Smederevski sastav Alogia, jeste primer da domaća scena može biti osvojena ali i da se oni, zasigurno, ne zadovoljavaju samo i iskljucivo njom, time i takvim, a apsolutno zasluženim tronom. Probivši barijere i osvojivši američko tržište – samo su još jedan od dokaza isto koliko i aduta koji ovaj pakleno atraktivni muzički sastav u svojim notnim zapisima krije. Potrudite se da u redovima koji slede i vi otkrijete deo njihove muzičke magije.

SMP: Sastav Alogia je sa svoja dva studijska ostvarenja i jednim živim zvaničnim albumom – pomerio granice unutar metal žanra – sa uspehom izašavši iz njegovog okvira, uplivavši u komercijalniji kulturni milje, adekvatno raznolikom konzumentskom auditorijumu, naišavši na odobravanje publike. Da li ste to i očekivali i kako ste se kao muzičari pre svega, snašli u novonastaloj situaciji?

Kada smo počeli da radimo sa Alogijom, nismo imali konkretan plan ili viziju o tome kako će naša muzika biti prihvaćena. Jedini cilj je bio da ostvarimo svoj ideal, da uradimo muziku koju ćemo voleti, kao i nešto što bi bilo drugačije od svega što smo radili do tada. Već posle 5-6 meseci od izlaska prvog albuma (novembar 2002), imali smo rasprodatu veliku salu SKC-a (do poslednje karte), što nije tako uobičajena stvar. Za jako kratko vreme su nas ljudi prihvatili i veoma brzo smo stekli veliko interesovanje fanova, što je naš cilj učinilo još kompletnijim. I sve to bez velike medijske podrške, što čini stvar još „luđom“. Sve se izdešavalo veoma brzo i bilo je jako zabavno (i još uvek je, naravno). Kao muzičari, stekli smo nezamenljivo iskustvo svirajući često na velikim binama. Posle svih tih godina, potpuno sam opušten na bini, a verujem da je to važnije čak i od same tehnike sviranja. Jako je važno samopouzdanje i sposobnost da se „prepustiš zabavi“ i uživaš dok sviraš. Takođe, kroz muziku smo upoznali mnogo dobrih ljudi – kako kolega, tako i fanova…

Pred sam kraj prošle godine za srpsko tržište objavljen je DVD grupe. Predstavi ga…

DVD sadrži snimak našeg solo koncerta iz 2005. (velika sala SKC-a). Na koncertu su gostovali Džindžer i Vicko (Riblja Čorba), Zele Lipovača (Divlje Jagode), Gale (Kerber) i Uroš (Osvajači). Pored naših pesama, te večeri smo na repertoaru imali i večite hitove „Gde si u ovom glupom hotelu“, „Hajde da se volimo“, „Mezimac“, „Motori“, „Maska“… i bila nam je čast da ih odsviramo sa onima koji su sve te pesme stvarali. Pored tog koncerta, na DVD-u se nalaze snimci naših nastupa sa raznih festivala i svirki (opening for Whitesnake, opening for Apocalyptica, Exit 2005/2006, Beer fest, Hendrix fest…), kao i spotovi, intervjui… Sve u svemu, veoma obimno izdanje sa više od tri sata objavljenog materijala. Izdavač je One Records.

Početkom 2008., Srđan Branković je svakako ponosan vlasnik solo albuma-projekta Expedition Delta. Raznolika je i sa više strana sveta ekipa saradnika na njemu. Možeš li naše čitaoce uputiti na neke od najzanimljivijih detalja?

Expedition Delta je prvi multinacionalni progressive rock/metal album čiji je idejni tvorac Srbin – tj, moja malenkost. Pored članova Alogije, na albumu su svirali mnogi afirmisani i poznati muzičari sa svih strana sveta (Amerika, Nemačka, Italija, Francuska, Švedska, Austrija, Holandija, Danska…). Većinom, ovi muzičari su profesori sviranja i predavači na muzičkim univerzitetima, a neki sarađuju sa velikim imenima kao što su Malmsteen, Dream Theater, Dave Weckl… Ja ću spomenuti samo neka imena, koja sigurno nisu strana onima koji prate dešavanja na svetskoj rock/metal sceni: Gary Wehrkamp (Shadow Gallery), Andrea De Paoli (Labyrinth), Joost van den Broek (After Forever, Star One), Richard Andersson (Time Requiem), Santiago Dobles (Aghora), Erik Norlander… Mnogi od njih su jako uticali na moj stil, što čini ovo izdanje veoma posebnim za mene. Glavni pevač u svim pesmama je Nikola Mijić (Alogia), ali su tu i Sabine Edelsbacher (Edenbridge – Austrija), Irina Kapetanović (Irina & Storm – BiH), kao i moja prijateljica Aleksandra Janković – mlada i veoma perspektivna pevačica iz Smedereva. Verovatno će srpskoj publici biti zanimljivo to što je na albumu svirao i Borislav Mitić, jedan od najcenjenijih neo-classical gitarista sa ovog podneblja.

Album će biti objavljen za uticajnog američkog izdavača Prog Rock Records. Kako je došlo do te saradnje? Neminovnost ili slučajnost? Ko je sve još bio zainteresovan za izdanje?

Album će objaviti američki izdavač Prog Rock records u saradnji sa SPV-jem. SPV je, inače, jedan od najvećih svetskih distributera, što znači da će CD biti veoma rasprostranjen. Potpisao sam ugovor na dva albuma. Datum izlaska prvog albuma je 4. mart 2008., međutim, CD će moći da se nabavi i ranije, na sajtu Prog Rock Recordsa. Sačuvali smo pravo na japansko tržište, tamo će biti objavljeno specijalno izdanje sa bonus pesmom, a za tu priliku ćemo uraditi poseban ugovor. Takođe, pojaviće se i licencno srpsko izdanje, za šta će biti zadužen One Records. Oko svega mi je jako pomogao Gary Wehrkamp. Posle više od godinu dana dopisivanja, zbližili smo se i ubrzo se potpuno prihvatio uloge menadžera i postao jedini pregovarač sa izdavačima, sastavljao je i menjao ugovore, razmišljao o dobrim i lošim opcijama – na kraju sam sve prepustio njemu i rešio da u potpunosti ispratim njegove savete. Bilo je sasvim logično to što smo na kraju i nas dvojica sklopili ugovor, tako da mi je Gary Wehrkamp sada postao zvanični menadžer. Gary je za kratko vreme zainteresovao mnoge značajne izdavače (Inside Out, Magna Carta…), posle svega smo se rešili za Prog Rock Records i Shawn Gordona, koji je Gerijev dobar prijatelj, veliki entuzijasta i borac protiv piraterije. Shawn je takođe odličan muzičar. Kućni je prijatelj sa nekim ljudima koje mnogo cenim (članovi grupe Saga, James LaBrie – Dream Theater, Mark Zonder – Fates Warning…) i jako mi je zabavno da chatujem sa njim. Siguran sam da je on pravi izbor. Uostalom, njegova ponuda je bila najbolja.

Alogia je unatrag, ima tome nekoliko godina, već snimila album za strano tržište. Secret Spheres of Art (Locomotive Music) je prva naznaka vaših visoko pozicioniranih pretenzija. Da li je efekat objavljivanja izdanja zadovoljio vaša očekivanja i stremljenja?

Za one koji ne znaju, Secret Spheres of Art je prvi srpski album Alogije sa ponovo snimljenim vokalima na engleskom jeziku. Posle uspeha u Srbiji, Dejan Ilić nam je dao ideju da sve te pesme uradimo i na engleskom. On je bio ubeđen da će nam naći stranog izdavača, što mu je pošlo za rukom veoma brzo i veoma lako. Toliko lako, da smo gotovo bili zbunjeni. Objavljivanje tog albuma je napravilo prostor za nešto novo. U stvari, objavljivanje tog albuma jeste početak Expedition Delta ideje, jer smo tek posle toga dobili volju da uradimo jedan „pravi“ album za strano tržište. Izdavač za Secret Spheres of Art je Locomotive Music, špansko-nemačka izdavačka kuća sa veoma jakom distribucijom po celome svetu i sa mnogim značajnim imenima u svom katalogu. Secret Spheres of Art je dobio mnogo sjajnih kritika i još uvek se može lako nabaviti bilo gde u inostranstvu.

Bilo bi zanimljivo da čujemo nešto više o gitarskoj opremi koju koristi gitarski duo Alogije – ti i tvoj brat, Miroslav?

U proteklom periodu smo prilično promenili opremu koju koristimo, što će se sigurno osetiti već na sledećem studijskom albumu Alogije. Najčešće koristimo Peavey triple xxx i Mesa Boogie dual rectifier u kombinaciji sa dve kutije: prva je Randall sa Celestion vintage 30, a druga Marshall sa celestion Green back zvučnicima. Pored toga, imamo i dva Marshalla (JCM 900 i JMP master lead), kao i Randall RH200 G2. Koristimo i Randall RG100SC i Roland Jazz chorus 120 pojačala. Ja veoma često koristim Line 6 pod pro, a Miroslav ADA MP-1. Uskoro ćemo dobiti „Iliani“ custom made gitare, trenutno koristimo Ibanez gitare koje smo prilagodili sebi i „doradili ih“ (menjali magnete, dizajn…). Sve to čini deo opreme našeg Paradox home-studija u kojem smo, pored naših albuma, producirali mnoge srpske bendove – uglavnom rock, metal i punk usmerenja.

Poruka čitaocima za sam kraj?

Kupite CD vašeg omiljenog benda, izbrišite MP3 sa hard diska. Borite se protiv ilegalnog korišćenja muzike, ako želite da muzika opstane.

Komentari