Progresivna metal ekipa iz Rume, Burning Circle, konačno je realizovala debi album Ruins of Mankind. Ceo proces pošteno se otegao, obuhvatao je rad u par studija, ali prema rečima pevača Aleksandra Stojkovića, finalni rezultat više je nego zadovoljavajući.

– Album donosi 11 pesama ukupnog trajanja 55 minuta i ono što je njegova glavna karakteristika je da je vrlo raznolik i da za svakog metal/hard rock fana ima ponešto. Miks i master su urađeni kod Pika u Road Studiju i on je definitivno prava osoba za to, saradnja je išla veoma glatko. Naravno, nikada ne možete biti 100% zadovoljni, ali spremni smo da tih nekoliko procenata nezadovoljstva i manjkavosti ispravimo na sledećem albumu – kaže kroz smeh Aleksandar u intervjuu za SMP.

  • Pitanja: Nebojša Lakić
  • Odgovori: Aleksandar Stojković
  • Web: Burning-circle.com
  • Copyright: SMP, 2012.

SMP: Koliko teško vam je pao proces snimanja i rada u studiju?

Aleksandar: Iskreno, nisam ljubitelj rada u studiju, tu nema one dinamike i interakcije koja postoji uživo, nema energije, spontanosti ni preteranog uživanja, pogotovo u uslovima i na način kako se to danas radi. Danas svako može u studiju da dobije zvuk kojeg nije dostojan i da zvuči mnogo bolje nego što stvarno jeste. Mi to nismo želeli, želeli smo što prirodniji zvuk i da, kad nas neko čuje uživo i na snimku kaže – da, to je taj bend! Puno vremena i nerava smo potrošili tokom snimanja, nadam se ne uzalud.

Tri pesme ste posredstvom Nocturnea izbacili za besplatan download. Može li se na osnovu njih steći kompletan utisak o albumu, ili ima tu još iznenađenja?

– Promo je predstavio samo jedan deo onoga što se može čuti na albumu, iako su na njemu tri različite pesme, to ne znači da su time iscrpljene sve dimenzije ovog benda. Neke od pesama su se mogle čuti ranije u vidu demo snimaka, one su aranžmanski usavršene, takođe ima i potpuno novih pesama, poput „Gargoyle on a Belfry„.

Kad smo kod toga, koja od pesama vam je zadala najviše muka dok ste je snimili?

– Zapravo, sve pesme su nam zadale prilično muka. <smeh> Poseban problem je što smo neke instrumente morali da snimamo više puta zbog problema tehničke prirode. Zato smo poslednju (bonus) pesmu na albumu nazvali „Murphy’s Law“. <smeh>

Trenutno ste u potrazi ste za izdavačkom kućom. Jeste li već kontaktirali neke određene izdavače, i ima li povratnih reakcija?

– Razmatramo razne opcije, razgovarali smo s nekima, neki tek treba da nam odgovore, sve je još uvek neizvesno. Cilj je da album plasiramo van granica Srbije i regiona.

Imate li neku rezervnu varijantu u slučaju da se sve to izjalovi? Besplatan download celog albuma možda, ili ćete ga spakovati u ladicu? <smeh>

– Fizičko izdanje će u svakom slučaju ugledati svetlost dana, mislimo da ovaj album to zaslužuje. Tokom snimanja bilo je predloga da kad konačno završimo ne damo nikome album. <smeh> Srećom, to se neće obistiniti.

Progressive za svakoga

OK, Burning Circle nije novo ime, tu ste već neko vreme. Kroz kakve sve periode je prolazio bend, i koliko je teško raditi ovako nešto u relativno maloj sredini kao što je Ruma?

– Bend postoji pet godina i za to vreme mogu reći da idemo uzlaznom putanjom. Dosta smo napredovali što se tiče zvuka, iskustva, komponovanja, nastupa uživo. To što smo iz Rume (osim Sebe, on je iz Zrenjanina) ne predstavlja nikakav problem, većina članova je u Novom Sadu, tamo imamo probe, tako da se nalazimo na pola puta. Dolazak Sebe je podigao bend na novi nivo, jer sam konačno mogao da se potpuno posvetim pevanju, što je posebno od značaja za live nastupe, vrlo je teško pevati i svirati bubanj dva, dva i po sata, pogotovo ako vam je u repertoaru (pored niza komplikovanih autorskih pesama) jedan „Holy Diver“, „Burn“ ili „A Touch of Evil“, a bilo je i toga za ovih pet godina.

Kako bi opisao ovo što radite? Ok, prog metal, ali i svašta nešto uz to?

– Da, prog metal jeste osnova, ali daleko od toga da je to sve što se nas tiče. Svako u bendu ima svoj istančan i poprilično specifičan muzički ukus. Sve to se prenosi i na zvuk benda. Ima tu i prog rocka i hard rocka i heavy, thrash, power, death metala (ovo poslednje se posebno ogleda u vokalnim deonicama). Možda ovo zvuči populistički, ali mislim da svaki metal/hard rock fan može naći bar jednu pesmu na albumu koja će mu se svideti.

Imajući, dakle, u vidu sve to, na koju publiku tačno ciljate? Prog ekipa je mahom za clean vokale i melodične pasaže, a thrash deatheri bi samo growl i ekstremniju svirku, nikako klavijature. <smeh>

– Album nije sniman iz marketinškog ugla, tako da nema svoje ciljno tržište. Da smo to hteli sigurno ne bismo napravili ovako dobar i raznolik album. <smeh> Ne verujem da iskrenost muzičkog izražaja trpi kompromise. S druge strane, da bi ste svirali prog jednostavno morate spajati nespojivo. Ako se to svidi još nekome, onda znate da ste uradili pravu stvar.

Gde ste sve svirali, i koji koncerti su vam ostali u najboljoj uspomeni?

– Svirali smo širom Srbije, od Velike Plane do Subotice, nadam se da ćemo po tom pitanju ići i dalje i više. Meni lično na svakoj svirci postoji neki momenat koji ostane u veoma lepoj uspomeni, sve to zavisi od cele atmosfere, publike, manje je bitno da li ste na velikom stejdžu pred nekoliko hiljada ljudi ili se radi o klupskoj svirci gde pevate, recimo „If I Go Away“ od Savatage i jedna osoba u publici zna tu pesmu. Posebno mi je drago kad, dok pevam, vidim nekoga koga dugo nisam video, mislim da u tom momentu taj stih pevam samo za njega, umesto pozdrava.

Kakvo je stanje u Rumi, kad smo već kod svirki? Klubovi, publika, mediji?

– Ruma je malo mesto, ali je blizu Beograda i Novog Sada, što je velika prednost, jer, kao i sve druge oblasti i kultura gravitira oko velikih centara. Takođe, za razliku od drugih mesta iste veličine, Ruma trenutno ima nekoliko mesta gde se održavaju svirke. Moram priznati da se situacija s publikom poboljšava, to me posebno raduje, ima i dosta mladih bendova, recimo Drunk Jack.

Radujemo se koncertima

Pretpostavljam da će uskoro i koncertna promocija albuma. Postoje li možda već neki potvrđeni datumi?

– Sve informacije o nastupima biće objavljene na zvaničnom i ostalim stranicama benda, ono što je sigurno za ovu godinu su neki moto skupovi, koji su idealna prilika da se bend predstavi široj publici i gde nailazimo na veoma dobru reakciju. Ali, moguće je i da nas publika tokom leta vidi na nekom od festivala, a naravno, tu su uvek i klupske svirke.

Komentari