Igor Lončar (The Father of Serpents) o doom metal bendovima u Srbiji: Retki smo k’o tartufi! SMP 04/08/2020 Intervjui Beogradski doom metal sastav The Father of Serpents ovih dana privodi kraju poslove oko novog albuma koji će da nasledi fenomenalni debi Age of Damnation iz 2017. godine. Igor Lončar, gitarista benda, u razgovoru za SMP otkriva da je novi album veoma blizu. – Neke pesme su već gotove, a bukvalno ćemo u narednih par nedelja završiti i ceo album. Muzika je kompletno snimljena, ostali su još vokali za nekoliko pesama i to je to – kaže Igor. Pitanja: Igor Stanić Odgovori: Igor Lončar Web: Father of Serpents Copyright: SMP, 2020. SMP: Iza nas je nekoliko meseci globalnom pandemijom nametnute pauze kulturnih aktivnosti. Imajući u vidu okolnosti u kojima smo se našli, kako si iskoristio, ili bolje reći, podneo višak slobodnog vremena? Igor Lončar: Pre svega sam vreme iskoristio da se odmorim od svakodnevnog posla, da završim po kući i studiju neke sitnice koje su odlagane u nedogled, i da snimim neke stvari koje su takođe čekale svoj red duže vreme. Prvi album The Father of Serpents je po mom skromnom (a usuđujem se reći, ne i usamljenom) mišljenju jedan od najboljih domaćih, i svakako jedan od boljih doom albuma na globalnoj sceni u proteklih nekoliko godina. Možeš li nam preneti svoj lični osvrt na rad i razvoj TFoS u periodu od izlaska The Age of Damnation do sada? – Već četiri godine je prošlo od kako je izašao prvi album, ko bi rekao. (smeh) Bend je imao jednu značajnu promenu od tada, umesto Timura sada Paja peva sve vokale (pored sviranja violine). Takođe smo snimili tri pesme u periodu od tih par godina i uradili spotove za svaku od njih. To je bila neka ideja, da ne snimamo odmah ceo album, nego da pravimo singlove koje smo želeli da zaokružimo i videom, i tako su nastale pesme „River of Doom“, „Forest“ i „Snakeshifter“. Sve smo sami radili, uz pomoć Miloša Slavkovića (emisija Hard Peak), koji je snimao video. Kod mene u studiju smo snimali pesme, video sam ja montirao i ni sam ne znam kako sam to stizao. Valjda je zato u proseku izlazila samo jedna pesma godišnje. (smeh) Sećam se kad smo snimali kadrove za jednu od tih pesama, ja sam na Kopaonik nosio laptop i noću montirao, da bih stigao da završim sve pre nekog koncerta koji smo imali. Takođe, snimili smo i obradu „Empty Words“ od Death, koja je izašla na kompilaciji Antichrist Magazina, u aprilu 2019. Foto: Strahinja Lukić OK, kada je reč o novom albumu, kakvi su planovi za distribuciju/izdavanje istog, kao i za uživo promociju? – Još nismo krenuli da se dogovaramo sa izdavačima, ali smo sigurni da ćemo to brzo rešiti kad album bude skroz gotov. Takođe će uslediti i promocija, za to već imamo dogovore sa nekim bendovima, ali ništa nećemo da planiramo dok ne završimo album. Kada je izašao prvi album Awaiting Feara, sad već pre više od 10 godina, zakazali smo promociju i naravno odradili je bez diskova, koji nisu uspeli da stignu kad je trebalo zbog problema sa carinom, pa da se ne ponovi opet tako nešto, sačekaćemo da sve bude spremno pa onda organizovati promociju. Ima li TFoS neki ustaljeni način rada? – Ukratko, nekad neko dođe sa rifom koji je smislio kod kuće pa od toga nastane pesma, nekad slučajno krenemo da sviramo rif koji je nekom u trenutku pao na pamet dok smo na probi i tako nastaju kosturi pesama koji se kasnije dorađuju. Taj proces traje dok se ne snimi pesma do kraja, a uvek se nešto izmeni u poslednjem trenutku. Da prebacimo fokus na tebe kao muzičku ličnost. Prvo, vezano za svirački deo tvog posla – da li preferiraš live nastupe, ili proces stvaranja, tačnije, pisanja i realizacije novog materijala? – Ja mislim da to ne bi trebalo da ide jedno bez drugog. Inače, TFoS je trebalo da bude projekat, a ne bend, ali posle prvog spota i prve pesme koju smo izbacili, Milan Rakić me je nazvao i pitao da li želimo da sviramo sa bendom Attic u Beogradu i Novom Sadu i posle toga na Explosive bini, tako da nisam imao drugog izbora nego da nađem ekipu i napravim bend. (smeh) Angažovan si u svim sferama funkcionisanja jednog benda. Reci nam koliko su se iz tvog ugla stvari promenile za muzičare u poslednjih desetak godina? – U mom slučaju se promenilo to da sad imam sve što mi je potrebno od opreme, tehničkih uslova i znanja da to sve bude na nekom nivou koji sam oduvek želeo da postignem, ali takođe imam i mnogo manje vremena za bend. Na kraju ne znaš šta je gore/bolje. (smeh) Generalno, mislim da se promenilo dosta toga što se tiče same promocije muzike po društvenim mrežama i komunikacije medju muzičarima, sad možeš da napraviš projekat u kome će svirati ljudi sa tri strane sveta, možeš mnogo lakše da se povežeš sa ljudima koje interesuje ista muzika koju ti voliš, e, sad ko to zna da iskoristi njemu je bolje, ko ne zna njemu je možda i gore (znaš ono kad nemaš izbora, pa slušaš to što ti je neko iskopao i misliš da je to nešto najbolje, a u stvari je sranje). Pitanja vezana za opremu i tehnikalije postaju neizostavna u mom slučaju. Zadovolji radoznalost čitalaca SMP, kao i fanova TFoS – šta kao instrumentalista koristiš od opreme, šta preferiraš i šta je to što bi voleo da poseduješ u budućnosti? – Ja sviram ESP Horizon gitaru, ENGL Powerball pojačalo i ENGL kabinet, par nekih pedala i to je to. Ne treba mi ništa više, možda u nekom trenutku nabavim još jednu gitaru, ali realno mi ne treba ništa osim ovoga što već imam. Igor Lončar kao fan: Omiljeni autori, bendovi, albumi, kao i uticaji istih na muziku TFoS? – Type 0 Negative, Ison, God Is An Astronaut, Antimatter, Tiamat, Bolt Thrower, My Dying Bride, Moonspell…. Ima tu još gomila bendova koje volim i koji su sigurno uticali na muziku TFoS, a da nisam ni svestan. Fizičko izdanje, elektronski format, digitalna distribucija? – Fizičko izdanje samo da bih imao nešto kao uspomenu, inače nema više nekog smisla. Kapiram da su sve tri varijante poželjne, sigurno ne mogu da škode, pa što ne koristiti sve to. Položaj doom metal bendova na domaćoj sceni, ili dan u životu doom metal benda u Srbiji… – Mi smo ti k’o tartufi (smeh), nema nas nigde. Šalu na stranu, ko želi da svira doom metal u Srbiji, mora stvarno da voli to i da mu je to dovoljno, mora da se raduje svakoj probi koju ima sa bendom i da jedva čeka tu probu, što znači i da mora da svira sa pravim ljudima. Ako očekuješ nešto više od toga, brzo ćeš se smoriti i krenuti da tezgariš. (smeh) Komentari