Neverovatna koncertna sezona (bukvalno se ne sećam bogatije godine) nastavila se sa nastupom nekoliko bendova koje je predvodio legendarni Biohazard, bend koji svakako ne treba posebno predstavljati. Apsolutni kult, bend koji podjednako vole i metalci, korovci, ali i pripadnici ostalih supkultura. Drugi i treći na tapetu behu Sworn Enemy, te čuveni trešeri Death Angel.
-
- Nastupili: Biohazard + Death Angel, Sworn Enemy
- Lokacija: SKCNS Fabrika, Novi Sad
- Datum: 28.07.2026.
- Tekst: Darko Živković
- Foto: Dejan Jevtić
Naravno da je ovaj koncert radio niko drugi do MM Concerts, prekaljena ekipa koja već godinama organizuje nastupe kultnih imena iz našeg miljea. Od fanova, za fanove, realno. Svakako koncert koji je u startu morao biti uspešan, jer bendovi nisu godinama bili u ovim krajevima. Ispred je sve jasno – reka ljudi u crnom, ogromni tour busevi, piće, druženje. Sve je tu, samo je bilo pitanje kako će se izdržati temperatura s obzirom na to da je koncert bio unutra, u Fabrici. Doduše, ljubazno su ogradili i prostor ispred, pa se ipak moglo cirkulisati i disati. Tu je bio i dodatni šank, kao i iznenađenje večeri – sočne kobasice kojima se teško odolevalo. Neki od članova bendova bili su među publikom, pa je bilo druženja, fotkanja i potpisivanja.
Najavljeni bend Striking 13 izostao je iz priče (zaista nisam uspeo da saznam razlog), te su prvi binu nagazili Sworn Enemy. Njujorški bend sa zavidnom reputacijom među ljubiteljima tog nekog metaliziranog hardcore zvuka, koji postoji od 1997. godine, a svoj pik popularnosti imao je početkom dvehiljaditih. Zaista ne mogu da se setim da li su ranije svirali kod nas, ali je ovaj koncert ispratio sasvim dovoljan broj ljudi i nema šta, rokačina kakva se i očekivala. Pravi bend za zagrevanje ove večeri.
Nakon njih usledio je Death Angel, svakako jedan od najznačajnijih bendova iz čuvene Bay Area thrash metal scene. Osnovali su ga tinejdžeri filipinskog porekla u Kaliforniji, a tokom karijere postali su poznati po sjajnim rifovima, velikoj brzini i melodičnijem pristupu thrash metalu u odnosu na mnoge svoje savremenike. Kako ljudi kažu – bend koji uživo kida, a koji je srpska publika pre ovog nastupa imala prilike da vidi samo jednom, na EXIT festivalu 2009. godine. Kratak, ali sladak set otvorili su meni dragom pesmom „The Moth“ iz relativno novije faze benda. Atmosfera se ozbiljno zakuvala, a Death Angel su delovali kao najveće dobrice, nasmejani i opušteni dok su svoj thrash isporučivali rafalno. Temperatura se dodatno podigla, a dobili smo i klasike poput „Evil Priest“, „Claws in So Deep“, „Seemingly Endless Time“, te za kraj „Thrown to the Wolves“. Rekoše da će se vratiti, pa hajde da im verujemo.

Nakon relativno kratke pauze, disanja i osveženja, bina se spremala za glavni bend večeri, jedan jedini Biohazard. Ogromni logo-banner, intro iz filma Rocky, a nakon toga i uvodna numera „Urban Discipline“. Evan kratko najavljuje: „Novi Sad, let’s go!“, i odavde pa do kraja koncerta nije se stalo – možete i sami da zamislite.
Vredi pomenuti i da je Billy tradicionalno nekoliko puta pokušavao da se obrati publici na srpskom jeziku, što je, naravno, ispraćeno ogromnim ovacijama. Deluje da mu ovakve stvari nisu nimalo strane i baš se vidi da uživa u komunikaciji sa publikom. S druge strane, Bobby je definitivno najpozitivniji lik u bendu i čovek koji je svojim ponašanjem i energijom mnogo doprineo atmosferi te večeri. Nemoguće ga je ne primetiti dok jurca po bini, vrti se u svojim već kultnim krugovima dok svira gitaru i konstantno animira publiku. Apsolutni fenomen je da je nakon prilično „drink“ dana uspeo da odsvira koncert bez greške i sa osmehom od prvog do poslednjeg minuta. Takve sitnice su upravo ono što pravi razliku između dobrog i nezaboravnog nastupa.

Kao i Death Angel, Biohazard je dozvolio tradicionalno pentranje i skakanje sa bine, pa ko živ, ko mrtav. Usledili su zaista vanvremenski hitovi ovog žanra poput „Shades of Gray“, „Wrong Side of the Tracks“, „Black and White and Red All Over“, „Five Blocks to the Subway“, pesma koju su, kako kažu, maznuli od Bad Religion – „We’re Only Gonna Die“, te za kraj najčuvenije „Punishment“ i „Hold My Own“. Naravno, promovisan je i aktuelni album sa nekoliko numera koje su se sasvim korektno uklopile u setlistu.
Gitarista i pevač Billy je u Novom Sadu dočekao i rođendan, te je bilo i torte, kao i rođendanske pesmice. Mislim da prosto ne moram previše da piskaram kako izgleda Biohazard nastup, svi su bili mokri, bilo je gotovo nemoguće disati, ali se sve to vrlo brzo stavi po strani kada dobiješ koncert ovakvog tipa.

Meni je drago što sam napokon uspeo da ih pogledam i ubeležim u svoju knjigu, jer se ovo zaista nije smelo propustiti. Kapa dole za koncert i organizaciju – osećali smo se kao kod kuće.
Idemo dalje!


































