Carnival of Flesh – Anthems of Extinction SMP 28/10/2021 Recenzije Imao sam želju da “prijateljski” zakoljem koji aspekt albuma, kako bih svesno sprečio stvaranje pretpostavke da je ovo prijateljska recenzija, ali Anthems of Extinctionu gotovo da nije moguće naći manu. On je rezultat brižljivog pisanja, napornog i predanog rada i vrhunske produkcije, kakav se na domaćoj sceni retko sreće Žanr: Sympho Black Metal Izdavač: Samoizdanje, 2021. Web: Carnival-of-flesh.com Piše: Igor Stanić Mislim da sam već više puta, u pojedinim pređašnjim recenzijama, naznačio da se smatram izuzetno srećnim što godinama unazad imam prilike da među prvima poslušam i budem odabran da dam svoj subjektivni sud o albumima sa domaće metal scene. Neretko se desi da su ti isti albumi zaista kvalitetni. Takođe se neretko desi da neki od njih polože test vremena sa desetkom. Neki pak ne. Pojedini postanu obavezna stavka u kolekcijama fanova. Na kraju, kada se sve sabere i oduzme, deo posla recenzenta je da diskretno pokuša da predvidi dugotrajnost recenziranog materijala. U vremenu kada je „svakog čuda tri dana dosta“, kada se brzo živi i još brže zaboravlja, taj zadatak je teži nego ikada. Pa ipak, periodično na površinu ispliva materijal za koji slobodno mogu da kažem da će ostaviti traga u životu lokalne metal scene. Anthems of Extinction je jedan takav biser. Album zbog kojeg će moja malenkost da izvede jedan slalom kroz crvene zastavice na kojima piše „sukob interesa“, jer mislim da nakon poslovne saradnje sa ovom ekipom, zaista imam pravi uvid u ovu rabotu benda Carnival of Flesh, a koja za rezultat ima njihov drugi full-length album. I to kakav! Foto: Igor Stanić Nekoliko stvari da razjasnimo odmah na početku. „Profesionalno“ je atribut koji bih najlakše vezao za ovaj bend i Anthems of Extinction. Predanost detaljima u svakom segmentu materijala je impresivna, u najmanju ruku. Kompletna produkcija, za koju je bio zadužen Ivan Ilić aka Ćili, koji u svom portfoliu već ima neke od najkvalitetnijih mikseva proteklih godina, je bezmalo na svetskom nivou. Ali je materijal dovoljno kompleksan sam po sebi, pa je takav kolosalan zahvat i nametnuo. Takođe, ne može se zaobići činjenica da su i muzikanti svoje domaće zadatke odradili besprekorno. Aranžiranje i performans ekipe su impresivni. Sympho black metal ovog kalibra i na ovom nivou nije lak za realizaciju, ali na AOE sve deluje organski i neusiljeno. Momci jednostavno poznaju materiju. „Profesionalno“ je atribut koji bih najlakše vezao za ovaj bend i Anthems of Extinction Međutim, ono što Anthems of Extinction čini unikatnim je tematika kojom se bavi i dubina poruke koju na ovaj ili onaj način, Carnival of Flesh pokušavaju da prenesu i dopru do svesti slušaoca. Gruba odrednica bi bila reč „ekološki“ album ili metal, ali pesme na AOE su daleko više od toga. Možemo ih tretirati kao stimulans za buđenje, kod nas odavno uspavane socijalne i ekološke svesti, crvene pilule za određeni profil populacije, tačnije za nas metalce. U tematici i atmosferi koju one grade leži pravi karakter priče koju Carnival of Flesh pripovedaju na sada već specifičan način. Ponoviću takođe, još jednom, da ja nisam nikako pristalica davljenja analizom svake pesme pojedinačno. Smatram da bi slušaoci trebali, što je pogotovo značajno u ovom slučaju, studioznije da pristupe slušanju AOE. On zaista nudi višedimenzionalnost i dubinu, na nepretenciozan način, kroz dobro nam znanu estetiku svetski poznatih bendova ovog opredeljenja. I za završetak analize neminovno istaći da je ovo korak napred, možda čak i dva u odnosu na prethodni, debitantski album, koji iako kvalitetan sam po sebi, nije svojevremeno najavljivao ovoliki skok benda u pravom smeru. Iskreno, imao sam želju da „prijateljski“ zakoljem koji aspekt albuma, kako bih svesno sprečio stvaranje pretpostavke da je ovo prijateljska recenzija, ali Anthems of Extinctionu gotovo da nije moguće naći manu. On je, kako sam već istakao, rezultat brižljivog pisanja, napornog i predanog rada i vrhunske produkcije, kakav se na domaćoj sceni retko sreće. Da je za svakoga, nije, a u krajnjem slučaju ne treba ni da bude. Ako bih baš morao da cepidlačim, možda, ali samo možda bih malu zamerku stavio na artwork, ne u kontekstu kvaliteta, već na osnovu ličnog osećaja da mi nije u potpunosti odgovarao kod kompletiranja slike o Anthems of Extinction, za vreme višenedeljnog slušanja. No, da je to sada spektakularno bitna stavka, nije. Svaka čast momci, nadam se da će ovaj album dobiti zasluženo visoko mesto u hronikama srpske metal scene. Carnival of Flesh – Anthems of Extinction spisak pesama: 1. Angst 2. The One 3. Tropical Plunder 4. Can of Sorrow 5. Mask of Humanity 6. Rapacity 7. The Great Escape 8. Liberation 9. Requiem for a World Carnival of Flesh - Anthems of Extinction Produkcija96% Originalnost90% Vizuelni identitet89% Uverljivost95%93%Finalni utisakKomentari