Imamo ovde jedno od najozbiljnijih izdanja 2011. na srpskoj sceni, predano i profesionalno urađeno na svim frontovima

  • Žanr: Experimental Metal
  • Izdavač: SMP Music, 2011.
  • Web: Rain-delay.net
  • Piše: Slobodan Trifunović

Mladi beogradski bend Rain Delay sa svojim novim izdanjem Slumber Recon nastavlja da održava kontinuitet u diskografskoj aktivnosti (što je, imajući u vidu uslove na našoj sceni, stvar dostojna poštovanja); kako je i sam bend svestan činjenice da se u našoj zemlji diskovi praktično više i ne kupuju, rešenje je nađeno u sve popularnijoj opciji izdavanja albuma online za besplatno preuzimanje za šta se postarao gazda Lakić i njegova Serbian metal etiketa.

Mogu reći da sam usled recenziranja prethodnog Rain Delay uratka We Forget za webzine Metal Sound u poziciji da recenzentski objektivno propratim razvoj karijere benda i čitajući svoje pisanije za prethodni uradak shvatam jednu stvar: da i dalje imam iste zamerke na stil Rain Delay ali slušalačke sesije „Slumber recon“ mi neumitno otkrivaju da je ovaj treći album nesumnjivo njihovo najbolje izdanje, tako da je ascendentna linija karijere nastavljena što može biti samo plus.

Pođimo redom i recimo za one koje se još nisu susreli sa ovom trupom da je Rain Delay jedan zaista atipičan bend za naše, budimo realni, konzervativno Metal stanište gde su još uvek najviše na ceni tradicionalne vrednosti osamdesetih a tu Rain Delay bira kompletno drugačiji put: put kombinovanja različitih talasa koji zapljuskuju članove benda da bi se dobio jedan melting pot svega i svačega. Kad smo već kod toga, moram napomenuti da je linija mešanja Opeth / Katatonia, melodeath, prog i Rock influenci sa „We forget“ produžena i na „Slumber recon“, pa čak još i razuđena sa dodavanjem brutalnih Death, Doom/Post core pa čak i čistih akustičnih momenata i to je mesto gde dolazimo do moje primarne zamerke na Rain Delay – činjenice da mi cela priča zvuči malo isforsirano. Ne mogu da kažem da mi „Slumber recon“ zvuči kao produkt rada grupe ljudi različitog ukusa koji svi rade na jednom cilju već pre kao da je svako iz benda vukao na svoju stranu i time se dobilo brdo različitih osećaja koji se svi nalaze na jednom mestu što može da zazvuči malo konfuzno. Poređenja radi, samo proverite akustičnu „Selena“ i metal / deathcore „Shiseido“ koje se nalaze jedna posle druge na albumu: same za sebe obe pesme su veoma dobre ali zvuče kao da su ih snimila dva različita benda. Lično još uvek cenim moć celine albuma i trudim se da svaki slušam u celini i celosti kako bih uhvatio kompletan vajb a sa „Slumber recon“ imam utisak da vrtim neku kompilaciju različitih bendova; srca i stav članova Rain Delay jesu na pravom mestu, podržavam neograničenost u pogledima, ali voleo bih kad bi se sklapanje celine malo veštije izvelo u budućnosti.

Da ne budem previše oštar, moram da priznam da je album ispunjen dobrim pesmama (ako ih gledamo same za sebe) gde mi lično prijaju konkretnija i kraća izdanja Rain Delay, posebno navedena „Selena“ (verovatno najkomercijalnija pesma, nadam se da će biti spota za istu) i totalno agresivnu, ultra Death Metal „Hummer Pierced Through The Central Square“ dok se u dužim pesmama momci i devojka znaju malo i izgubiti. Kad već pomenuh oba pola prisutna u redovima benda, još jedan značajan aspekt izdanja je korišćenje i male i female vokalnih deonica, kao po tradiciji tu je nova cura za mikrofonom i što se tiče Bojaninih vokala više mi odgovaraju momenti kad koristi nekonvencionalne pristupe melodijama dok su standardno otpevane sekcije pomalo neprimetne; sa druge strane Dušan se značajnije raspevao od prošlog puta i znatno proširio svoj dijapazon tako da on ipak odnosi prevlast u muško-ženskom sučeljavanju.

Produkcija ovaj put urađena u studiju Stretch je još jedna velika zamerka koju bih uputio ovde a ona direktno proizilazi iz prethodne priče o razuđenosti materijala: jednostavno jedna zvučna slika ne može odgovarati svim raspoloženjima zastupljenim ovde. Zvuk ovde je najprikladniji post / blažim stanjima dok u deonicama u kojima se besomučno krši („Hummer Pierced Through The Central Square“ recimo) najbolje vidi „suvoća“ gitara i bubnja, masniji i prodorniji zuk bi bio mnogo bolje rešenje ovde; još da pomenem da je bas praktično nepostojeći u miksu, čak i kad provlačim album kroz slušalice.

Uprkos činjenici da je album tako šaren, sve je spakovano u samo 37 minuta svirke i osam pesama (od kojih je poslednja obrada doom kulta Mourning Beloveth) što je meni samo po sebi dosta zanimljiva činjenica, uspeti spakovati tako mnogo u tako malu minutažu. Sve u svemu, uprkos navedenim zamerkama (za koje sam smatrao da ih je ipak bitnije izdvojiti i objasniti od pluseva) imamo ovde jedno od najozbiljnijih izdanja 2011 na srpskoj sceni, predano i profesionalno urađeno na svim frontovima, još samo da se bend konačno usaglasi sam sa sobom i imaćemo zlato – a ovako je Rain Delay na putu do cilja do kog još nije stigao. Ali svakim albumom je sve bliže.

Spisak pesama:

1. The Medina Division Has Ceased to Exist
2. Falling Asleep in Real Time
3. Hummer Pierced through the Central Square
4. Veneto Slumber Recon
5. Selena
6. Shiseido
7. Par ti, San Marco
8. Nothing… (The March of Death)

Komentari