(VIDEO, FOTO) Death DTA i Obscura u Beogradu: Da li je ovo REALNO?!

Odmah na početku istakao bih da koncert o kojem je reč u ovom reportu pretenduje da bude jedan od najboljih ove godine, te ako niste bili, slobodno počnite da se kajete! Mnogi su pri prvobitnoj najavi ovog dešavanja kudili i komentarisali kako je ovo ništa drugo do jedan preskupi tribute bend, skrnavljenje lika i dela Chucka, ali sve su to realno gluposti na kojima se, sasvim logično, nije obazirao gotovo prepun Dom omladine. OK, tribute bend na neki način i jeste, ali videti bivše članove sastava Death (a tu naravno nije svirao makar ko) kako piče preogromnu zaostavštinu (za mnoge) najboljeg death metal benda svih vremena je bilo vrlo magično iskustvo. A kako je sve to izgledalo, najbolje svedoče reči iz naslova izveštaja, a koje mi je tokom ove prelepe metal fešte rekao jedan od organizatora. I zaista, bio je to jedan poprilično nerealan koncert, koji je pokazao svu silu metal pokreta (vrhunski bendovi, ista takva organizacija i publika), kao i činjenicu da isti nije mrtav u zemlji Srbiji!

Čast otvaranja koncerta pripala je progressive thrash metal bendu Alitor iz Inđije, koji su zbog celokupnog kašnjenja (a koliko sam razumeo, graničari su bili na zadatku) svoj set, nažalost, sveli na samo nekoliko pesama, što im svakako nije smetalo da se pokažu i daju svoj maksimum. Lepo iskustvo i bitna stavka za portfolio, a tu svakako idu i pohvale organizatoru svaki put kada domaćem bendu pruži priliku da se predstave pred većom publikom i zasviraju pred legendarnim imenima poput ovih.

alitor-dom-omladine-2016-foto-zoran-stanic1

Nakon Alitora, na scenu su uverljivo zakročili momci iz sve popularnijeg nemačkog sastava Obscura. Tehničari, da se tako izrazim, koji vrlo često prate Death DTA mašineriju i svakako bend kome je tu mesto. Obscura je brže-bolje raspalila i pošteno zagrejala već pretopao Dom omladine. Momci na turneji koriste priliku i promovišu aktuelni album Akróasis koji za sada ima odlične kritike, a dokazaše to i uživo. Technical death metal nije baš zahvalno raditi na većim prostorima, ali je tonac bio na zadatku i izvukao maksimum.

obscuraBend je imao lepu komunikaciju s publikom, podsetio nas da su već tutnjali Balkanom, te da nisu zaboravili nadimak „Obskurac“, što je izazvalo smeh u publici. Precizna svirka, kakvu smo i očekivali, te sjajna prilika da iskoristim čuvenu frazu – na mlađima svet ostaje.

Nakon dvadesetak minuta i prilike da se ljudi osveže i proluftiraju, na bini se pojavio dobro poznati be(smrtni) logo, što je nagoveštavalo da dobro udahnemo, spremimo se na ježenje, možda koju suzu, ali i sjajnu metalnu zabavu. Mnogima metal idoli, heroji iz detinjstva, ljudi koji su svoj trag ostavili na brdo kultnih metalnih ploča, bili su tu, ispred nas, nasmejani i vidno raspoloženi. Nakon introa, krenuli su taktovi metal himne „The Philosopher“ – ljudi su poludeli i da budem iskren, takvu atmosferu održavali do poslednje sekunde nastupa. Publici se uglavnom obraćao Steve DiGiorgio, objasnio zašto su ovde, te najavio da će preleteti celu diskografiju i da niko neće biti razočaran.
Ne znam koliko je bitno šta su sve svirali, ali evo nekoliko naslova: „Living Monstrosity“, „Leprosy“, „Suicide Machine“, „Overactive Imagination“, „Trapped in a Corner“, „N.I.B.“ (Black Sabbath, deo pesme), „Lack of Comprehension“, „Flattening of Emotions“, „Symbolic“, „Zero Tolerance“, „Spirit Crusher“… Publika je pošteno ludovala (šutke su bile prebrutalne) i gromoglasno pevala, te je i sam Steve izgovorio: This is the best show on a fucking tour, nakon čega je dobio skandiranje Steva, Steva, kako mi to obično volimo krstiti.

Gene Hoglan i dalje dokazuje da je jedan od najboljih metal bubnjara svih vremena i tu nema više priče. Gitaristi Bobby Koelble i Max Phelps (koji ima dužnost i pevanja i jedini nije bio član Deatha) su takođe bili na zadatku, te ako biste recimo zažmurili, mogli biste pomisliti da je ovo zapravo pravi-pravcati Death i da upravo tako zvuče u 2016. godini. Nakon kraćeg povlačenja sa bine, začuli smo i Chuckov glas na razglasu, i nekako zaista osetili da je on tu negde, među svojima. Ekipa se vratila, otprašila „Zombie Ritual/Baptized in Blood“, „Crystal Mountain“ i kultnu „Pull the Plug“.

death-dta-dom-omladine-2016-foto-zoran-stanic8

Nakon celog seta, jednostavno se zaključuje da su sve ove pesme (napisane pre 20 i kusur godina) toliko ispred vremena, da to zaista nije realno! Publika i bend, obostrano nasmejani i zadovoljni, razišli su se do nekog novog, nadam se što skorijeg druženja.

Komentari