„Mislim da nećete naći u Banjaluci na jednom mjestu pet fanova Crowbara, osim ako ne cugate pivo sa Tankerom na obali Vrbasa“. Jasno vam je sve. Saša Rogić Roga, prekaljeni banjalučki metalni ratnik, predstavlja vam novo ime na srpskoj metal sceni, stoner sludge metal bend, Tanker.

SMP: Definišimo, za početak, Tanker muziku – šta je to čime se bavite, i kome je namenjeno?

Saša: Nakon 100 godina slušanja metala i svirke, upakovali smo muziku u taj stoner/sludge fazon na kojeg smo sva petorica u bendu navučeni totalno. Ko god voli šmek tog južnog bluzičnog metala i voli dobre žurke na koncertima, njemu je mjesto ispred bine Tankera. Sviramo malo laganiju muziku, držimo se mid tempa da možeš i plesati.

Vi ste mlad bend, ali ne i novajlije na teškometalnoj sceni ovih prostora. Da li bi bio ljubazan da nam predstaviš svakog člana ponaosob, i u par rečenica navedeš bitnije momente dosadašnje muzičke „karijere“?

Već sam jednom tražio da se termin mlad u slučaju Tankera zamijeni sa demo, no dobro, u pravu si totalno. Evo kratki opis posade Tankera.
Đorđe je manijak koji svira bubanj sa takvom voljom i željom da je definitivno najenergičniji član. Njemu najviše smeta kada nešto ne štima u bendu. Dolazi iz Monumenta, pa je jasno da su oni žešći dijelovi pjesama njegovo maslo. Dupli bas Monumenta u Tanker fazonu, ekstra.
Ogi je gerilac koji živi za metal. Borac pravi. Ne znam nikoga (sa velikim N) ko je toliki fan metal muzike, bez kompromisa. Iskren je uvijek prema nama i sa njim se sve lako dogovori. Dolazi iz Monumenta, ali za razliku od bas gitare koju melje tamo, ovdje je vokal i to slobodno mogu reći, jedan od boljih metal urlika koje sam u Banjaluci čuo za proteklih 15 godina. Vole ga žene. Mislim da je slobodan, pa stoga, cure navalite.
Aljoša je predstavnik južnih hercegovačkih krajeva. Došao je posljednji u bend i to kada je Ogi odlučio da samo pjeva bez bas gitare, jer je prvenstveno bilo zamilšljeno da Tanker bude četvorka. Aljoša je odličan basista bez kojeg bi bilo jako teško realizovati sve ovo do sada. Njegova ranija iskustva su sva na gitari, on je kao i Ogi sa Tankerom, prešao na novi kurs. Možete ga čuti i u Degeneku na djelu.
Dejan je moj brat bez kojeg ne bih mogao da zamislim da sviram u ovom bendu. Toliko sam se navukao na njegovu gitaru da mi je teško vježbati sam kući. Zovem ga 10 puta dnevno da ga nešto pitam. Dejan je iskusan lik sa kojim je lako realizovati i najambicijoznije zamisli. Metalac do koske, nemojte da vas zavara to što ima dredove do pola leđa, Dejan je doktor rifologije. Eh da, Dejan je i odličan fotograf, umjetnik pravi. Revolt je bend iz kojeg dolazi Dejan.
Ja sam prije Tankera imao AntiDope projekat koji nažalost nije zaživio. U Tankeru se ovaj put osjećam kao svoj na svome i jako sam sretan što radim sa ovim momcima. Toliko je veliko zadovoljstvo da mi teško ne pada ni moj Randall od jedne tone kada ga nosam gore-dole stepenicama.

Saša, ti si bez sumnje jedna od pravih osoba za par narednih pitanja, pa da protresemo malo uspomene – da li bi mogao da uporediš metal scenu u Banja Luci i regionu sa onom od pre 15ak godina? Gde se izlazilo u BL, gde se mogao pogledati dobar koncert, i gde je pivo bilo najhladnije?

Pivo je najhladnije iz Vrbasa direkt, u to nema sumnje. Što se tiče (metal) scene u Banjaluci to je tema za raspravu. Ja bih rekao da je scena sada na dobrom pravcu. Bilo je prije takođe svijetlih momenata kada se činilo da scena živi, poput Interfectora, ali eto svi su banjalučki bendovi kratkog vijeka trajanja. Nesretni rat je prekinuo momke koji su bili na ekstra nivou, Činilo se da je Heavy Metal u bivšoj Jugi početkom 90ih bio jak. Ima bendova po cijeloj BiH, Jedino me nervira činjenica da se slabo zaostavštine može naći poslije uginuća benda. Trebalo bi onu wikipediju napuniti sa ovim informacijama.

Da li pamtiš neki jak metal hepening, i dalje se držeći vremenskog opsega od 15ak godina?

Kod nas? Paaaaa… hmmm… bilo je ono “Udar Poganih” 2000., 2001.?, mislim da sam tada slušao uživo prvi put Agonize. Bio je metal stejdž na Neofestu prošle godine i nije bio adekvatno iskorišten, nažalost, čini se da neće biti prilke ove godine za to. Za rata je svaka svirka bila jak hepening, od dvorišta Ekonomske škole, do Rok Uranka u Gimnaziji. Tada smo bili balavci, sve je bilo bolje od sjedenja u kući pred fenjerom ili svijećom i slušanja broja poginulih na radiju. Eto, ovaj Metal Battle je bio jak, nadam se da se tradicija nastavlja.

Fokusirajući se na bendove iz Banja Luke, da li je tebi neki ostao u sećanju, mislim naravno na one koji su gitarski orijentisani? Koliko je danas bolja ili gora situacija na tom polju?

Ja sam k’o klinjo volio dva banjalučka benda – Cristian i Abyss. To su momci zbog kojih i jesam počeo svirku. Skupljali su se kod mene na gajbi, raja od moje starije sestre metalke koja je pisala opasne metal tekstove. Kasnije su se pojavljivali bendovi koje takođe mogu okarakterisati kao dobre, ali slabo koji je preživio. Od starijih bendova imate Revolt koji zapravo nije metal, ali eto u toj su distorzivnoj priči. Sve što mi sada pada na pamet je Monument, Interfector, Slapstick, Heaven Rain, Revolt, Spidfrik… to je ono sa gitarom. Ti slobodno dodaj ako sam zaboravio, a moguće je jer se još trijeznim od Metal Battlea.
Mislim da je situacija danas povoljna. Samo treba malo truda i malo znoja, sve može da funkcioniše. Čak i metal bend u okruženju koje se čini na prvu nenaklonjeno metalu. Ima puno ljudi, samo ih treba zabaviti dobro par puta i oni postaju vjerni i podržaće dobru stvar svaki put. Bilo je previše promašaja, pa publika nema povjerenja. Pa još uvijek možete čuti čitave rasprave oko toga „da li se isplati“ dati 3, 4, 5 ili 6 KM za ulaz na koncert. Dakle, mora se uvesti standard da su svirke svaki put dobre i više neće biti dileme.

OK, i evo nas nazad u 2009. Tanker je isplovio pre nepunih godinu dana (ispravi me ako grešim), imali ste četiri koncerta do sada, sva četiri u Banjaluci. Kako je došlo do osnivanja ovog sastava, i do metalnog spoja na relaciji Antidope / Revolt / Monument / Degenek? Šta je to što je zajedničko članovima ovih bendova, a što je rezultiralo nastankom Tankera?

Četiri koncerta u Banjaluci i sva četiri u Music Hallu. Ja sam stigao u Tanker kao opcioni pomoćni drugi gitarista. Tako je tada bilo. Zapravo, ako se dobro sjećam, izgledalo je kao da se „uvaljujem“ u bend (?), stvarno mi se tako činilo. Na sreću, momci su me primili i ispalo je dobro. Izgleda da je razlog što bend funkcioniše to što smo se spontano sastali kao fanovi sličnih žanrova. Taj stoner sludge šmek smo zaista svi u glas podržali. Mislim da nećete naći u Banjaluci na jednom mjestu pet fanova Crowbara osim ako ne cugate pivo sa Tankerom na obali Vrbasa. Svi smo posvećeni bendu i održavamo ga u životu. Najvažnije je što se družimo i provodimo vrijeme zajedno i pored proba i koncerata. Družimo se kao najbolji drugari i to je odličan put ka uspjehu. Mislim da je važnije to, nego da smo ne znam ni ja kakvi virtuozi na svojim instrumentima. To je ujedno i spona, zabava nas i ljudi koji su oko nas. Još da zaradimo koju kintu da žene skinemo sa vrata i biće sve za 5. (gromoglasan smeh)

Zamišljeni zvuk je kombinacija stoner/sludge metala, rocka, švedskog death metala… Koliko vam je to bilo strano za svirati, i kako stvari do sada funkcionišu?

Zvuk više nije imaginaran. Mi smo već sproveli u djelo nešto i sa sigurnošću mogu reći da ta kombinacija funkcioniše. Rakao sam, svi trzamo na iste teme. Kada je jednom dobar dio neke pjesme, svima je dobar. Kao žiri koji uvijek jednoglasno donosi odluke, onaj koji je Tanker poslao u finale Metal Battle 2009. 🙂

Da li su pesme za album već spremne? Kada bi se prvi promo snimci mogli pojaviti?

Pjesme su gotove 97%, sada samo radimo sitna aranžmanska podešavanja. Ukupno 6 ili sedam pjesama, ali kako su malo duže, razvuće se sve na nekih 40ak minuta metala. Pored demo verzije pjesme Sorrow Drives the Will koju možete čuti na MySpace.com/bandtanker mi baš sada snimamo album, počeli smo već da radimo sa Draganom Bošnjakom – Boletom u Banjaluci i to može biti gotovo jako brzo, samo ne smijem obećati tačno kad.

tanker04Četiri koncerta, četiri nastupa u lokalnom klubu Music Hall. Osećate li već nervozu pri pomisli na potencijalni peti u onom nesrećnom prostoru? 🙂

Na neki neobičan način ja zapravo sada volim taj Hall. Ne nerviram se oko toga više, jer drugog prostora nema. Uspjeli smo nekako u saradnji sa Talijanovim dobrim a jeftinim razglasom i Tikijevim poznavanjem fizike i ostalih prirodnih nauka koje se dotiču fenomena zvuka ukrotiti onu nuklearnu katastrofu od prostora.

Poslednji nastup je još uvek svež i aktuelan, a u pitanju je nastup na exYU WOA Metal Battle takmičenju. Prošli ste kvalifikacije, stigli ste u finale, pobednik je poznat. Utisci?

Uf, baš čitam danas komentare. Ima svega, i oduševljenja i razočarenja. Takmičenja su uglavnom nesretna, jer uvijek morate jedne proglasiti „boljim“ od drugih a ne prima svako hladnokrvno te stvari. Ja sam lično mislio da Forever Storm ide dalje, ako izuzmem nadu da ćemo mi pobijediti. Ali ono šta sam shvatio i što mi nikakav žiri ne može oduzeti je da je Tanker uspio da postane bend koji dobro svira uživo i koji može da digne temperaturu u prostoru i da imamo podršku od lokalne ekipe kakva može da se sanja. Tanker bez tih ljudi ne bi ništa valjao. Dobar je Battle bio hepening, jedan od boljih ikada.

Postoje li planovi za nastupe van Banja Luke?

Da. Ono što smo već načeli kao opcije su Kikinda i Sarajevo. Naravno, idemo redom. Danas smo pravili spisak klubova koji bi mogli ugostiti Tanker pa ćemo redom. Sada ne propuštamo ništa, ako ne moramo. Ljudi, zovite nas i mi dolazimo!

OK, ti si Saša, zaposlen u prodavnici muzičke opreme i instrumenata, Artist BH. Koliko ti taj posao pomaže u radu sa Tankerom, i da li možete računati na pomoć sa njihove strane kad dođe vreme za snimanje albuma? Koliko je dobra oprema u stvari presudna u poređenju sa ličnim talentom pojedinca muzičara?

Zaposlenje u Artistu je nešto najbolje što se desilo u tom mom profesionalnom dijelu života. Kako se sada sve na poslu vrti oko muzike, pa čak mogu reći oko metala, mnogo je lakše uklopiti svirke i obaveze oko benda sa obavezama u Artistu nego da radim negdje drugdje. Pored toga što sam sada tamo, ja sam zapravo prvo bio mušterija u Artistu gdje sam nabavio svaki komad opreme koji posjedujem. Apsolutno je besmisleno raspravljati oko uloge opreme u stvaranju i izvođenju muzike. Što imaš opakije sprave, imaćeš opakiju muziku. Moj par Peavey Rotora i Randall V2 su moj oslonac, vezao sam se za svoje kablove u koje se mogu pouzdati. Bez alata nema ništa i ja iako imam sve što treba jednom gitaristi, imam planove za proširenje lanca i modifikacije tona. Sada ganjam EV Black Label zvučnike za novi box, ne znam kako ću to objasniti ženi.

Kad smo već kod toga, snimanje albuma u Banja Luci ili negde drugo?

Prvi definitivno u Banjaluci. Tak kada vidimo da vrijedimo našto, onda ćemo da se bacimo na te poduhvate traženja idealnog prostora za snimanje na udaljenijim lokacijama. Kriza je i recesija.

Šta misliš da je danas moguće postići sa metal bendom na pretrpanoj metal sceni, uključujući sve otežavajuće okolnosti koje može imati bend koji dolazi iz Republike Srpske ili ex YU? Kakvi su vam ciljevi, dokle ste spremni da idete sa ovim bendom?

Uopšte ne razmišljam o preprekama. Kako si ih ti sada opisao u jednoj rečenici, mogao bih odmah ostaviti gitaru i baciti se na nešto drugo, npr. da postanem stručnjak za neke klavijature koje se mogu teško eksploatisati u narodnjacima. Ja imam razloga da se trudim i mislim na uspjeh. Ako već ima toliki broj bendova, onda još jedan dobar neće sigurno pokvariti harmoniju. Ne znam, mislim da u svijetu baš fali još jedan reprezentativ odavde. Mi ćemo se truditi sada, pa nek moj sin Đorđe nastavi za 10 godina i biće sve super.

Da li te sviranje u Tankeru ispunjava u potpunosti?

Da, u potpunosti. Pukli smo k’o tinejdžeri svi u bendu.

Koji bi savet, ti kao stariji i iskusniji metal saborac, mogao uputiti mlađim metalcima muzičarima, i bendovima koji tek počinju?

Ajd’, možda neko i posluša. Prvo morate svirati na Randallu!! Onda morate slušati puno muzike, nekada čak i nešto što nije metal, jer tako su zapravo i nastali mnogi pravci koje danas imamo. Vježbajte redovno, vježba nije 15 minuta, to je sviranje, vježba je bar četiri sata. Poštujte zakone fizike i sve će ostalo da bude u redu. Pored želje i volje da postignete taj cilj, ne treba vam ništa više. Možda malo para za opremu.

I na kraju, vidiš li metal kao način života? Da li bi mogao bez gitare i distorzije?

15 godina sam na frontu. Ušlo mi je u krv i ne znam drugačije provesti dan. Ako ne bih svirao, onda bih vjerovatno bio kolekcionar špicastih gitara. Metal je zaista moj život. Hvala na vremenu odvojenom za moju priču o Tankeru. Metal Vlada!!!

Komentari