Debi ostvarenje Rikavca nudi nam, za našu scenu, pogled na death metal iz jednog drugačijeg ugla, koji svakako pozdravljam, ali koji će na sledećim izdanjima morati biti odrađen sa više analize, smisla i sa kudikamo efektivnijim konačnim proizvodom

Svi mi znamo da je u poslednjih desetak godina (bar na netu) totalno kul biti gadljiv na Chris Barnesa i Six Feet Under. Zbog čega? Pa, stekao se maltene kolektivni utisak kako im je muzika previše jednostavna i jednodimenzionalna za death metal, te se često porede sa AC/DC-jem. Ne sporeći se oko lošeg muzičkog kvaliteta pojedinih Six Feet Under izdanja, mislim da niko pri zdravoj pameti ne može poreći kvalitet njihova prva tri albuma iz druge polovine 1990-ih.

E sad, zbog čega ovoliki traktat o Six Feet Underu? Pa, iz prostog razloga što smo dobili njihovog klona i na našem prostoru. Radi se o veoma mladoj tročlanoj grupi Rikavac (osnovanoj pre tri godine u Baru) i njihovom debitantskom ostvarenju istoimenog naziva. Glavno pitanje koje se postavlja jeste: da li je kloniranje uspelo? Odgovor je, nažalost: teško.

Naime, što se tiče same egzekutive, sve je na svom mestu. Znači prosti, neoriginalni, ali često efektni rifovi, bas koji brunda u pozadini, ogoljeni (kucani) bubanj i standardni death metal vokal, koji zajedno stvaraju (okvirno) trominutne pesme čija vam je sadržina poznata čim čujete uvodni rif i/ili ritam. Ništa od navedenog ne mora unapred biti loše, ali je nevolja u tome što je Rikavac na prvencu potpuno omašio u stvaranju „hitičnih“ pesama koje lako ulaze u uši.

 Rikavac je na prvencu potpuno omašio u stvaranju “hitičnih” pesama koje lako ulaze u uši

Ekskluziva naših Six Feet Under klonova jeste pevanje na srpskom (na otprilike 70% albuma), ali s obzirom na „kvalitet“ datih tekstova, bolje da su se manuli tog posla, jer njihovo slušanje samo još više umanjuje kvalitet samih kompozicija. Kada to pišem ja, koji uvek „navijam“ za pevanje na domaćem jeziku, sve će vam se samo kasti.

Kao svetionik ovog izdanja sija pesma „Risto Antihristo“, koja me je namah vratila u 1990-te i svojim odličnim gruvom, efektnim refrenom i koliko-toliko uspelim tekstom navela na mini ludiranje po sobi, te je iz sveg srca preporučujem momcima iz Rikavca kao obaveznu smernicu daljeg delovanja.

Debi ostvarenje Rikavca nudi nam, za našu scenu, pogled na death metal iz jednog drugačijeg ugla, koji ja svakako pozdravljam, ali koji će na sledećim izdanjima morati biti odrađen sa više analize, smisla i sa kudikamo efektivnijim konačnim proizvodom.

Rikavac – Rikavac spisak pesama:

1. Whore Will Not Come Home Tonight
2. Alternativka
3. Tup si kao cigla
4. Brazilski fetiš
5. Kuku mene majko
6. Risto Antihristo
7. Ktulu
8. Disabled
9. Grob kulture
10. Organ (ne)reda
11. Terminator

Rikavac - Rikavac
Produkcija69%
Originalnost35%
Vizuelni identitet72%
Uverljivost68%
61%Finalni utisak

Komentari