Oliver Dejanović je basista banjalučkog “roll ’n’ rock” sastava Spidfrik. Heavy metal veteran karijeru je započeo radom sa sastavom Parastos još tokom devedesetih godina prošlog veka, međutim, u proteklom periodu realizovano je svega par demo snimaka, a ideja da sa tim bendom uradi nešto konkretnije živi i danas u Oliverovim mislima. Najzapaženije trenutke ostvario je kao gitarista banjalučko-beogradskog progressive black metal sastava Interfector, sa kojim je 2004. godine objavio album The Force Within (Rock Express Records). Pasionirani kolekcionar ploča (koje periodično pušta po banjalučkim klubovima) i bajker samotnjak.

Tri najbolja srpska metal izdanja i zašto?

– Uh! Ovo je poprilično nemoguća misija, Kako god da izaberem, nekog ću sigurno preskočiti. Uz dužno poštovanje mnogim odličnim bendovima, koje sam slušao, gledao, upoznao, dijelio binu i hipersvemir s njima, ovo bi bili neki uratci koji su me najviše dotakli…

Kraljevski Apartman – Izgubljen u vremenu (Rock Express, 2000) – recenzija

Iskreno, nisam ovo shvatio na prvu. Sve mi je to bilo OK, no ništa posebno, a onda sam s sljedećim albumom Rocker progledao i detaljnije proučio ovaj. To je to! To je Heavy Metal! Sirovo, oporo žestoko i iskreno. Bez puno filozofije, pesnica u lice. U najboljem maniru star škole Dio, Saxon, Sabbath… Gledao sam ih jako mnogo puta, a i nastupali smo zajedno u tom periodu (a i kasnije). Album sačinjen od samih hitova, mada bih morao izdvojiti naslovnu i udarnu pesnicu albuma zvanu „Nikad se ne predajem“. A takav je i stav i filozofija cijelog albuma. Predaja nije, nikad nije ni bila i nikad neće ni biti opcija!

Stone to Flesh – Some Wounds Bleed Forever (CCP, 2000) – recenzija

Pala mi je šaka kompilacija Scream Until YU Like It. I „Unveiled Evil“ na njoj. Tu saznah za bend. Kupih CD i poslušah. Kakav vrhunski black metal! Poseban apekt je na postojanju refrena i na demonskom Nefasovom glasu, koji me toliko oduševio da sam ga zvao da nam gostuje na jednoj pjesmi Interfectora („Na krilima noći“). Album strašnih melodija, jezovite atmosfere i kao što rekoh, refrena. Jedan od rijetkih domaćih albuma da imam i original CD i ploču. Razorna brzina…

Tornado – Triumph of the King (Angular, 2002 / Rock Express, 2004) – recenzija

Heavy Metal! Konačno Heavy Metal! To je bio otprilike osjećaj kad sam dobio ovaj album. Sve je tu – melodije, rifovi, refreni, hitovi. Nema puno takvih bendova kod nas, zar ne? Šteta što nisu nastupali uživo. Ono što mi se posebno svidjelo je što su pjesme pamtljive. Ima tu zanimljivih gitarskih aranžmana, no cijelo vrijeme su u ulozi pjesme. Jedina zamjerka bi bila na kucani bubanj, no i on je dobro odrađen, a iz ličnog iskustva znam koliko je teško naći bubnjara za ovu vrstu muzike. Još kad bi se sjetili i obradovali nas i drugim albumom…

Komentari