(FOTO, VIDEO) Vikinška oluja nad Beogradom

Uprkos svim izazovima, Leaves’ Eyes su u Beogradu priredili veče za pamćenje. U Domu omladine, pred odabranom publikom, dokazali su da metal živi bez obzira na okolnosti

Verovatno su mnogi od vas upoznati da se legendarni Hellhammer festival pod okriljem istoimene agencije ove godine vraća po drugi put među Srbe, 22 godine posle premijere u Pančevu (događaj o kome se još anegdote pričaju) a ekipa okupljena iza ovog imena je očigledno rešila da za ovaj put ne ponovi greške koje je imala prvi put. Tako je Hellhammer krenuo znatno ozbiljnije u organizaciju, te je pored najave festivala, koji će se inače odigrati krajem avgusta u Srbobranu, organizovala i još nekoliko UG koncerata, a evo da se ne pomisli da se bave samo jednom granom metala, rešili su da se prihvate i nečega potpuno drugačijeg od onog što smo navikli od njih. Tako je Leaves’ Eyes rešio da Beograd učini jednom od stanica turneje na kojoj promovišu album iz prošle godine Myths of Fate, a treba naznačiti da bendu ovo nije premijera kod nas jer su davne 2007. nastupili u SKC-u ispred Kamelota (još jedan kultni koncert).

Sam dolazak ovog benda bio je povod za radost, no kako se datum približavao u misli se uvlačila bojazan povodom održavanja, jer svi znate šta se trenutno odigrava u Srbiji, a koncert je zakazan noć pre najvećeg protesta u našoj prestonici. Da li će bendovi uopšte uspeti da uđu u zemlju, probiju se kroz Beograd, da li će možda organizatori i otkazati nastup, brojne loše misli su se rojile, no na dan održavanja stiže vest da je ekipa ipak bezbedno pristigla, te je red uputiti se u poprište dešavanja Dom omladine – a usput naravno pumpati sa ogromnom masom koja je dočekivala naše studente! Nažalost, iz razumljivih razloga sama poseta je bila ispod očekivane te su se u DOB-u skupili tek najveći fanovi, ali na kraju balade se ispostavilo da su tu bili baš oni koji treba da budu. No, pođimo od početka…

Napomenuo bih da namerno nisam preslušavao pregrupe unapred, jer mi često bolji utisak bendovi ostave kada dopustim da me iznenade svojim nastupom na samoj svirci. Veče je otvorio Halls of Oblivion, i (prijatno) me iznenadio imajući u vidu da nisam očekivao ovakav bend kao predgrupu za Leaves’ Eyes. Naime, u pitanju je pretežno melodični black sa melo-death i rekao bih na trenutke primesama atmospheric black metal zvuka. Iako, verujem svi volimo kada koncerti počnu, i bitnije završe se na vreme, ovoga puta je to bilo na štetu benda, jer je u tom trenutku ipak sala Doma omladine bila prilično prazna. Velika šteta, jer je bend za 30-ak minuta koliko je dobio pokazao svoj prilično zanimljiv repertoar pesama. Ne znam šta je razlog za odsustvo basiste sa nastupa (sudeći po internetu imaju ga) ali bend je nastupio sa bubnjarom i dvojicom gitarista od kojih je jedan ujedno i pevač. U svakom slučaju verujem da ću ovom bendu dati šansu i preslušati ga kod kuće, jer su mi ostavili prilično dobar utisak. Drugi bend večeri bio je čileanski Ater. Sastav koji takođe naginje ka (melodičnijem) black zvuku, sa uplivima drugih žanrova. Moram priznati da me nisu oduševili koliko prvi bend, barem ne nakon prve pesme. Međutim, kako je njihov nastup odmicao, tako se i utisak o bendu popravljao. Ne znam da li je u pitanju zvuk, atmosfera ili prosto odabir redosleda pesama, ali definitivno na kraju jedan solidan nastup benda koji možda neće izazvati revoluciju u žanru, ali koji je svakako ponudio interesantnih pola sata ljubiteljima ekstremnijeg zvuka, dok se sala polako punila publikom koja je polako pristizala, iako se, nažalost, do kraja neće i napuniti.

Sledeći na scenu stupaju ruski Nytt Land koji su pre nekoliko meseci nastupili i solo u Beogradu, te je naša publika već imala prilike da se upozna s njihovim radom, a sala se polako puni te trojac pred nekih stotinjak ljudi započinje svoj paganski ritual. Ovde nema reči o nikakvoj distorziji, samo tradicionalni instrumenti na bazi jake perkusije i muško-žensko dvoglasje vode publiku kroz dubine i širine hladnog Sibira. Wardruna i Heilung su na osnovu sličnog pristupa stekli ogromnu popularnost, svakako zasluženo što se tiče prvog imena, a Nytt Land iako ide stopama pomenutih ipak sinoć nije prikazao klizanje u nekakav kič kom je Heilung više nego sklon, te su u svojih 40 minuta provozali svoje invokacije koje znaju da zvuče bar meni monotono, ali svakako poštovanje za stav. A i sama publika je totalno pristojno ispratila ono što Rusi nude, te im se našlo adekvatno mesta na ovoj turneji.

I dolazi vreme za glavno jelo večeri, te na binu ukrašenu vikinškim štitovima pred nekih 200 posetilaca Leaves’ Eyes stupa na binu i kreće silovito nastup uz “Chain of the Golden Horn“. Odmah upada u uho odličan zvuk, namešten baš onako kako treba – da se sve čuje jasno ali ne i preglasno. Odmah na početku moram napraviti jasnu digresiju koja će uticati na kasnije izrečeno: naime, znatno emotivno sam podneo izbacivanje legendarne Liv Kristine iz ove grupe i dovođenje Eline Siirale kao njene zamene, pa sam sva izdanja posle tog dešavanja i samu karijeru benda propratio sa dozom zadrške, ali ovaj nastup je bio tu da se konačno opredelim na ovu ili onu stranu. I moram reći javno da povlačim sve negativno izrečeno na račun Leaves’ Eyes, jer je Elina vrstan izbor za zamenu Liv: žena ima odličan i glas i scenski nastup te očigledno uživa u onom što radi i donosi celu priču na vrlo ubedljiv način. Naravno, za gro atmosfere je zadužena impozantna figura metal trudbenika Alex Krulla koji bez prestanka animira publiku pri svakom mogućem momentu i svojom snažnom pojavom prosto dominira stejdžom.

Treba napomenuti da ceo bend uopšte ne ostavlja utisak da im nezgodan teren na kome su se našli uopšte predstavlja ikakav problem te svira kao da se u najmanju ruku nalaze na nekoj velikoj bini jakog festivala, a ne ispred ipak malog broja fanova. Ovaj inicijalni utisak iznad očekivanja zapečatio je Alex kad se ubrzo nakon početka obratio prisutnima sa rečima da je bio napolju među narodom, razume naše muke te je za kraj u ime metal porodice počastio srednjim prstom sve političare ovog sveta. Ovde se veza koja se kreirala između benda i publike zacementirala te ceo koncert protiče u izuzetno dobrom raspoloženju, te iako nas je možda bilo malo podrška iz publike stiže kao da nas je mnogostruko više baš kako dolikuje bendu koji je očigledno tu zbog nas. Ovde jednostavno nije bilo reči o pukom odrađivanju, to već ne može da se izlažira pa je ovakav duh verujem iznenadio sve one koji su se tu našli. A ako je još i bilo nevernih Toma, sam bend je ponudio čašice žestokog pića (nisam dohvatio jednu, ali izgleda da je vodka bila u pitanju) prvim redovima u ime slavlja pre “Swords in Rock“.

Što se tiče setliste, akcenat je naravno bio na novijim albumima iz Elina ere i najviše predstavljanju poslednjeg albuma Myths of Fate ali našlo se tu vremena i na vremeplov u Liv doba i stare pesme, a sve na meniju je dočekano približno istim intenzitetom. Nekih 13 numera je odsvirano u 80 minuta nakon čega se bend povlači bez bisa, ali što se mene tiče bez zamerke, jer je srce ostavljeno na terenu.

Jednostavno ne mogu da nađem ikakvu zamerku za Leaves’ Eyes svirku, sem možda broja posetilaca, ali sama grupa za to nije kriva, paostaje nada da ćemo kako je Alex rekao imati priliku opet da se vidimo što ću vrlo rado podržati jer me bend konvertovao trajno u svoje redove te večeri. Za kraj kapa do zemlje za organizatore što su istrajali u ovom događaju uprkos svemu što im se isprečilo i nadam se da nekog većeg minusa nije bilo te da ćemo se još nagledati koncerata iz njihove kuhinje a ovoj turneji svaka sreća na putu za dalje i veliko poštovanje na krajnju profesionalnost i emocije iskazane kod nas.

Komentari