Milan Rakić je jedna od najupornijih faca i najvećih boraca za metal na ovim prostorima, generalno gledano. Oprobao se u praktično svim segmentima kada je o muzici i promociji iste reč, a tokom godina, njegovo ime vezalo se i veže za Awaken, May Result, The Stone, Grom/Tmina Records, Explosive Stage na Exitu, Serbian Hellbangers, MH Concerts itd.

Tri najbolja srpska metal izdanja i zašto?

Bombarder – Bez milosti (Explosive, 1991.)

Na prvom mestu, bez ikakvog dvoumljenja definitivno stoji ovaj album. U periodu kada je snimljen i kada se pojavio preokrenuo je kompletnu sliku metal zvuka na teritoriji Jugoslavije. U tim godinama pojavilo se dosta odličnih albuma i svaki je dobar na svoj način, ali Bombarder je doneo nešto što je udarilo temelje za naredne korake kompletne scene. Sirovi i surovi pristup stvaranju metal zvuka na ovoj ploči dolazi do najboljeg izražaja i oslikava pravu neobuzdanu energiju tadašnjih poklonika žestokog zvuka sa naših prostora. O tragu koji je ovaj album ostavio iza sebe možda najbolje može da se razgovara danas, sa vremenske distance od 25 godina pošto je potražnja za istim uvek aktuelna, posebno u skandinavskim zemljama i Americi gde je bend stekao kultni status. Kako bilo, ja lično nikada neću zaboraviti ushićenje kada sam nakon dosta čekanja od poštara preuzeo kasetno izdanje tek objavljenog albuma.

Dead Joker – Venture (West Force, 1994.)

Venture je obrisao sve sumnje i skepticima dokazao da je kod nas moguće snimiti perfektan death metal album. Obrisao ih je i zadao domaći zadatak generacijama koje su dolazile kasnije da probaju snimiti nešto kvalitetnije. I nažalost, malo njih je to zaista uspelo. Količina energije koja se oseti dok se preslušava ovaj materijal uvek me iznova šokira. Ideje, sviračko umeće i posebno atmosfera – sve, ali baš sve je na svom mestu i kada se presluša ceo album ostaje samo da se ponovo sve pusti iz početka. Na posebno mesto treba staviti produkciju koja je odlično izbalansirana sa specijalnim akcentom na fenomenalni zvuk bubnja.

Mortuary – Dismembered Illusions (Delirium, 1991.)

Max i ekipa su sa ovim demo snimkom objasnili sve što do tada nije rečeno na sceni. Underground je nakon pojavljivanja ovog materijala produbljen za nekoliko hodnika niže. Prljavo, oštro, sirovo i naelektrisano death/thrash krljanje u pravom smislu svih navedenih reči. Dok slušaš Dismembered Illusions tačno možeš da se preseliš u 1991. godinu kod legendarnog Vuje u studio i osetiš glad i žeđ nekoliko tadašnjih klinaca da snime što brutalniji metal materijal. Kada se na sve doda i opskurna ludačka Septikova vizija koja krasi naslovnu stranu, sve dobija još jači karakter.

(SMP)

Komentari