Progressive metal nikad nije imao jako uporište na ovim prostorima. Veoma je mali broj ljubitelja tog žanra, a još manji onih koji su pokušali da se idejno izraze u tom pravcu. Na scenu tako stupa Organized Chaos, donekle popravljajući statistiku. A o čemu se tačno radi, i šta se to krije na debi albumu Inner Conflict, priča nam Vladimir Lalić, kompozitor, tekstopisac, i pevač ovog beogradskog sastava.

SMP: Vladimire, zadnji put kad smo nas dvojica razgovarali ovako „zvanično“ (a bogami, i konkretnije količine piva popili) – ti si bio u Abonosu. Prošlo je od tada nekoliko leta, svašta se izdešavalo na srpskoj metal sceni, i evo nas, 2011. Organized Chaos. Progressive metal. Kako objašnjavas tu transformaciju, nakon više godina provedenih u gothic bendu, odakle prog metal danas?

Vladimir: Uf da, prošlo je baš puno vremena, šteta što i ovaj intervju nije uživo, pa da se ponovi ta količina piva. <smeh> Ta “transformacija” nije bila baš nagla, niti ekstremna. Ja nisam bio nešto previše u toj „gothic“ muzici, niti me je interesovala naročito. U tom periodu, pre oko devet godina, slušao sam dosta power i progressive metal, pa sam uvek i naginjao na tu stranu. To su bili lepi muzički počeci, puno druženja sa dobrim ljudima iz benda i dosta zanimljivih iskustava.

Možeš li nam u kraćim crtama reći koji su razlozi uticali da Marta i ti napustite Abonos?

U Abonosu ja nisam bio kompozitor, napisao sam tek par tekstova i možda poneki rif na albumu. Posle prvog albuma, počeli smo malo zajedno da komponujemo, iz toga su se izrodile neke fine pesme, ali tada se već osetilo da Marta i ja naginjemo ka različitim muzičkim idejama, od ostatka benda. Tada sam imao ideju o konceptualnom albumu, što mi je bila želja da uradim od početka srednje škole. Imao sam početne ideje za par pesama sa Inner Conflicta: „We“, „Beacon of Hope“ koje sam hteo da razvijam dalje sa ostalima iz Abonosa, a glavnu temu iz pesme „Inner Conflict“ sam čak napravio na jednoj od Abonos proba. Bilo je jasno tada i Marti i meni, da ako hoćemo da izvedemo tu ideju do kraja, da ćemo morati da napravimo nov bend.

Koliko je teško bilo pronaći muzičare da se sve što je zamišljeno i realizuje kako treba?

Nije bilo lako upošte! Jer za ovaku vrstu eksperimentalne muzike, nije dovoljno samo biti dobar muzičar, nego je važno i da su ljudi veoma otvorenog uma za svakakve muzičke egzibicije. Kada sam odlučio da krećem u snimanje prvih pet pesama, prvo ime koje mi je „bubnjalo“ u glavi je bilo Milan Yeqy Jejina. Đorđe Golubović je odlično snimio bas gitaru i to je bila ekipa muzičara na tom prvom demo snimku. Tada je OC bio samo projekat, ali kada su se priključili Alek Darson (Aleksandar Đorđić) i na mesto Đorđa došao Stefan Golubović, osetila se prava bendovska atmosfera. Potraga je trajala više od dve godine, ali je vredelo, jer sa boljim ljudima i muzičarima nikad pre nisam radio.

organizedchaos10

Bilo je frke sa studijom. Tačnije, snimali ste album u Kazablanci, na kraju sve to ponovo u Stretch studiju. Koliko si zadovoljan finalnim rezultatom danas kad pustiš album? Koliko ste tačno uspeli organizovati haos? <smeh>

<smeh> Da, organizovali smo haos. Uvek sam se šalio da ovo sve toliko dugo traje jer sam sam sebe prokleo napisavši citat slikara Paul Kleea na našoj Myspace stranici – „Becoming is superior to being“. I eto, sada kada „smo nastali“, presrećan sam kako je sve to ispalo na kraju. Iz Kazablanke su izašli dosta dobri snimci, ali prošlo je puno vremena i neke stvari su se promenile. Kao muzičari smo napredovali, pesme su zvučale stabilnije na probama, imali smo nove instrumente, i novu zajedničku energiju. Odlučili smo da ponovo snimimo bubnjeve za sve pesme, što je naravno uslovilo da se i neke gitare ponove, pa potom i bas. U suštini, sve je snimljeno ponovo u Stretchu, osim većine lead vokala, tako da su neka pevanja koja su na albumu snimljena pre pet godina!

Prvi utisak koji se nameće, već nakon uvodnih par minuta, jeste da ste kao muzičari i te kako sazreli. Svirka je na svetskom nivou, oseti se da ste u celu priču uneli mnogo truda, znoja i vremena. Ovde bih trebao da izvučem pitanje iz te konstatacije, ali ne pada mi ništa na pamet, pa eto, ostanimo samo na pohvali. <smeh>

Hvala. <smeh>

organizedchaosvladaOk, idemo o muzici malo. Količina žanrova koje ste ovde izmešali zadala bi poštenu glavobolju svakom posvećenijem recenzentu. Kako sam se srećom izvukao iz tog dela posla, neću ni pokušati secirati pesmu po pesmu, već tebe pustti da kažeš čega tu sve ima…

Ima zaista svega. Na albumu ima 14 pesama, što je oko 80 minuta raznovrsne muzike. Želja mi je bila dok sam pravio pesme da probam da se igram sa kombinacijom više žanrova u okviru jedne kompozicije. Do koje mere u pesmi može da opstane „kolažiranje“ kontrastnih muzičkih partija. Simbioza teškog rifinga sa bluzom, latino jazza sa noiseom itd. Takođe, hteo sam da tim promenama izraženije prikažem psihološko stanje likova na albumu. Tako da ovaj album nije za lagano slušanje, niti za slušanje „na prvu loptu“. Što se uticaja tiče, ima tu prog razmišljanja Pain of Salvationa i Devin Townsenda, Nevermorea, neki kažu Dream Theater i Fates Warning, konceptualne priče poput mjuzikla Kosa i Jesus Christ Superstar i opere Pajaci. Ali upravo ta eklektičnost albuma pokazuje da je najveći uticaj u stvari život.

Muzičke ideje prati i priča, album je konceptualan. O čemu govore tekstovi, i koji se koncept provlači? Ima tu ljubavi, emocija, religije, a neko hoda i kroz vodu. <smeh>

Tekstovi govore o putovanju jednog čoveka kroz život. Gde on prolazi kroz razna osećanja, odluke, konflikte, Frojdovske strukture ličnosti i ego, super ego. U pitanju je neka vrsta rock opere. Sve pesme su povezane i formiraju jedan životni tok. Kakva priča stoji iza albuma, sad neću reći. <smeh> Najbolji način da se shvati cela priča je da se pored tekstova čitaju i mali epilozi na početku svake pesme koji se nalaze zapisani u CD bukletu.

OK, jasno je, dakle, da je materijal poprilično zajeban i svirački/vokalno veoma zahtevan. Kako vam ide to uživo, i šta ćete sada kada se gitarista otisnuo put Berkeleya?

Sviđa mi se tvoj izbor reči. <smeh> Pa, podekad nam uspe da uživo izvedemo sve što smo zamislili, a ponekad ne, kao i, pretpostavljam, svim bendovima. Pošto ima pregršt klavijatura, violina, čela, flauta, oboa, semplova, sve stvari koje nismo u mogućnosti da izvedemo idu sa matrice. Na sreću, na promociji albuma smo uživo izveli pesme sa flautistkinjom Marijom Milosavljević i violinistkinjom Minom Mladenović, tako da je bio pun doživljaj. Alek će dolaziti s vremena na vreme, tako da ćemo da budemo koncertno aktivni, samo malo ređe. Ali prvu svirku očekujte već u januaru!

Svirate li obrade uživo, ili gurate isključivo autorsku priču?

Ne, ne sviramo, jer trenutno imamo toliko materijala da ni to ne možemo da stignemo da odsviramo na jednoj svirci. Imali smo planove za obrade, neke i krenuli da radimo, ali previše je bilo posla oko autorskih pesama, pa je sve ostalo na skici. U pitanju su bile uglavnom ne metal pesme, i pesme koje bismo dosta aranžmaski promenili i „OC“-ovali.

Valja napomenuti da ste CD sami realizovali, da je odrađen u profi varijanti, buklet od „1000“ strana, i fabrički disk je unutra. Još uvek nigde nikoga da to pošteno objavi i distribuira?

Da, buklet ima 28 strana, koji sam ja dizajnirao, gde se nalaze moji crteži i kolaži. I insistirali smo na frabičkom disku , ne na „rezancu“. Trenutno šaljemo diskografskim kućama, pa ćemo da vidimo. Interesovanje postoji. Samo da se nađe nabolja varijanta.

Interesuju li se ljudi za album? Pretpostavljam da ga je moguće nabaviti preko vas direktno?

Interesovanje je veliko! I ljudi su često iznanađeni sa celim albumom, i do sada sam čuo jako lepe kritike. Ljudi koji hoće da dođu do albuma, neka nam pišu na Facebook stranici, na mom profilu, dobiće CD u roku od nekoliko dana. Cena je 450 din + putni troškovi.

organizedchaosinnerconflict750

Radiš li na novim pesmama, i u kom pravcu bi se, onako okvirno, mogao razvijati Organized Chaos? Jasno je da je prog metal scena poprilično sužena na mali broj fanova, pa postoji li mogućnost kakvog komercijalnijeg pristupa u budućnosti?

Neke nove pesme postoje već uveliko, i stvaraju se i dalje. Organized Chaos će sada da nastupa što više, treba naći pravog izdavača i distribtera, i možete očekivati neke klipove i spotove. Ne verujem da će nove stvari biti komercijalnije, niti želim da razmišljam u tom pravcu. Nastavićemo da pravimo muziku neplanirano, i iskreno. Ali sledeći album biće sigurno drugačiji od Inner Conflicta.

Hvala ti na ovom razgovoru, i ako imaš šta da dodaš, evo prilike…

Hvala Laki na pitanjima, pozdravljam tebe i Srpski Metal Portal, nastavite da radite odlično svoj posao metala kao što ste i do sada! MJETAL!

Komentari