(FOTO) Vlast narodu!

Dino Jelusić i njegov izuzetno uigrani bend priredili su snažan nastup koji je opravdao očekivanja i nagovestio svetlu budućnost domaće i regionalne rock i metal scene.

Kada je u javnost pre par meseci izašla najava za koncert benda Jelusick u Zappa Bazi, bio sam prilično iznenađen, prijatno, ali ipak iznenađen. Nije prošla ni puna godina od fenomenalnog, ali rekao bih od strane publike nedovoljno dobro ispraćenog nastupa na Zaječarskoj gitarijadi, Jelusick se vraća u Srbiju, ovoga puta u Beograd. Verujem da je većina, barem ukratko, upoznata sa imenom i radom Dina Jelusića, oni koji nisu imaju internet da odrade domaći, te vas nećemo zamarati ovde detaljima. Dovoljno je reći da je reč o čoveku koji je sarađivao sa podugačkom listom svetski poznatih rok i metal muzičara, i da postoji razlog zašto je to tako.

Od trenutka najave ovog koncerta, plašio sam se kakav će biti odziv publike. Jelusick nije baš ime koje sam često čuo da ljudi pominju u kontekstu bendova koje slušaju ili žele da vide i čuju, te sam se pribojavao da će ovaj koncert, kao i neki drugi, biti praznjikav. Toliko o tome koliko je autor ovih redova upućen u domaću rock/metal scenu. Već više od sat vremena od početka koncerta Zappa je bila prilično puna, da bi do početka nastupa prostor postao prilično tesan. Početak nastupa je obeležila prilično komična situacija sa zavesom ispred bine, koja je verovatno automatski trebalo da padne ili da je neko otkači, ali se to nije desilo. Na sreću, publika i ekipa iz organizacije su brzo pritekli u pomoć pa smo ubrzo posle zvuka dobili i sliku, a imalo je šta i da se čuje i da se vidi.

Kakvu grupu muzičara je oko sebe sakupio Dino Jelusić, zaista paklena ekipa vrlo mladih i talentovanih muzičara: Mario Lepoglavec za koga ne znam da li bolje svira bubnjeve ili peva, fenomenalni Ivan Keller na gitari i zver na basu Luka Brodarić. Vrlo talentovana, i pre svega odlično uigrana ekipa muzičara, i zvuk u Zappa Bazi kakav ne pamtim. Dino se u jednom momentu žalio, ako sam dobro razumeo, da je ostao bez monitora, ali po tome kako je otpevao ceo koncert, rekao bih da mu izgleda nisu ni potrebni.

Za nešto manje od dva sata, bend je odsvirao skoro sve svoje pesme, i uz to je svaki član benda dobio priliku za poneki solo na svom instrumentu. Ono što je primetno, a sada neko će reći da je to dobro, neko da je loše, meni se lično dopada, je što sada već imaju dovoljno pesama da manje-više nema potrebe da sviraju obrade drugih bendova. Iako će meni trenutak sa gitarijade kada Jelusick i Ronnie Rommero zajedno pevaju Burn/Stormbringer zauvek ostati urezan u sećanju, super je videti da bend ima dovoljno snage da iznese koncert na (skoro sve) svoje autorske stvari. Još jedna, meni veoma upadljiva stvar, je bila ne samo komunikacija sa publikom, već samo „prisustvo“ na bini – imidž, ponašanje benda na bini i uopšteno pojava. Ne znam da li su momci i to vežbali ili je više spontana stvar, ali zaista volim da vidim da bend misli na svaki detalj, i da se potrudi ne samo oko zvuka, već da ceo nastup bude jedna zaokružena celina i ugođaj, ne samo da to izgleda cool već rekao bih da znatno doprinosi atmosferi i angažovanosti publike u toku nastupa. Nešto preko sat i po vremena, bis, fantastičan zvuk i uzavrela atmosfera u Zappi za jedno odlično metal veče.

I tu dolazimo do za mene najprijatnijeg iznenađenja ovog koncerta, publike. Kao što sam već napomenuo, odziv posetilaca za ovaj koncert je bio više nego pozitivno iznenađenje. Drago mi je da su moji strahovi bili neosnovani, i da me je naša publika demantovala pojavljujući se u tolikom broju. Koncert nije bio u potpunosti rasprodat, ali je rekao bih odziv bio više nego zadovoljavajući. Takođe, videlo, tačnije čulo se da su mnogi odradili domaći, jer je publika u više navrata pevala zajedno sa bendom, te je očigledno da se većina ljudi nije tu slučajno zadesila. Još jedna stvar koju bih izdvojio je što sam primetio priličan broj mlađe populacije u publici, te se čini da možda budućnost rock/metal scene u Srbiji nije baš tako mračna. Takođe bih napomenuo da je viđen i veliki broj kolega muzičara iz srpskih bendova. Možda je ovaj nastup i indikacija promoterima i organizatorima, da su hard rock, heavy a dodao bih tu i prog i power, koncerti kod nas poslednjih godina možda malo nepravedno zapostavljeni.

Definitivno još jedan fenomenalan koncert koji je Beograd doživeo, i kako bend uveliko sprema sledeći album, nadam se da ćemo se uskoro gledati opet.

Komentari