Srpska metal publika, minijaturna zajednica kakva jeste, nosi sa sobom određene vrline i mane, a jedan od nedostataka sasvim sigurno jeste ušančenost u proverenim režimima rada. Poznato je da smo zbog socijalnih, ekonomskih i raznih drugih razloga ostali ušančeni u svom okruženju i generalno po svemu, pa i o ovom grani o kojoj pričamo, dosta kaskamo za svetskim tokovima. Neko to gleda kao dobru stvar, neko kao lošu – u to ne bih ulazio, ali stoji fakat da u Srbiji uglavnom dobro prolaze proverena imena i koncerte najčešće pune bendovi koji su decenijama ranije izgradili status na globalnom podijumu. Zato je događaj koji se odigrao 12. juna svojevrsni kuriorzitet za sebe i nešto što treba gajiti i podržati svim srcem.

    • Nastupili: Imperial Triumphant + Nero Di Marte
    • Lokacija: KC Grad, Beograd
    • Datum: 12.06.2022.
    • Piše: Slobodan Trifunović
    • Foto: Jovan Ristić
    • Copyright: SMP, 2022.

Mjolnir promotions, mala ali srčana promoterska kuća koja je već odavno izgradila ime po razmišljanju van granica, se potrudila da u naš glavni grad dovede dva imena koja su i po stilu i renomeu koje uživaju trenutno u vatri usmerenijih grana metala, što čini retku priliku da se na domaćem terenu vide bendovi koji se nalaze u naponu snage u datom momentu. To jeste nešto što sebi priuštimo uglavnom odlascima u inostranstvo, tako da je ovo bila prilika koja se ne propušta tako lako.

KC Grad je bio izabran kao poprište avangardne svetkovine, prostor koji jeste težak za ozvučiti, a o već ozloglašenim stubovima koji se nalaze tačno ispred bine i blokiraju pogled nema potrebe ni pričati, ali ruku na srce, tonac bendova se potrudio da izvuče maksimum iz negostoljubivog terena… i uspeo ili omašio, u zavisnosti od pozicije sa koje ste izabrali da pratite koncert. Ovog puta bez domaće podrške, satnica se poštuje u minut zbog politike kluba i prvi se na binu penju Italijani Nero Di Marte. Ovaj bend je veoma teško žanrovski definisati, u svom ataru gaje plodove progressive, death metala, a sve to presvučeno nekakvom post glazurom, te su pred nekih stotinjak duša nesebično pokazali čitav dijapazon svojih mogućnosti u nešto manje od sat vremena koliko im je dato. U početku je zvuk zaista probijao bubne opne na poziciji najbliže bini, ali traženje odgovarajućeg položaja je rešilo i taj problem te je ostalo samo uživanje u raskošnoj ponudi ove četvorke. Od najtiših atmosferičnih deonica koje uljuljkaju slušaoca u mir, do najbržih blastbeatova sa prelazima koji su iako dijametralno suprotstavljeni izgledali krajnje logični, Nero Di Marte se svojski oznojio da nam prikaže svoju ponudu kako dolikuje. Bubnjar je, kako je to i neophodno pri ovakvoj svirci, kičma benda na koju ostala trojica naslanjaju svoje delove koji rade u pravoj harmoniji kao jedan atipičan, a opet krajnje suvisli organizam. Publika je takođe očigledno bila upoznata ko se nalazi ispred nje – svojski je propratila i podržala ovu predstavu, te je Nero Di Marte za prvo javljanje u Srbiji ostavio krajnje pozitivan utisak. Ja nisam bio preteran fan pre nastupa, ali su mi svirkom popravili mišljenje o sopstvenom radu, što je valjda i glavni cilj svakog poštenog metal benda.

Nero Di Marte završava šta ima da kaže i posle kratkog hvatanja vazduha opet nešto sasvim drugačije i slobodno mogu reći zaista retko viđeno u Srbiji. Tri prikaze u crnim odorama i zlatnim maskama iz kojih se naziru samo oči koje su jedini odraz njihove ljudskosti stupaju na scenu i bez ikakve zadrške odmah silovito započinju nastup pesmom „Excelsior“ sa još uvek aktuelnog albuma Alphaville. Tokom celog koncerta nijedna reč nije bila upućena od strane benda publici, a ruku na srce to bi bilo i suvišno jer sam koncept ove trupe pobija tradicionalnu ideju benda kao takvu. Imperial Triumphant tretira svoj rodni grad Njujork kao glavnu inspiraciju za kreiranje zvuka koji se može opisati kao nehumani miks najekstremnijeg metala i džez deonica koje se kao i kod prethodnog benda sklapaju savršeno u jednu bizarnu celinu. Neutreniranom uhu sve ovo može zvučati kao gomila buke, zaista i sam bend zna da priđe kakofoniji na momente, ali sve je ipak isplanirano u jedan koncept koji poštuje samo zakone koje je sam napisao. Iako, kao što sam već napomenuo, bend nije držao patetične govore sa bine – komunikacija s publikom nije ni najmanje izostala preko Zachary Ezrina (gitara, vokal) i Steve Blancoa (bas) koji su pored svirke nalazili vremena da silaze u publiku, animiraju je često samim govorom tela, pa su čak i počastili posetioce iz prvih redova šampanjcem pre izvođenja pesme „Transmission to Mercury“. Sve u svemu tamo gde su možda zakinuli u komunikaciji nadomestili su na neki drugi, sebi svojstven način te se s te strane nema šta zameriti.

Bubnjar Kenny Grohowski (svirao već u Beogradu sa Secret Chiefs 3) je stavka koja zaslužuje posebnu pažnju, definitivno čudovište na svom instrumentu (kao i ostala dvojica uostalom) i krotitelj proizvedene oluje koji drži ceo haos pod dirigentskom palicom. Imperial Triumphant je u svojih sat vremena uglavnom bacio akcenat na poslednja dva dugosvirajuća izdanja koja su im i definisala posebni žanr u kom plivaju, a čitav događaj je uz interludijume koji idu sa trake više ličio na neku specifičnu predstavu nego na standardan koncert kakav smo navikli da gledamo.

Posle završetka oficijelnog dela koncerta ekipa se na opet poseban način bez pozdrava pokupila uz stepenice kluba, no glasna publika ih doziva na definitivni završetak uz „Swarming Opulence“. Sat vremena i to bi bilo to, doduše po meni je to bilo sasvim dovoljno, jer je Imperial Triumphant iscprljujući doživljaj i emocionalno i fizički, te bi kakav veštački produžetak samo prešao granice poželjnosti.

Sve u svemu, oba benda su svojim nastupima dokazali i pokazali zašto su zauzeli visoke pozicije u drugačije nastrojenim metal vodama današnjice, a sam Mjolnir zaslužuje svaku pohvalu zbog hrabrosti dovođenja ovog paketa i pretvaranja svega u delo savršenom organizacijom po svim parametrima, te ostaje samo još da se izrazi nada da ćemo u skorije vreme dobiti još neko progresivno veselje iz njihove kuhinje.

Komentari