Beogradski sastav Rain Delay nedavno je ostao bez skoro cele postave! Kažemo „skoro“, jer alfa i omega benda, pevač i gitarista Dušan Pešić, odlučio je da nastavi rad te je okupio novu ekipu koja uveliko radi na albumu nasledniku sjajnog Slumber Recon iz 2011. godine.

– Bojana je morala da napusti bend zbog karijere profesionalne pevačice. Što se tiče ostatka ekipe, svi su opet imali neke svoje razloge, uglavnom slične prirode. Da, dobro si razumeo, cela postava koja je snimila Slumber Recon je napustila grupu. Jednostavno, došlo je vreme da teret sviranja u ovom bendu ponese neko drugi, možda mlađi, možda manje opterećen nekim drugim teretima koje život nosi. Nova postava je okupljena, ali ne bih još otkrivao identitet članova. Samo ću napomenuti da nam je danas jedna polovina članova iz Beograda, a druga polovina iz Novog Sada – kaže u intervjuu za SMP Dušan Pešić.

  • Pitanja: Nebojša Lakić
  • Odgovori: Dušan Pešić
  • Web: Facebook
  • Copyright: SMP, 2013.

SMP: Promene članova, posebno kada se čovek navikne na ekipu oko sebe, znaju biti stresne. Funkcioniše li danas sve kako treba, kako ti se čini ukupan zvuk na probama?

Dušan Pešić: Ekipa je na okupu nepunih mesec dana, tako da je još rano za prognoze. Divni su ljudi za saradnju, tako da je današnja postava spoj entuzijazma i iskustva. Tek se uvežbavamo, gađamo taj groove, i mogu ti reći da nije lako… Ipak sam skoro punu deceniju svirao sa istim ljudima. Novina je to što sam sada jedini vokal. Veći je teret, ali ga prihvatam, a same vokalne deonice sam prearanžirao i rasteretio. Zafaliće mi možda uživo poneka harmonija, ali ništa presudno, pogotovo što su nove pesme od početka komponovane za jednog vokala. Opet, imaćemo gostujuće pevačice za neke veće koncerte, tako da verujem da će se ta tranzicija odviti bezbolno.

raindelay005666Rain Delay je nedavno posetio Italiju, te odsvirao nekoliko zapaženih koncerata tamo. Bez sumnje, bilo vam je divno, sudeći po fotografijama i video snimcima, no prenesi nam ti svoje utiske i ispričaj kako je uopšte došlo do tih koncerata…

– Koncerti su prošli toliko zapaženo da je nastup u Citadeli dobio naslovnu stranu regionalnih novina, a akustični koncert u Veneciji pompezno proglašen za svojstveni „kulturno-istorijski događaj“ od strane lokalne štampe. Kuriozitet je da je RD prvi metal bend koji je ikada nastupio u Veneciji! Naši domaćini na celoj turneji su bili nešto najbolje što čoveku može da se desi. Mlečani su poslovično topao i gostoljubiv narod, ali ovi ljudi su nas oborili s nogu. Veliko hvala ide za organizaciju Raixe Venete, pozorište San Gallo, tratoriju Storica, navijačku grupu Glorioso Vessillo, Roberta Pjevalicu i celu ekipu iz Venessia.com, nebrojene fanove i prijatelje koje smo stekli tamo, ali od svih se posebno istakao jedan čovek, me fradeo Matteo Secchi. On nam je bio glavni domaćin u Veneciji i ugostio nas u njegovom hotelu Vecellio. Jako smo zahvalni i Hard Rock Caffe Venezia što nas je ugostio. Shvatam da im je bilo finansijski rizično da daju jednom metal bendu da besplatno pije celo veče, ali bili smo na turneji pa nismo preterivali.

Navukli su me domaćini na vino Prosecco i koktel Aperol Spritz. Na kraju, ostvario sam svoj desetogodišnji san i odveo RD u Veneto, u moju obećanu zemlju. Mislim da je to bio svojevrstan vrhunac ove postave benda u kojoj su bili Stefan Radojković, Marko Mrčarica, Željko Zec i Bojana Bianca Milosavljević. Po povratku sa turneje smo odsvirali još jedan vrhunski koncert u klubu Gun, i tako zaokružili tu priču, kako se kasnije ispostavilo.

Uskoro nova turneja?

Taj trenutak zenita je zauvek zabeležen u spotu za pesmu „Par ti, San Marco“. Spot je izašao upravo na Svetog Marka, 25. Aprila, i vidim da je već u prvim danima izazvao oduševljenje u Venetu, ali i kod nas.

Reci nam ponešto o tom spotu…

– Materijal za spot je snimljen na turneji (kamerman je bio Bojan Brbora, inače snimatelj i Srpskog Filma), a celu priču je pokrenuo i režirao Filip Cerović, moj veliki prijatelj i dugogodišnji saradnik (on je, inače, režirao naš spot za pesmu „Shiseido“ i napravio dokumentarac o bendu pod nazivom „San Marco“). Imali smo i veliku pomoć od gospodina po imenu Stefano Soffiato, predsednika organizacije Venessia.com, koji nam je ustupio vazdušne snimke Venecije. Montažu je maestralno uradio moj brat Mihailo Šuljagić, neko bez koga bi ovaj spot bio završen na Sveti Nikad, a ne na Svetog Marka. Između ostalog, desilo se to da nam se pokvario hard disk sa celokupnim materijalom… Tek manji deo smo uspeli da spasemo. E, tu je nastupilo montažersko umeće mog brata. On je uneo veliku energiju i znanje u ovaj projekat da bi to izgledalo ovako na kraju.

Ipak, nismo uspeli da izmontiramo celu pesmu, već smo napravili ovaj TV edit, što je ispalo jako dobro jer je sama pesma postala jezgrovitija. Takođe, ova verzija je obogaćena a capella outro deonicom koju je kvintet Antem naknadno snimio u Novom Sadu, posebno za ovu potrebu. U nekim trenucima je jedino što je iole funkcionisalo u vezi sa grupom bio upravo kontinuirani rad na ovom spotu, i to me je teralo da nastavim. Eto, tolika je zasluga mog brata za naš novi početak…

Kako je publika reagovala na taj vaš fusion, avantgarde, prog, bossa nova, brutal death, melodic death, doom gothic… metal?

– Naročito je bilo zanimljivo na festivalu Festa dei Veneti. Prvi koncert u nizu, velika bina, mnogo ljudi, mi u iščekivanju, a publika svih uzrasta, raznovrsnih stavova, ukusa i predubeđenja. Reakcija ne preterano korporalna, ali najtoplija moguća. Inače, napravili smo takve repertoare taman da ne budu baš previše metalski. Uglavnom smo kombinovali tematske „venecijanske“ pesme sa onim laganijim, i ispalo je sjajno. Priča se ovih dana o novoj turneji, tako da se nadamo nekim novim reakcijama.

raindelay003666

Venetian Deathcore

Da li je novi materijal u pripremi, i koliko kreativne energije je u vama nakon, evo već tri studijska albuma?

– Materijal je daleko odmakao. Novi album će se po svoj prilici zvati Daylight Recon, jer čini konceptualni nastavak svog, takođe konceptualnog, prethodnika. Radim već na šestoj pesmi, a znajući nas – još par pesama i to je to. Da nisam napravio te nove pesme, verovatno bih samo ugasio svetlo. Doduše, zbog promene postave, rad na novom materijalu je privremeno obustavljen, ali računam da ćemo nastaviti za par meseci. Imaćemo pun krčag gostiju… Ženski kvintet Antem, pevačice Bojanu Ristić iz grupe Ignis i Jelenu Icić iz Vranoroda, kompozitora Matiju Anđelkovića zvanog Stimpy, legendu zvanu Sharkey, i još neke sjajne ljude čija bih imena sačuvao za kasnije. Jedno je sigurno, ovo će biti naš najbolji album.

Da li će biti nekog radikalnog zaokreta u zvuku? Grubo rečeno, da li da očekujemo čvršći ili nežniji materijal, ili kako smo već do sada navikli, miks jednog i drugog?

– Od novih pesama polovina za sada uopšte nema tvrde vokale, a opet ne bih mogao da kažem da će biti išta manje čvrst album. Voleo bih da poradimo više ovaj put na layer-ima, tj. na nekim manje uočljivim a bitnim slojevima gitara, vokala, činela, raznih ambijentalnih zvukova… Želim da vozdignemo horove na viši nivo i inkorporiramo orkestracije. Kod prognoziranja kako će zvučati novo RD izdanje uvek treba posmatrati numeru koja zatvara prethodni album. Isto kao što je pesma „Withstand the Winds“ najavila prelazak sa doom/black zvuka na melodeath/doom, a „Empty as I Am“ nagovestila post-hardcore, tako i „Par ti, San Marco“ obavezuje na nastavak puta kroz vode izvesnog metal podžanra koji (donekle u šali) nazivam Venetian Deathcore.

Dotaknimo se na trenutak i domaće scene. Ti si prisutan na istoj već godinama, i pravi si čovek za prozboriti koju o trenutnom stanju, kada je reč o bendovima, publici, izdavačima… Kako ti se čini sve to danas?

– To je postala vrlo bolna tema kad vidim kako bendovi koje cenim i pratim polako umanjuju svoje aktivnosti, a onda i odumiru. Fale mi mnogi od njih, recimo NoseBleed. Dugo nisam bio u Kragujevcu da čujem BoneYard, ali sam išao na Violet u Bg-u. Nisam išao u Kikindu da vidim ni Downstroy, a kamoli Amentes, a ko zna da li će opet biti prilike… U poslednje vreme u domaćem metalu u kreativnom smislu vladaju neki trendovi koji mi se nimalo ne dopadaju, ali ne bih o tome (takođe ne bih o publici i izdavačima). Ima tu mladih snaga, ljudi koji prave odličnu muziku, ali iz različitih razloga nemaju prilike da nastupaju uživo, kao na primer projekat Elsewhere Shine (брат Дукара жели Синадинари све наинаи). Najviše me oduševljava kako Pikinik radi i doživljava svoje najbolje dane u ove „četr’ godine do penzije“ (što kaže G. A. Đorđe Čvarkov). Pritom, pogledajte sa koliko entuzijazma i kvaliteta rade naši bendovi sa ino ugovorima – Face Off i Destiny Potato. Bila bi prava šteta da ne vide sveta i ne naprave nešto. Sve najbolje im želim! Ipak, od domaće alternativne scene bih voleo da izdvojim moju večitu trojku – Went, Equinox i Azil 5. Went kida i postaje opasan sastav. Azil šuri sa novim live albumom. Svirao sam nedavno sa njima, kao gost, na njihovoj akustičnoj svirci u Beogradu. Equinox se razišao putevima Kanade, Francuske, Kazahstana i Jajinaca, ali poslednje vesti iz Bostona su da im je, Bož’ me prosti, posthumni album pri kraju. Uzgred, trenutno slušam novi Bad Copy album. Ubija.

Imajući u vidu da ste treći album ponudili za besplatan download, kakvi su planovi sa četvrtim, ili je rano o tome da govorimo?

– Imam već ideju gde bi se taj album snimao, kako bi se plasirao, ali još uvek ne mogu o tome ništa konkretnije da kažem. Videćemo kako se stvari da se razvijaju sa ovom postavom. Jedna stvar je izvesna – novi album će biti snimljen i izdat. Imamo odličnog promotera u Italiji, tako da verujem da ovo može biti početak nekog vrlog novog doba za nas.

raindelaydusanPravnik koji može da vas prebije

Ti se baviš nekakvim borilačkim veštinama, i usput osvajaš i nekakve nagrade. O čemu se tačno radi i kako stojiš na tom polju?

– Bavim se borilačkim sportovima Brazilian Jiu-Jitsu i Submission Grappling više od pet godina. Treniram u klubu Lutador (najboljem BJJ klubu u zemlji), nosilac sam plavog pojasa, i nedavno sam osvojio bronzanu medalju na takmičenju Serbian Cup, u kategoriji preko sto kilograma. Kažu drugari da sam izgledao kao Bambi u odnosu na oponente, ali ne onaj iz Violent Chapter-a, nego kao tanani Bambi Tošić. Zanima me i MMA, ali fokus je sada na džiu-džici i dostizanju ljubičastog pojasa. Inače, ja sam po struci diplomirani pravnik i radim u jednoj renomiranoj advokatskoj kancelariji u Beogradu. Takođe, neformalno sam uključen u rad više organizacija koje se bore za očuvanje mletačkog jezika i nacionalnog i kulturnog identiteta Veneta. Kad stignem, sednem i napišem kolumnu o domaćoj sceni za „Nocturne“. I to je sve što ću reći, pošto o privatnom životu izjave dajem isključivo za „Gloriju“ i „Story“.

Komentari