(VIDEO, FOTO) Kosmička vožnja astronauta

Voleli ga ili ne, post rock pravac duboko je pustio korene na svetskoj sceni, pa tako i kod nas, barem što se publike tiče. Sa bendovima i dalje manjkamo. Tokom godina se izdvojila nekolicina imena, a što se mene lično tiče, na samom vrhu i dalje stoje God is an Astronaut, sada već kultni irski bend kojem je ovo bio treći nastup u Srbiji. Organizaciju ponovo potpisuje Resetor i hvala im na tome, sve je proteklo u odličnoj atmosferi. Iako je koncert prvobitno bio najavljen za Božidarac, isti je održan u sali Amerikana Doma omladine, što mi je posebno bilo drago, jer je zvuk bio gotovo sjajan.

Koncert je otvorio WoO iza kojeg se “krije” Vukašin Đelić (Dol, Halftones) koji je svojom vizijom sviranja gitare kombinujući je sa semplovima, povukao ka sebi nešto znatiželjnih lica i napravio fin uvod za GIAA. Lično bih voleo da se tu našao neki bend, ali nema veze.

God is an Astronaut su tačno u 22h, kako je i bilo najavljeno, izašli na binu i otpočeli svoj magični šou. Neko negde napisa da je solidno bilo i da oni ne izlaze iz svoje zone komfora, što na neki način i jeste tačno. Međutim, može im se. Bukvalno su patentirali svoj zvuk i naravno da se ništa drugo od njih i nije očekivalo. To što rade, rade sjajno već 16 godina. Okej, ne može se ne primetiti da je post rock u mnogim pesmama postao post metal. Možda zato što su na Napalm Recordsu. 🙂 Vrlo pozitivna i iskrena svirka, bez mnogo priče na relaciji bend – publika.

Da ne nabrajam šta su sve svirali (a pesama je bilo sa najmanje pet albuma), tačno sat i po vremena svirke i jedan bis ostavili su mnogobrojnu publiku (vrlo solidno popunjeno, uvek može bolje) u stanju ekstaze. Ovde nije bilo gurkanja (okej, nekoliko crowd surfinga) nego apsolutno uživanje u audio-vizuelnom spektaklu. Publika vrlo šarena (majice od Emperora do The Exploiteda), što još jednom dokazuje moju tvrdnju sa početka ovog mini izveštaja. Ovakvi ponedeljci uvek prijaju.

Komentari