Nevena Ratarac je osnivač i „zaštitno lice“ Of Core’s muzičkog bloga koji postoji od februara 2013. godine, a koji joj, kako kaže, predstavlja kako hobi i zadovoljstvo, tako i posao. Najveće zadovoljstvno su joj putovanja, posebno kada su u pitanju putovanja zbog bendova i intervjuisanja istih.

Tri najbolja srpska metal izdanja i zašto?

– S obzirom da nikad nisam bila u “full on” metal fazonu, ovo mi je predstavljalo mali izazov. Jako mnogo bendova i zvukova je prošlo pored mene i mnogo njih se zadržalo tu negde u glavi. Ali kad se mora, mora se. Tri benda koja su najviše uticala na mene, na moje viđenje cele scene u Srbiji i pokazala da zapravo imamo šta da pokažemo su:

Violent Chapter – Selfmonument EP (Samoizdanje, 2016.)

Kada sam počela da ulazim u neke dublje vode metalcorea i hardcorea, ovo je jedan od bendova koji me je uveo u tu priču. Zainteresovala sam se kad su izbacili album Traces (2008.), i jedan su od prvih bendova ovog žanra koji sam videla uživo, ali mi je ovaj EP ipak draži, iz više ličnih razloga. Uvek sam, pored same muzike, mnogo obraćala pažnju na reči u pesmama, a ovde svaka pesma ima „ono nešto“, što je meni potrebno da bih smatrala pesmu celovitom, i svaka mi udara na emocije na nivou na kojem treba. Svaki rif mi je perfektno ušuškan u celovitost pesme i svaki ulazi u glavu. Usput, mnogo dobru energiju imaju na bini i jedan su mi od omiljenih domaćih bendova za gledati uživo. Odlična produkcija!

Tibia – Buried Beneath the Covers (Anotherbone, 2004.)recenzija

Opet, uz samu muziku, tekstovi koji ubijaju. Prvi put sam za njih čula mnogo posle ovog izdanja, ali mi je, bez obzira na to, zapalo za uho. Jedan od bendova koji mi je, lično, uvek bilo teško da svrstam u neki poseban žanr, a opet, sve su što volim. Njihov poslednji singl „Future Left Forsaken“ samo dokazuje koliko su odličan bend i čak posle toliko godina postojanja i dalje uspevaju da me oduševe.

Blankfile – Blankfile EP (Samoizdanje, 2013.)

Jedno od izdanja koje ima jako sentimentalnu vrednost i uvek mi sa sobom vuče neka bolja vremena. Recimo. Isto kao i prethodna dva benda, i Blankfile čine neki meni dragi ljudi sa kojima imam puno lepih uspomena. Ovaj album mi se čini kao neka prekretnica u njihovom zvuku, naravno, ka boljem, kao da su našli svoj pravi zvuk, zbog čega mi se album na prvo slušanje i svideo. Naravno, ne mogu a da ne izdvojim „Close to Our Hearts“ sa ovog albuma jer je obeležila celu jednu eru mog života, a usput bend je dobio jedan bolji zvuk koji su nastavili da prave i na novom EP-u We Are, a samim tim sam i nastavila da budem prijatno iznenađena zvukom.

Komentari