(FOTO, VIDEO) Besnilo u Beogradu SMP 14/10/2024 Koncerti I kao što smo pomenuli u prethodnom izveštaju, dani švapske heavy/power ekstravagance se nastavljaju i za ovu priliku se selimo preko mosta u kultni klub Božidarac da proslavimo 40 godina legendarne nemačke mašinerije Rage! Nastupili: Rage + Claymorean, Emerald Sun Lokacija: Centar za kulturu Božidarac, Beograd Datum: 08.10.2024. Tekst: Slobodan Trifunović Foto: Toma Paunović Copyright: SMP, 2024. Neuništivi Peavy Wagner posle par godina eksperimentisanja sa dve gitare opet je za ovu priliku u formi tria koja mu ruku na srce i ponajbolje stoji i za koju najviše i vežemo ime ovog benda. Beograd je odabran kao jedna od stanica turneje na kojoj se proslavlja iznad pomenuti jubilej što je svakako bila vest za radost jer nismo imali prilike da ugostimo Rage kod nas još od 2008. i Legacy Festivala. Ceo događaj se odigrao u organizaciji promoterske kuće Rif – da budem iskren čini mi se da do sada nismo sarađivali sa ovom ekipom, ali ako je neka bojazan i postojala sve je nestalo na licu mesta jer je ceo koncert funckionisao kao sat, tačno i precizno bez ikakve zamerke, pa se nadam da je ovo samo početak, kao i da ćemo se radovati još mnoštvu koncerata u njihovoj režiji. Jedina zamerka koja se doduše ne može uputiti ni na čiji račun je činjenica da je glavni bend ostao bez mercha koji je zadržan negde u Grčkoj te nije bilo prilike da se pazari neka Rage memorabilija ovaj put. Ceo koncert kreće sa našim starim znalcima i drugarima Claymorean koji su ovaj put odabrani da brane domaće boje. Sve se zna sa ovom trupom, nebrojeno puta branjena čast iskrenog metala stare škole kako albumski tako i na uživo terenu, te ni ovaj put nije bilo nikakve omaške niti zamerke. Pred klubom koji se lagano punio, Claymorean predvođen bračnim parom Vladom i Dejanom je sigurno odigrao svoju ulogu sa očiglednim pijetetom što su odabrani da nastupe pred bendom koji im je po sopstvenim rečima i višedecenijska inspiracija i ljubav, pa se možemo samo obradovati i u njihovo ime što se i neki sitni snovi znaju ostvariti samo ako ste dovoljno uporni. Sledeći su na bini komšije iz Grče Emerald Sun, bend koji je na sceni već preko dve decenije i ima šest albuma iza sebe, ali nije još doživeo neki zapaženiji uspeh na globalnoj sceni. Možda sam pristrasan ali moram reći da je po meni Claymorean ozbiljnije ime što se videlo po muzici predočenoj večeras koja je prilično formulaičan amalgam heavy i power zvuka. Treba priznati da bend predvođen vokalom Theo Tsakiridesom zvuči usvirano i ozbiljno i koristi svaku priliku da podigne masu na noge, a ultimativni dokaz za to je ubacivanje u set obrade Johnny B benda „The Hooters“. Sve u svemu, obe predgrupe odraiše svoj posao kako to i dolikuje, a došlo je vreme da se pređe na glavno jelo. Ppred nekih 250 duša na binu istrčavaju Peavy Wagner, na bubnju Vassilios „Lucky“ Maniatopoulos (član benda od 2015.godine) i Jean Bormann koji je u bendu od 2020.godine na gitari sa uvodnom numerom „Cold Desire“ sa aktuelnog ovogodišnjeg albuma Afterlifelines. No iako bend ima aktuelan, i to dvostruki album, ovog puta nije reč o promociji istog već kako smo naveli slavi se višedecenijski staž pa bend odmah zatim utrčava u „Straight to Hell“ sa albuma Welcome to the Other Side iz 2001. Već se zna da je Peavy čovek koji je svo ovo vreme birao vrhunske muzičare kao podršku svojim vizijama te je tako i ovog puta – trojka je pošteno usvirana te iako se Peavy cele večeri mučio s najvišim tonovima celokupno raspoloženje na sceni i harizma kojom odišu je potrla sve negativne sitnice koje možemo izložiti. Nema se tu mnogo toga ni zameriti, zvuk je bio sasvim zadovoljavajuće postavljen te se bez neke veće muke moglo uživati u plejadi best of setliste kojom se Rage prošetao te večeri. Đavolski je težak posao odabrati setlistu za bend ovog kalibra koji ima čak 23 studijska albuma i more izdanja iza sebe, ali sam bend se potrudio da nam da najbolji presek onoga čime se bavio sve ove godine. U prevodu, bilo je tu podsećanja na spidaške početke uz „Don’t Fear the Winter“ ili „Refuge“, simfonijsku fazu na „Back in Time“ ili „Days of December“, pa sve do onih sa modernijim agresivnim zvukom kao što su „Let Them Rest in Peace“ ili „Under a Black Crown“. No istini za volju, čini se da je ipak noviji materijal ostavio najmanje traga među prisutnima dok se stituacija značajno menja kad bend ispucava iz šaržera teškaške hitove kao „Black in Mind“, „End of All Days“ ili „Great Old Ones“, gde se publika momentalno priključuje horskim pevanjem i dizanjem atmosfere. Za kraj ostaje povratak na sam početak u dane kad se bend još zvao Avenger uz naslovnicu debija Prayers of Steel i naravno po mnogima najveći hit benda „Higher Than The Sky“, koji je ispraćen najglasnijim pevanjem večeri što je svakako najlepša slika za sam kraj. Rage po ko zna koji put dokazuje i pokazuje da se sa pravom smatraju konstantom kvaliteta u iskrenim metal vodama, a sudeći po onome što je prikazano na bini kraj im se još ne vidi. Davno je prestalo da bude validno pitanje odakle Peavyju energije i volje da gura Rage priču preko svih očekivanja i rokova trajanja te nam samo ostaje nada da ćemo na domaćem terenu proslaviti još koji rođendan s ovom ekipom i zdrušno ih podržati u novim avanturama. Komentari