Tibia bi mogla postati jedan od glavnih srpskih produkata na polju alternative/emo/hardcorea

  • Žanr: Alternative Emo Metal / Hardcore
  • Izdavač: Samoizdanje, 2012.
  • Web: Facebook
  • Piše: Sava Karadžić

Tibia je bend koji je od samog početka bio neka vrsta enigme na srpskoj hardcore sceni. Suviše metalizirani za čistokrvne hardkorovce, ali nedovoljno da bi bili priznati od strane metal zajednice i sa solidnim uticajem emo rocka – ostali su otpadnici.

Zvuk im se konstantno menjao na svakom od tri do sada izdata albuma, a moju pažnju su posebno privukli poslednjim dugosvirajućim izdanjem Collision Within (2010), na kome su se najviše do tada primakli metal vodama, sa brejkovima ala Killswitch Engage i razarajućim scream vokalima. Bio je to veoma dobar album…

„Ljudi od ovog novog materijala mogu da očekuju najubedljiviju i najzreliju Tibiju do sada!“ Ovo su reči Miloša Ćurčije, pevača Tibije, kojima je najavljeno novo izdanje, mini album All the Right Words. Odmah da kažem da se mogu složiti sa njegovim rečima – ovo JESTE najzrelije ostvarenje grupe na kome su najzad došli do zvuka koji im najviše „leži“ i na kome se po prvi put nalaze standardni formati pesama (znate ono: strofa-refren, strofa-refren, središnji deo-refren).

Što se tiče zvuka, on je dosta omekšan u odnosu na album Collision Within i uveliko naginje nekom alternative/emo pristupu, mada se i dalje mogu čuti metalizirani hardcore ispadi s vremena na vreme, kao na primer u mojoj omiljenoj pesmi „Changes“. Ostale dve numere („All the Right Words“ i pogotovo završna „For the Grace“) nose u sebi unekoliko mirnije tonove, sa dosta melanholije koja se može naći u velikim količinama i kod inostranih bendova sličnog usmerenja (npr. 30 Seconds to Mars, My Chemical Romance, Breaking Benjamin…). Znači, All the Right Words se kao izdanje možda neće previše svideti dosadašnjim poklonicima Tibije, bar što se tiče te neke muzičke podloge, ali zato poseduje potencijal da se dopadne jednom drugačijem krugu poštovalaca muzike, onom koji naginje komercijalnijim rešenjima.

Ono što se takođe može primetiti jeste i odsustvo scream vokala koji su bili jedna od osnovnih stavki Tibije. Razlog leži u činjenici da je grupu napustio Dragan Lazarević, koji je bio zadužen za dotičan vokalni pristup, koji, iskreno rečeno, meni nije previše godio, te sam ovu promenu dočekao sa odobravanjem. Tako je jedini pevač ostao Miloš Ćurčija sa, što bi rekli, clean vokalom… E sada, tu dolazi i do jedne velike zamerke. Naime, Milošev glas i način njegove upotrebe je previše ravan, odnosno nema nekih posebnih varijacija, tako da dobijamo jednolično pevanje bez obzira da li se radi o mirnijim ili heavy delovima pesama. Ovo nije smetalo na ranijim izdanjima Tibije, pošto je tu bio Dragan kao kontrateža, ali je sada veoma uočljivo. Miloš Ćurčija se ionako nikada nije mogao pohvaliti dobrim glasovnim mogućnostima, što je na ovom izdanju došlo do potpunog izražaja. Na ovaj način dobijamo tri veoma dobre kompozicije kojima fali ta vokalna dimenzija koja bi ih vinula na više stupnjeve.

Sve ostalo je na svom mestu… Produkcija je do sada najbolja koju je Tibija imala i može da se „nosi“ sa inostranim izdanjima bendova sličnog usmerenja. Svirka je bez zamerki, sa odličnim uklapanjem mirnijih i „težih“ delova, koji uopšte ne zvuče kao da su nabacani već idu prirodnim tokom.

Dakle, ako je ovo stvarno najava neke nove Tibije, ja sam više nego zadovoljan, minus vokalni pristup. Sa malim osvežavanjima dotičnog minusa, Tibia bi mogla postati jedan od glavnih srpskih produkata na polju alternative/emo/hardcorea.

Spisak pesama:

1. All the Right Words
2. Changes
3. For the Grace

Tibia – All the Right Words
Produkcija73%
Originalnost59%
Vizuelni faktor29%
Uverljivost64%
56%Finalni utisak

Komentari