(FOTO) Siluete neba bez zvezda

Downfall of Gaia održali su snažan koncert u Beogradu, donoseći atmosferičan post-black metal zvuk. Uz dobar odziv publike i pored manjih tehničkih problema, događaj je uspešno protekao i nagovestio potrebu za sličnim koncertima.

Pregusta koncertna sezona 2025. ide dalje nesmanjenim tempom, a vreme je za još jedan susret pod pokroviteljstvom naših starih dobrih prijatelja MM Concerts i Serbian Hellbangers, prilično u skladu sa sumornim vremenom koje je obavilo našu zemlju u ovom periodu u svakom smislu.

Naime, nemački kvartet Downfall of Gaia je kao jednu od stanica turneje na kojoj predstavljaju još uvek aktuelni album Silhouettes of Disgust iz 2023. godine izabrao i Beograd, a treba napomenuti da bendu ovo nije premijera u Srbiji, jer su na samom startu karijere nastupali u Novom Sadu u klubu CK13. No, bend se vremenom razvio u jednu poštovanja vrednu kreaciju, te je ovaj koncert ipak bio predstavljanje Downfall of Gaia u pravom svetlu domaćim fanovima.

Moram priznati da sam se pomalo i plašio kako će događaj proći, jer bend upada u neki međuprostor kod naših tradicionalnije nastrojenih metalaca – njihov zvuk je možda previše black metal za hipstersku publiku, dok istovremeno nosi znatnu dozu modernih crta da bi se svideo jednom prosečnom ljubitelju ekstremnog metala. Ipak, pred sam početak koncerta, a za ovu priliku nije bilo ni strane ni domaće podrške, u klubu Zappa Baza se skupio zadovoljavajući broj ljudi, te je nekih 150 do 200 duša bilo spremno za jednu melanholično ljutu predstavu.

Bez neke velike pompe nakon introa nemačka četvorka stupa na scenu i kreće da sipa po publici talase svog zvuka koji bi se najadekvatnije mogao obojiti sivom bojom. Ima tu crnila napretek, ali u celokupnu smesu je zamešan i tračak svetlosti čisto da razbije monotoniju i da potrebni obrt tamo gde treba. Valja notirati da je Downfall of Gaia jedan tipičan predstavnik modernije post-black metal struje, te na metal osnovicu dodaju upade crust sekcija, a i znatno zaleđe doomcore veterana kao Neurosis je opipljivo u njihovoj prezentaciji, čineći tako jedan amalgam različitih zvukova kome je najjače oružje stvaranje atmosfere. Ruku na srce, možda ovaj bend ne spada u sam vrh trenutne ponude ovog ešalona metala, ali ono što rade donose sasvim srčano i ubacuju celu publiku u tok njihove misli kojoj, ako čovek zna da se preda kako treba, je teško pobeći do samog kraja nastupa.

Setlista je većinski naslonjena na poslednja dva albuma, pesme teku jedna za drugom bez suvišne priče, a glavni motor benda je bubnjar Michael Kadnar čiji CV (npr. svirao u Imperial Triumphant uživo) govori sam za sebe. Nažalost, vokali su mogli biti bolje ozvučeni, posebno se slabo čuo basista Anton Lisovoj ali sveukupno je dojam bio sasvim zadovoljavajući.

Posle sat vremena vožnje bend se zahvaljuje prisutnima i povlači ručnu no, naša publika je očigledno bila zadovoljna onim što je čula, što se i dalo primetiti podrškom tokom trajanja svirke, te izvodi bend na bis posle koga dolazi definitivno kraj. Po mom mišljenju i najbolje, jer se sastav predstavio apsolutno snažno i odsečnim trajanjem nastupa nije doveo do osećaja monotonije, te se moglo čuti posle nastupa da se mnogima učinilo da je sve trajalo mnogo kraće nego što jeste, što je dobar znak za osećaj hipnoze koji bend izaziva u slušaocu.

Nažalost, nije bilo prilike da se ispoštuje sve dodatno i kupovinom mercha – po nekim informacijama roba je bila zadržana na granici što je šteta, jer čini se da je bilo dosta zainteresovanih za razne artikle, a bilo je prilike samo jedan motiv majice da se pazari.

Sve u svemu pomalo riskantan poduhvat od organizacije, ali na kraju smo dobili jedno lepo veče stila koji je polako ali sigurno doživeo ekspanziju u svetu. Nadamo se da će ovakvi koncerti biti vesnik sličnih nadolazećih, jer se čini da publike ima i za veće stvari. Idemo svakako dalje u nove avanture.

Komentari