Aleksandar Runov je muzičar koji svira u nekoliko ekstremnih metal bendova. Veoma je aktivan na međunarodnoj underground metal sceni, pravi razne predmete od metala i drveta, a od nedavno je i stanovnik Srbije u koju se doselio sa Dalekog istoka, regije u Rusiji koja se graniči sa Kinom, Japanom i drugim udaljenim teritorijama.

Na pitanje kako je došlo do toga da preseli u naše krajeve, Aleks ističe da je to bio jako dug proces na koji se odlučio pre dve godine, ali je sve uspeo tek nedavno da realizuje.

– Znaš, mnogo ljudi pokušava da se odseli sa Dalekog istoka u Rusiji. Tamo je zaista predivna priroda, ali sa druge strane i vrlo oštra klima. Takođe, odnos zvanične Moskve prema toj bogatoj i prelepoj regiji je jako loš što život tamo čini dosta komplikovanim i ljudi tamo su vrlo nezadovoljni. Ali ako pričamo o meni, ja sam se tamo oduvek osećao kao vanzemaljac. Moje poreklo je centralno evropsko, tako da se ovde u Srbiji osećam više kao kod kuće, nego što je to bio slučaj tamo. Ali dobro, videćemo kako će biti kasnije – kaže Aleks u ekskluzivnom intervjuu za SMP.

  • Pitanja: Milan Rakić
  • Odgovori: Aleksandar Runov
  • Copyright: SMP, 2021.

SMP: Šta nam možeš reći o regiji iz koje dolaziš, kako izgleda život tamo? Bliže su Japan i Kina nego Moskva, ako se ne varam?

Aleksandar Runov: Pa da, to je Azija u svakom smislu, dobrom i lošem. Život tamo je vrlo krut sa 7-8 meseci veoma hladne zime i ne baš tako toplog leta. Sada je recimo minus 35 stepeni u Komsomolsku. To je jedna izolovana oblast u kojoj se ništa ne dešava sem možda nekih lokalnih zbivanja. Moskva je kao druga planeta. Udaljena je 10.000 kilometara i vremenska razlika je 7 sati. Za ljude tamo Moskva, Berlin, Oslo ili Budimpešta zvuče isto kada pričamo o nekoj povezanosti.

Kakva je metal scena tamo? 2019. godine ugostili smo ovde bend Autopsy Night koji su svirali kao podrška za Cannibal Corpse. Da li su oni najpoznatije ime iz tih krajeva?

– Jeste oni su jedni od najpoznatijih i najcenjenijih tamo. Takođe, moji jako bliski prijatelji. Scena u Komsomolsku je dosta jaka, odande su i neki od najstarijih ruskih black metal bendova kao što su Forgot i Evilwinged. Ja recimo jako poštujem rad lokalnih doom/sludge bendova The Devil’s Swamp i Unholy Slough. Totalno bolesne kreacije. Kada sam odlazio morao sam da ostavim skoro kompletnu kolekciju CD-ova, ali ova dva izdanja sam poneo. Pored svih pomenutih, takođe moram spomenuti bend Dor Feafaroth sa kojima sam takođe u dobrom odnosu.

Da li je bendovima iz Komsomolska teško da održavaju veze i saradnju sa ostatkom ruske scene? Mislim, ta udaljenost za nas ovde je totalno nezamisliva.

– Ako misliš samo na komunikaciju, nije, pošto danas imamo internet i sve te moderne konekcije. Pre toga je pošta bila jedina opcija. Ali ako pričamo o dovođenju bendova u gostovanje itd, to je vrlo skup i komplikovan sport. Izvodljivo je samo sa nekim poznatijim međunarodnim imenima, ali za underground bendove nema šanse. Mislim, ima, ali ako je u startu planirano kao neprofitabilno i samofinansirajuće pošto su kalkulacije za tako nešto uvek debeo minus. Za mene lično je oduvek bilo lakše da komuniciram i sarađujem sa bendovima iz Evrope, pa sam tako i ostvario vrlo blisku saradnju na nekim bendovima.

Kada već to pominješ, reci mi nešto više o tvojim projektima i kako si uopšte počeo da se baviš muzikom? Znam da se nisi zadržao samo na Rusiji, član si i nekih stranih bendova…

– Jeste, ja sam vokal u norveškom black metal bendu Massemord od 2016. godine. I njima je sada daleko lakše što sam im bliže, a ne kao do sada gde nas je razdvajalo preko 10.000 kilometara. (smeh) To je trenutno jedini strani bend u kome sam član, i svakako najinteresantniji. Nadam se da ćemo nastupiti uživo jednom kada ovo ludilo oko C19 prođe. Što se muzičke karijere tiče, do sada sam snimio oko 30 različitih albuma i singlova. Jako rano sam počeo da komponujem i da budem aktivan na sceni. Zbog muzike i ludovanja na sceni sam odjebao i fakultet što mi zaista nije predstavljalo problem. Moji najaktivniji projekti su Godcider i Black Tar Riderz. Dve totalno drugačije kreacije, ali meni jako drage.

Koliko si upoznat sa ovdašnjom metal scenom?

– U super sam odnosima sa Markom iz Kozeljnik / The Stone / May Result. Takođe sa članovima benda Terrorhammer. I generalno upoznat sam sa scenom, znam za dosta bendova. I ne samo iz Srbije, jako me zanima cela ex-YU scena.

Pored muzike, ti se aktivno baviš kovačkim zanatom i raznim obradama metala i drveta. Video sam dosta tvojih radova i sve to više izgleda kao umetnost nego jednostavni zanat. Kako si počeo sa svim tim?

– Svi oni koji vole moje radove treba da se zahvale mojoj supruzi. Oduvek sam bio fan noževa, čak sam bio i suvlasnik prodavnice gde su se prodavali samo noževi. Do besvesti sam čitao i gledao sve u vezi kovačkog zanata, ali nisam bio dovoljno hrabar da i sam to probam dok me jednom moja supruga Marina nije šutnula u dupe i ubedila me da sam sposoban za to. I tako sam počeo, evo već proteklih pet godina to je bio moj glavni posao. Počeo sam da radim u očevoj garaži gde sam opremio radionicu. Svi koji žele da vide moje radove mogu to učiniti na YouTube kanalu HEART of TAIGA. Pored procesa pravljenja oštrica, noževa i kovanja tamo su i snimci sa naših putovanja u udaljene i divlje oblasti khabarovskog i primorskog kraja gde na stotine kilometara nema žive duše, samo šume i planine.

Aleksandar Runov

Da li planiraš da nastaviš sa tim radom i ovde u Srbiji?

– Ja bih jako želeo da nastavim, naravno. Čak sam i nabavio sve što je potrebno za izradu noževa, na primer. Heh, mogao bih da počnem već sutra. Još mi je sve sveže od dolaska, videćemo kako će biti…

Spomenuo si suprugu Marinu. Čuo sam da je ona veoma talentovan tattoo majstor. Da li je bila aktivna u Komsomolsku, i da li planira da nastavi sa istim radom i ovde?

– Oh da, bila je vrlo, vrlo aktivna i popularna tamo. Dosta njih je reklo da je ludilo napustiti grad gde imaš toliko mnogo mušterija. Ja se zaista nadam da će i ona uspeti da nastavi sa svojim radom ovde pošto znam da je baš talentovan umetnik. Čak je već i uradila nekoliko radova od kada smo ovde, jedna je i moja. (smeh). U svakom slučaju ko god je zainteresovan neka se slobodno javi, Marina je otvorena za sve dogovore.

Ok, sada si ovde već neko vreme. Koliko ti je sve ovde slično ili različito kada uporediš sa pređašnjim mestom stanovanja?

– Ogromna razlika. Daleki istok nije Rusija, ili sa druge strane Moskva nije Rusija. Sve zavisi kako gledaš na sve to. Meni je najbitnija neka osnovna sigurnost za moju porodicu. Klima ovde je daleko bolja, hrana je super, ljudi su prijatniji i blaži. Sve to nam više odgovara. Takođe, mi nikada ne bismo mogli priuštiti da kupimo kuću u Moskvi ili Petersburgu, sve je nenormalno skupo tamo. Za sada mislim da smo doneli pravu odluku. Volim Srbiju, oduvek sam je voleo i iskreno se nadam da se neću razočarati. Mnogo se bolje osećam ovde sada, takođe moja muzika je daleko bolje prihvaćena pošto je najveći deo fanova iz Evrope, a siguran sam da ću je sada lakše i širiti još dalje širom sveta.

Hvala ti na ovom prijatnom razgovoru, srećno i vidimo se već negde uskoro.

– Hvala tebi. Živela Srbija!

 

Komentari