Srđan Todorović je frontmen beogradske death metal divizije Sacramental Blood. Pre nego što se pridružio pomenutom bendu predvodio je kikindski black/death metal sastav Blasphererion (ex-Blizzard). Pored simpatije koju gaji prema muzici, Todorović je i ljubitelj borilačkih veština i ujedno trener KBVS „Nova Dimenzija“ iz Kikinde.

Tri najbolja srpska metal izdanja i zašto?

Bombarder – Ko sam ja (Explosive, 1997.)

Išao sam kod jednog drugara da pokupim neke kasete i tamo se sticajem okolnosti na njegovoj polici zadesio album Ko sam ja. Upitah, ko su ovi? (tada sam pretežno slušao thrash i speed metal, Slayer, Dark Angel, Sabbat, a taj album je bio baš to!) Drugar mi kaže: “Ovi će ti se 100% svideti!”. Stvarno je pogodio, na prvo slušanje mi se dopao album, imao je sve one elemente koje volim kod metala – agresivnost, brzinu, mračnu energiju i produkciju kao Schizophrenia od Sepulture. „Nema nade, nade za spas, vrijeme gazi, gazi nas, nema nade za spas“. Oštri tekstovi, direktni i bez pardona, a moram da napomenem da mi se i omot svideo. Odličan paket za jednog novajliju u svetu metala. „Ja sam onaj koji jeste“, „Otrov“, „Nema nade“, jedne su mi od omiljenih numera sa ovog albuma i definitivno ga preporučujem svim fanovima thrash i speed metala.

Demoniac – Touch the Wind (Explosive, 1992.)

Za mene je ovo bila teška tehnikalija i ozbiljan pristup muzici, kao i instrumentima. Treba uzeti u obzir da sam pomenuti album čuo u ranoj tinejdžerskoj dobi, ali svakako, mene je ovaj album oduševio svojom tehničkom potkovanošću. U pitanju je totalno drugačija priča i pristup. Čista produkcija, odlične solo deonice, dobri aranžmani, ritam gitare, brejkovi itd. Njihova muzika je lako mogla da me ubedi da je u pitanju strani bend. Stvarno, odlično odrađen posao imajući u vidu uslove, ako su oni i postojali. Ovaj album je definitivno postavio standarde na našoj sceni.

Smak – Egregor (PGP-RTS, 1999.)

Oni koji nisu čuli ovaj album u startu će pomisliti da ja ne znam o čemu pričam. Smak i metal? Ovaj album je za mene jedan kroz jedan metal album. Žestoki rifovi, glasan bubanj, drop štim, aranžmani… a o solo deonicama da i ne pričam i raznim forama na gitari koje prave razliku između odličnog gitariste i majstora kakav je Radomir Mihajlović – Točak. Nema tu neke filozofije, dokaz da ni tekstovi nisu potrebni sve govori. Smak je to! Koliko se samo oseti taj „rage“ u vazduhu. Zaista moćan album. Drago mi je da sam imao tu sreću da u svom rodnom gradu pogledam postavu sa ovog albuma. Posle EKV-a, moj omiljeni srpski bend.

(SMP)

Komentari