Sve u svemu, na domaćoj doom sceni smo zaista krenuli da se krećemo u šarolikom smeru, i posle mini albuma projekta Wurmloch, Тишина daje novu boju paleti sporog zvuka na domaćim prostorima. Увод… jeste obećavajuće prvo javljanje i ostaje da vidimo kojom brzinom i kako će se priča razvijati dalje
  • Žanr: Melodic Doom / Death Metal
  • Izdavač: Satanath Records / Hypnotic Dirge Records / The End Of Time Records, 2022.
  • Web: BandCamp
  • PišeSlobodan Trifunović

Već više puta na ovim stranicama ponavljana, i možda već pomalo dosadna, sintagma da naša metal scena uglavnom počiva na plećima iskusnijih vukova i sa novim projektom pod nazivom Тишина dobija na potvrdi. Ime jeste novo, ali se iza njega krije prekaljeni metal ratnik Branislav Panić. Branislav je uglavnom najpoznatiji po svom bendu Bane koji prilično uspešno interpretira black/death zvuk u Dissection fazonu, ali čovek nikako nije limitiran u muzičkom ukusu što je preneo i na svoje bendove u kojima je tretirao brutal death ili nu metal, te je došao na red na još jednu strast pretočenu u realnost. Naime, Branislav je i sam veliki obožavalac melodičnog death/doom stila sa predstavnicima kao što su Saturnus, October Tide, stara Katatonia ili Paradise Lost, te je Тишина prvo otiskivanje Branislava u navedene vode.

Тишина - Branislav Panić

Treba reći da je Branislav već nekoliko godina stanovnik Kanade, ali nikako nije raskinuo veze sa ovdašnjim podnebljem, što se vidi već pri prvom susretu sa ovim izdanjem. Ime benda, albuma i nazivi pesama su napisani ćirilicom što je za svaku pohvalu (doduše, ne znam kako će se strani slušaoci snaći sa ovim, ali to i nije naša stvar), a sav materijal i jeste otpevan na maternjem jeziku, što je možda malo teže razumeti jer su growl vokali jedini pristup, ali uz malo pažnje da se razaznati o čemu je reč.

Kada pričamo o muzičkom stilu, Branislav je apsolutno ispoštovao kanone podžanra koji je odabrao sa akcentom na duge, ponavljajuće razorne melodije koje ubacuju tmurno raspoloženje, one koje su započeli Paradise Lost, doveli do perfekcije Katatonia na ranim izdanjima, a danas tradiciju nastavljaju October Tide. Tempo je generalno sporiji kako to i dolikuje jednom doom/death izdanju, ali bez zalaženja u funeral rejone, dok s druge strane navedeni pasaži na gitari doprinose lakšem ulasku pesama u uho.

Originalnost materijala? Ruku na srce, nema ovde ništa što pre nismo čuli, ali sam ovaj stil je totalno zapostavljen u Srba te je veoma osvežavajuće dobiti ovako nešto iz naše kuhinje, dok potrebnu posebnost donosi korišćenje našeg jezika. Sam album traje nešto malo više od pola sata što je sasvim dostojno za prvo javljanje i ulazak u priču, a utisak upotpunjuje misteriozan omot koji se na neki svoj način uklapa u zvučnu sliku.

Ruku na srce, nema ovde ništa što pre nismo čuli, ali ovaj stil je totalno zapostavljen u Srba te je veoma osvežavajuće dobiti ovako nešto iz naše kuhinje

Za miks i mastering bio je zadužen čuveni Honza Kapák u svom Hellsound studiju (on je odsvirao i bubanj na albumu) gde leži i moja glavna zamerka, jer se prosto čuje da su glavni akteri došli iz black/death miljea. Nešto masivniji zvuk, posebno u postavci bubnja, bi po mom mišljenju više odgovarao onom što je prezentovano ovde.

Sve u svemu, na domaćoj doom sceni smo zaista krenuli da se krećemo u šarolikom smeru, i posle mini albuma projekta Wurmloch, Тишина daje novu boju paleti sporog zvuka na domaćim prostorima. Увод… jeste obećavajuće prvo javljanje i ostaje da vidimo kojom brzinom i kako će se priča razvijati dalje.

Тишина – Увод… spisak pesama:

1. Из mртвог угла
2. Две црне руже
3. Утеха
4. Јутро последњег дана
5. Заувек

Тишина - Увод...
Produkcija70%
Originalnost70%
Vizuelni identitet80%
Uverljivost80%
75%Finalni utisak

Komentari