Miloš Šegrt je jedan od osnivača kikindskog groove metal sastava Downstroy gde punih 15 godina svira gitaru i peva. Ranije bio član i lokalnog thrash metal benda Anestezija.

Tri najbolja srpska metal izdanja i zašto?

Eyesburn – Fool Control (B92, 2000.)

Zašto ovaj album? Jednostavno je to, to… U pravo vreme na pravom mestu! Kada je izašao u meni se dogodio preobražaj. Slušajući ga bio sam oduševljen sklopom, žanrom koji su patentirali, gitarskim štimom, ritmovima… Jednostavno je ceo album tip-top i uticao je u mnogome na moje dalje stvaranje, pisanje pesama, način sviranja itd. A, plus gomila uspomena iz tog perioda, lično upoznavanje sa članovima, kasnije i zajedničke svirke… Sve me to veže za ovo ostvarenje. Prošlo je skoro 20 godina, a ja i dalje osetim potrebu da ga slušam – zaista je postao van konkurencije. Vanvremenski i vanprostorni album – i tada i sada. Jednostavno, ništa drugo ne mogu da izdvojim kao domaći album broj jedan. Na probama smo iz razonode redovno svirali pesme „Sun“, „Divide“… Drago mi je što ovako nešto postoji, a plus je domaće. Rame uz rame sa svetskim mejnstrimom!

Draconic – From the Wrong Side of the Aperture (Noisehead, 2009.)recenzija

Takođe jedan od najjačih domaćih metal albuma, šteta što se na ovom završilo. Svaki ton pažljivo odabran, svaki detalj… Prisustvovao sam delom samom snimanju ovog albuma u studiju, pa sam ga time još više zavoleo. Čak šta više, i gostovali smo na jednoj pesmi, a nađite na kojoj (smeh). Aranžmani odlični, svetski, refreni upravo kakvi treba da budu. Bend koji komotno mogu da zamislim na velikim svetskim festivalima i binama. Sve profi! I dalje kad se udubim ne mogu da verujem da je domaće ostvarenje u pitanju, sve pesme hitovi, različite, ali svaka na svoj način dobra i pamtljiva. Čim imam potrebu da ga slušam i dan danas, kako u kući, tako i u kolima, na roštiljanju, pijankama, govori koliko mi je drag i dobar album. Voleo bih da svi mi koji stavljamo ovaj album u TOP3 (a ima nas prilično!) utičemo na članove da se pokrenu i snime nešto novo. Bio bih baš srećan, kao dete. (smeh)

Zer00ne – World Without End (SMP Music, 2014.)

Evo i dok ovo pišem u pozadini ide prva stvar i ježim se kao i svaki put kad slušam. Da mi je neko pustio i rekao „slušaj bend iz Amerike, Roadrunner izdanje“, potpisao bih da jeste. Ovo ostvarenje posebno mesto kod mene zauzima na vrlo poseban način. Nekako je u srcu… Nije samo muzika u pitanju, nego i lična poznanstva, sprijateljili se, delili bine, spavali jedni kod drugih, kao rod rođeni smo. Lepo je Nikola Mijić iz Sente (gde je album snimljen) rekao: „Derani, snimam neki bend, dopašće vam se, ludi su kao vi!“, i zaista je tako bilo. Daj da se pije, da se ide uveče u provod, da se roštilja i sve ostalo. Po najmanje sviranje, a takvi smo i mi. Ovde se vidi i čuje da bend čine pravi prijatelji, drugari, braća… Nisu se na audiciji skupili. E, baš zato je i album vrhunski, svetski, od početka do kraja. Aranžmani su fantastični, strpljivi. Ljudi su hitmejkeri, nema tu šta. Redovno slušamo album u kolima kad god putujemo na svirke. Čak i kad pišemo pesme za Downstroy, pogledamo se i kažemo „Jbt, ovaj deo je kao Zer00ne“, ili u fazonu, „daj ovde neki deo da bude kao Zer00ne“. Šteta što je to, to od njih… Nema više.

Komentari