S obzirom na to da je ovo website posvećen delovanju srpske scene, mislim da se svi slažemo da podrška našim ljudima koji rade u inostranstvu takođe spada u našu nadležnost. Malo je takvih, pa im svakako treba dati svu pomoć oko promocije, i time održati vezu sa našim prostorima.

Goran Panić je mastermind benda Assignment, progressive metal sastava koji je svoj album Progressive Changes objavio za Rock Express Records u prvoj polovini tekuće 2004. Goran je odličan gitarista, oko sebe je skupio odličnu ekipu, i nama ostaje da mu poželimo sve najbolje u daljem radu. Ovaj intervju treba da posluži u svrhu promovisanja rada Assignmenta na našem govornom području.

  • Pitanja: Nebojša Lakić
  • Odgovori: Goran Panić (gitara)
  • Web: Assignment-music.com
  • Copyright: SMP, 2004.

SMP: Veliki pozdrav ispred Srpskog Metal Portala! Pre svega, zamolio bih te da nam kažeš ponešto o samoj ideji o osnivanju Assignmenta, ko stoji iza svega toga? Ukratko izloži sve što misliš da je bitno za promociju benda, s obzirom da do sada niste imali (bar koliko sam ja upućen) nešto veliku promociju na srpskim terenima…

Goran: Kao prvo, pozdrav svima vama. Assignment je osnovan davne ´95. Osnivači smo bili Sven, nas doskorašnji bubnjar i ja. Bend se zamalo raspao ´98, jer kada suviše ljudi u bendu vuku na neku svoju stranu, da li ljudski i muzički gledano, do toga dođe. Tada sam povukao ručnu i ‘rasformirao’ bend, iako sam znao da ću kad-tad sa njim nastaviti. Kada sam se 2000. vratio sa odsluženja vojnog roka u Nišu, kontaktirao sam Sven-a i krenuli smo ponovo u akciju. Muzika se godinama promenila, jer smo na prva dva demo snimka (‘Thoughts Without Previous Knowledge’ ´95. i „Freedom for us All’ ´97.), zvučali još dosta tvrđe, ali uvek progresivno. Kompletne troškove za snimanje albuma sam platio sam, jer sam želeo totalnu kontrolu. Materijal sam takođe pisao sam, a ostalim muzičarima sam slao note, tabulature i snimke, kako bi oni naučili materijal. To je najbrži metod rada za nas, ali zato moraš imati izuzetno dobre muzičare. Uspeli smo da tih 6 dana u studiju iskoristimo najbolje. Sada, sem mene, Assignment čine: Markus Brand (vokali), Heiko Maag (bass), Hendrik Thiesbrummel (bubnjevi) i najnoviji član Gert Sprick (klavijature).

Album je objavljen za Rock Express Records, i moram priznati da sam veoma prijatno iznenađen, kao i činjenicom da je REX konačno objavio bend nešto drugačijeg žanra od do sada uobičajenih (extremni metal uglavnom). Progressive metal album na domaćim terenima nije nešto što se viđa svaki dan. Kako je došlo do ideje za to izdavanje? Ko je koga prvi kontaktirao?

Ja sam se tada nalazio na godišnjem odmoru (čitaj u Srbiji), i slučajno sam na jednoj trafici video časopis „Rock Express“. Nazvao sam ih u redakciju, jer sam želeo da predam disk radi recenzije. Kada je Branko Rogošić saslušao materijal, nije se dvoumio i ponudio je saradnju.

Progressive Changes je jedan čvrst album pomenutog žanra (progressive metal), rekao bih ne baš preterano inovativan, ali veoma zdrav i kvalitetan. Oseća se i određen deo uticaja sastava kao što su Fates Warning i Queensryche. Šta se sluša u bendu? Odakle su ostali članovi, i kako funkcionišete na razdaljinu?

Mislim da je problem što većina slusalaca ili novinara uvek gleda po tim žanrovima. 99% posto ljudi pomisli odmah na Dream Theater kada čuju reč progresive. Pošto sam pišem pesme znam koji su moji glavni uticaji, a Queensryche i Fates Warning su sigurno među njima. Nama je pesma uvek u prvom planu, a ne solo izdrkavanja od 10 min, koje ne možeš da izvedeš bolje od Romea ili Petruccia. Mi želimo malo da lomimo slušaoce, ali ne i da ih totalno slomimo. U bendu se sluša sve što je dobro bez obzira na žanrove. Od Metal bendova bih momentalno naveo Ark, Symphony X i Evergrey. Ostali članovi benda žive u nekoj „okolini“ od 300 km, ali uspevamo da se nađemo minimum dva puta mesečno, pred neku svirku i češće.

Nismo zadovoljni Rock Expressom

Šta je sa koncertima? Održavate li iste? Da li ste zadovoljni sa dosadašnjom promocijom albuma? Da li REX Records radi svoj posao?

Koncerte radimo, ali samo sa vremena na vreme. Ako su uslovi dobri, a tu pre svega mislim na halu, ozvučenje i posetu, rado odsviramo neki koncert (sledeći veći je u novembru sa Poverty’s No Crime). Ostali članovi sviraju i u nekim drugim bendovima (npr. Kingdome Come ili GB Arts), pa se stoga uvek javlja problematika slobodnih termina, jer i pored muzike svako ima svoj posao gde zarađuje za život. Što se tiče promocije i REX Recordsa, imam prilično negativno mišljenje, jer se g. Rogošić već punih 5-6 meseci nije javio, niti mi odgovara na moja pitanja u vezi prodaje npr. Možda su nešto i radili, ali ja nisam o tome informisan. Da se razumemo: ne radi se o parama. Ja od tog „deala“ nisam finansijski imao baš ništa, ali sam hteo da se u mojoj rodnoj zemlji čuje za moj bend. Žao mi je što se ponašaju tako neprofesionalno, jer u svakom trenutku mogu doći do Beograda i sresti ga bilo gde. Ma, pogledajte samo njihov sajt! Nema updatea već više od godinu dana, a kamoli nešto da su izdali nas ili bilo čiji disk. Zar tako radi ozbiljna izdavačka kuća? I don’t think so…

Dotakao bih se i domaće scene, iako znam da ti ne živiš ovde. Zanima me koliko si upućen u ono što se dešava? Da li si imao priliku da čujes bendove odavde (Alogiu, Tornado, Armageddon… npr.?).

Ne nažalost, nisam ih čuo, ali potrudiću se sigurno. Preko satelitske televizije sam na RTS-u video momke iz Nightshift kako obrađuju pop pesme, i mogu reći da mi se dopalo. Pogotovo ono od Sade ‘Ordinary Love’… Stvarno cool obrada. I Negative mi se dopadaju, imaju ogroman potencijal i zvuče dosta internacinalno, što je retkost kada je domaća muzika u pitanju…

Kakve su šanse da dođete na ove prostore? Verujem da bi ono malo progresivaca što postoji ovde i te kako volelo da vidi uživo sve ono što ste prezentovali na albumu.

Momci žele svakako da sviraju u Srbiji, to nije sporno. U pitanju su normalno opet pare, jer bar put treba da se plati. Hranu i smeštaj imamo kod mene u Ćupriji i ne tražimo neke velike honorare, ali put ipak košta min. 1000 evra. To je sve izvodljivo i ako se neko nađe, eto nas u Srbiji.

Kakva je distribucija albuma u inostranstvu? Da li je nabavljiv? Gde ljudi mogu da se informišu o vašem radu? Website ili tako nešto?

Za ovaj album smo sve radili sami. Može da se nađe na Ebayu po nekom mailorderu, ili pak preko našeg sajta. Tu imaš sve stare pesme za download, nove mogu da se saslušaju, imaš slike i profile svih iz benda – ama baš sve. Sajt smo totalno izmenili i poboljšali. Sajt za sada radi na nemačkom, a uskoro će i na engleskom i srpskom jeziku. Za novi album smo momentalno u pregovorima sa nekoliko izdavača, ali zbog opšte privredne krize i zbog piraterije se i oni cenkaju da odreše kesu. Ako od toga ne bude ništa, radićemo sledeći album opet sami, normalno sa većim budzetom, jer želimo da svako novo izdanje bude kvalitetnije, kako u muzičkom, tako i u smislu produkcije.

Gorane, ti kao gitarista, koje stilove najviše ceniš? Za koji par bi se pre odlučio u sledećem poređenju: Yngwie Malmsteen i Michael Romeo vs Chris DeGarmo i John Petrucci? Šta misliš o radu Borislava Mitića i da li si imao priliku da čujes Banetov (Jelić) solo album?

Odlučujem se za Michael Romeo i Chris DeGarmo! Mene je najviše inspirisao pokojni Chuck Schuldiner i da nije bilo njega i albuma ‘Human’, verovatno ne bih danas svirao. Maksimalno cenim takođe gitariste fusion jazza (Al di Meola npr.), kao i čarobnjake na klasičnoj gitari. Banetov album sam čuo i oduševljen sam, dok za B. Mitića na žalost nisam čuo… (? Baš čudno, s obzirom na Borkov veliki uspeh po inostranstvu – op.aut.).

Toliko za ovo predstavljanje, ako je ostalo nešto što bi dodao ili poručio srpskim metalcima, slobodno to učini sada. Ja vam želim sreću u daljem radu, i što pre da odete na turneju sa, recimo, Fates Warning :).

Hvala na interesovanju! Pozdravi iz Nemačke – let the Metal flow – Goran / Assignment

Komentari