(FOTO) Pobeda nesalomivih SMP 16/10/2024 Koncerti Posle germanske heavy power mini turneje po glavnom gradu, ove nedelje smo imali sasvim drugačiji muzički ugođaj. Vreme je za selidbu u Novi Sad da se u organizaciji naših starih prijatelja MM Concerts ispoštuje jedna od stanica turneje za jos uvek aktuelni prošlogodisnji album Memorial Šveđana Soen, koji su otpočeli karijeru kao supergrupa, ali odavno se učvršćivanjem postave i pronalaženjem svog zvuka etblirali kao ozbiljno ime na sceni. Nastupili: Soen + Trope, Oddland Lokacija: SKC NS, Novi Sad Datum: 15.10.2024. Tekst: Slobodan Trifunović Foto: Igor Dešić Copyright: SMP, 2024. Cela priča oko ovog koncerta je pre samog održavanja bila pod velom misterije, ali ipak je isplivala kao više nego trijumfalna, no krenimo redom… Nedeljama pre samog održavanja mogli su se čuti kuloarski tračevi da prodaja karata ide očajno, što me zabrinulo zbog samog uspeha koncerta a ruku na srce nisam ni sam bio siguran koliko ovo ime (koje tretira moderniju formu metala i nema višedecenijsku istoriju) ima bazu fanova u Srbiji koja je više naklonjena tradicionalnijem zvuku. Nekoliko dana pre samog održavanja stiže i informacija da se događaj seli zbog tehničkih problema iz tradicionalnog poprišta ovakvih dešavanja Fabrike u novootvoreni SKC NS što nas nanovo baca na još jedan nepoznat teren. Ipak, na dan održavanja koncerta organizator objavljuje da su karte rasprodate, što pokazuje da prljave priče nemaju nikakve veze sa stanjem na terenu, te je ostalo samo da se uključi navigacija i uputi se put novog koncertnog prostora. Nažalost, ne stižemo da proverimo ceo nastup prve predgrupe Trope koji su se za ovu priliku predstavili u šarmantnoj i ogoljenoj kombinaciji dvojca, ženski glas i akustična gitara koja je svojom intimnošću pravila kontrast onome što nam je bilo ipak bitnije pri prvom susretu sa SKC NS. Naime, mirne duše odmah mogu reći da je Srbija konačno dobila pravi koncertni prostor svetskog nivoa! Bina je velika, kako široka tako i dovoljno podignuta da se vide sva dešavanja na njoj, dovoljna površina da se primi možda čak i dosta više ljudi nego što je sinoć bilo (po slobodnoj proceni oko 500 ljudi u publici za glavni bend), svi infrastrukturni segmenti od toaleta preko kupovine mercha pa sve do šanka rade kao sat – sve u svemu ne radi se o prostoru naknadno modifikovanom za koncerte već o pravoj raskošnoj koncertnoj sali koja ispunjava sve ono što treba da se osetimo kao deo sveta. Sledeći na ovu zamamnu binu istrčavaju Finci Oddland koje poznajem još od dana debi albuma The Treachery of Senses koji je izašao za moćni Century Media ali bend nikad nije napravio neko veće ime od sebe – i ako se ja pitam, s pravom. Iako to sve zvuči maksimalno profesionalno usvirano, sama muzika je jedan amalgam modernih prog tendencija bez trunke uzbuđenja, te iako je sama svirka tehnički dobra a i publika koja je polako nadolazila ispratila je uljudno šta se zbiva, duse i mesa tu za mene nije bilo na kraju krajeva. No svakako, vreme je za glavno jelo i da SKC NS položi konačan test, to jest da se vidi kakav zvuk pa svetlosni efekti mogu da se nameste ovde za glavni bend jer su pregrupe na kraju krajeva ipak samo proba i zagrevanje za zvezde večeri. Soen izlaze na scenu uz zvuke „Sincere“ s navedenog poslednjeg albuma i da, poslednji nivo je pređen: zvuk je doslovno kao mleko, svetla i ostali propratni efekti funkcionišu savršeno i apsolutno sve izgleda i zvuči na najvišem zamislivom nivou. Publika takođe euforično dočekuje bend što neće popustiti do samog kraja, a što je meni razvejalo jos jednu sumnju s početka teksta koju sam imao – očigledno u Srbiji postoji kritična masa koja prati savremena dešavanja na metal sceni i zna da isprati šta je kvalitet, samo nema dovoljno prilike da dokaže svoj broj, a verujem da ni sam bend nije očekivao da će naići na ovako topao prijem na novom terenu. Harizmatični pevač Joel Ekelöf je na prvoj strofi prve pesme malo proklizao, da li zbog iznenađenja ili treme, ali odmah potom je namestio glasnice i vodio celu priču svojim odličnim performansom i scenskom harizmom. Soen svoj nastup bazira setlistom uglavnom sa poslednja dva uratka, pomenutim Memorial i albumom iz 2021 Imperial, koji kao da su pravljeni za žive nastupe jer se bend lišava tehnikalija koje su krasile prvu fazu karijere i baca sve karte na svedenost pesme i zaraznost koja instant hvata slušaoca. Možda sam imao i poneke zamerke na iste pre nastupa ali na terenu to sve funkcioniše baš kako treba i ruku na srce, em je stvoreno za dizanje mase, em je zadržana ona melanholična crta koja ih je predivno bojila od početka. A kao što sam već i podvukao, naša publika je više nego recipijentna na ono što se odigrava ispred nje te sve pesme nailaze na topao prijem i horsko pevanje, bilo da su to navedene nove pesme, sami počeci karijere predstavljeni uz „Savia“ ili „Ideate“, ili hitovi kao „Martyrs“ ili „Lascivious“ s Lotusa (nažalost, u setlisti se nije našlo mesta ni za jednu numeru sa odličnog Lykaia). Sve ovo što sam opisao se jednostavno ne može isfolirati i daje recept za jedno izuzetno veče gde bilo kakav skepticizam jednostavno pada u vodu pred kvalitetom ponuđenog koncerta i celim doživljajem. Martin Lopez koji se proslavio kao član legendarnih Opeth u zlatnim godinama vodi svoju bateriju bubnjeva reklo bi se možda i sa zadrškom znajući njegove mogućnosti ali služi pesmi bez ikakvih preteranih izleta. Ostatak benda je takođe na visokom nivou, jednostavno Soen je sastav u kome nema mesta nekoj lagodnosti i ako se neko pitao zašto su postali veliki na globalnoj sceni, mogao je sinoć da dobije vrlo jednostavan odgovor. Pred kraj oficijelnog dela koncerta zaređale su se pomalo sporije pesme koje su mogle da budu drugačije izmešane u setlisti ali nije ni to bio nekakav preteran problem što se tiče odgovora fanova, a bis uz „Antagonist“ i „Violence“ dovodi ovu priču od sat i po do očekivano euforičnog svršetka. Sve u svemu, i pored nedoumica i sumnji prvi Soen koncert u našoj zemlji protekao je u doslovno pobedničkoj atmosferi po svim mogućim parametrima, tako da verujem da Joel nije prazno pričao kad je rekao da ćemo se ubrzo opet videti. Treba istaći za kraj i već iznesenu činjenicu da u Srbiji očigledno postoji dovoljno brojna skupina gladna aktuelnih dešavanja u žestokom zvuku, te se nadam da će organizatori imati sluha za to i nekad možda i rizikovati s nekim novim a uzbudljivim imenom koje trenutno lomi na svetskoj sceni, a toga svakako uvek ima. Svakako konačno imamo dostojan teren da bez stida ugostimo bilo koje ime scene, a pokazalo se i publiku koja se retko viđa, pa šta se čeka? Živi bili, pa videli. Komentari