Mladen Romac aka Nekrst je gitarista, vokal, tekstopisac i idejni tvorac black metal bendova Samrt i Endarken. Uz pomenute, vodi i Blackest Ink Recordings. Kako kaže, od hobija uglavnom voli hladno pivo i Jack Daniel“s ako se u novčaniku nekim neverovatnim slučajem nađe malo više para nego inače.

Tri najbolja srpska metal izdanja i zašto?

Dead Shell of Universe – Tamo gde pupoljak vene… tamo je moje seme (Eichenwald Industries, 2008.)recenzija

Kada sam video najavu za ovo izdanje pažnju mi je privukao naziv Tamo gde pupoljak vene… tamo je moje seme i pomislio sam, ovo će biti nešto što će mi se svideti i već na prvo slušanje bilo mi je jasno da nisam pogrešio. Bilo je to nešto drugačije od onoga što se u to vreme sviralo i snimalo kod nas, izuzetno vredno izdanje domaćeg black metala. Nadao sam se nastavku ove priče i izgleda da je tu negde, zbog čega mi je jako drago i jedva čekam da čujem šta su spremili.

Osvajači – Sam (PGP-RTS, 1995.)

Jedan od najvrednijih albuma domaće scene uz njegovog predhodnika. Šta god ko mislio o njima, ovaj album je bio poslednja linija odbrane tvrdog zvuka u vremenu kada je isti zakopavan u duboke jame i zatrpavan onim što je do danas ostao mainstream u Srbiji. Da ne bude zabune, kad kažem poslednja linija odbrane, mislim na bendove koji su bili medijski pokriveni i na oku široke narodne mase. Na kraju krajeva, pesme sa Sam i Krv i led su čak i u ono ludo vreme (kao da danas nije), tresle iz diskoteka. Šteta zbog kasnijeg samoubistva koje su počinili ali to svakako ne treba da umanji vrednost onoga što su radili do tad.

The Stone – Magla (Folter, 2006./Terrorblast, 2008.)recenzija

Ovo je jedan od albuma koji me je odvojio od sve druge muzike na neko vreme, slušao sam ga gotovo godinu dana, ništa drugo osim Magle. Atmosfera je neprocenjiva. Malo je albuma koji mogu da se pohvale sa toliko mraka i zime koje mogu da isteraju iz zvučnika. Po mom mišljenju najznačajnije black metal izdanje u nas i definitivno jedan od najboljih albuma globalno.

Komentari