Nepunih godinu dana nakon izvanrednog spektakla i nezvaničnog otvaranja novog SKCNS prostora, Soen se vraćaju da utvrde gradivo od prošlog puta i to ponovo u Novom Sadu. Ova švedska supergrupa je pre devet meseci rasprodatim koncertom dokazala da je Srbija otvorena i za mlađe bendove bez dugogodišnje tradicije sviranja na ovim prostorima, a njihov ponovni dolazak u relativno kratkom vremenskom periodu bi mogao da bude lep okidač i za dovođenje mnogih drugih mlađih, aktuelnih bendova.
- Nastupili: Soen
- Lokacija: SKCNS Fabrika, Novi Sad
- Datum: 30.07.2025.
- Tekst i foto: Dejan Jevtić
- Video: Fadil
- Copyright: SMP, 2025.
Kako sam se na prethodnom koncertu Soena zatekao sasvim slučajno, a pritom izašao kao fan benda, druga prilika za popravni nije smela da se propusti. Ovaj put je, nažalost, nastup iz novog SKCNS prostora prebačen u Fabriku, što je kod mnogih probudilo strepnju kakav će biti zvuk i da li ćemo se svi kolektivno pretvoriti u baru znoja. Izuzetno mali broj ljudi ispred Fabrike u startu uliva osećaj zebnje, a navučena crna zavesa unutar same Fabrike istu i cementira. Posećenost je delovala kao da je sigurno bar upola slabija nego na prethodnom koncertu, a do početka nastupa je ostalo svega nekoliko minuta.
Bend otvara nastup sa „Sincere“ sa poslednjeg albuma Memorial. Akcenat je, isto kao i prošli put, na promovisanju novog albuma, a osetno teže i mračnije numere sa pomenutog albuma su dominirale prostorom. Usledio je kratki osvrt na ne tako stariji deo karijere numerama „Martyrs“ i „Savia“. Relativno slabo popunjen prostor prisutnima očigledno da uopšte ni ne smeta, a atmosfera postepeno dolazi do usijanja posebno u prvim redovima. Moram da napomenem da su sve zebnje oko toplote i zvuka bile bespotrebne pošto je u Fabrici već nekako moglo da se diše, a sam zvuk je nakon prve dve stvari postao skoro pa perfektan. Setlista je fino prošarana, a ređale su se kako novije, tako i starije stvari. „Memorial“ sa istoimenog albuma, „Lascivious“ sa Lotus, pa ponovo nazad na novi album uz „Unbreakable“.
Pevač Joel Ekelöf je gotovo bez ikakvog truda dominirao binom, kako vokalno, tako i harizmom i scenskim nastupom. Neverovatno je koliko se njegov glas perfektno uklapa u melanholične melodije i žestoke progresivne riffove.
Usledio je meni omiljeni hit „Deceiver“, a nakon njega se zaređalo još nekoliko sa istog albuma Imperial. Binom je dominirao i gitarista Coby koji je konstantno podizao masu, a jako je lepo videti i interakciju sa publikom koju je bend imao skoro na svakoj pesmi, nije mogla da prođe nijedna pesma bez pozdravljanja sa fanovima ili pružanja mikrofona publici. U jednom momentu se Joel našalio kako im je ostala još samo jedna stvar za to veče, jasno aludirajući da će biti još nekoliko stvari na bisu. Svakako, za kraj su ostavljeni hitovi, a odsvirane su „Lotus“ sa istoimenog albuma, „Antagonist“ i za kraj „Violence“ na kojoj je energija definitivno probila direktno kroz krov.
Celokupan doživljaj je malo pao u senku zbog diskutabilne posećenosti koja nije bila užasna, ali je objektivno trebalo da bude malo bolja. Sam bend je ponovo održao lekciju kako treba da zvuči i izgleda jedan svetski sastav. Da li je razlog nešto slabije posećenosti obilje koncerata, sezona odmora ili pak Rockstadt festival koji se uporedno održava u Rumuniji, na vama je da procenite, ali ono što je sigurno je da će se, upravo kako je i sam bend rekao, Soen definitivno vratiti na naše prostore.