Domus Occultis – Domus Occultis SMP 10/03/2015 Recenzije Debitantski EP je, povrh svega, jako dobar i ništa manje ne očekujemo od njih u budućnosti Žanr: Doom / Stoner / Sludge Izdavač: Samoizdanje, 2015. Web: Facebook Piše: Igor Stanić Novi entitet, materijalizovan leta gospodnjeg 2015, na doom/stoner/sludge ravni postojanja, Domus Occultis, sa malicioznim osmehom nam daruje trodelni EP koji označava početak njihovog studijskog rada. Kao i svako delo stvoreno na muzičkom putešestviju gde kao navigacioni aparati služe Witchfinder General, Pagan Altar, Pentagram, Sleep, etc. etc (reference su navedene od strane bubnjarke benda, Mine Petrović) i ovaj EP nam pre svega donosi fragmente stanja svesti i duha članova benda, na uštrb tehničkih bravura i virtuoznosti svirke. To je nešto na šta se računa u samom startu. I da ne zaboravim, pre detaljnog seciranja materijala, pohvaliću Domus Occultis kao ekipu za sjajnu saradnju. Sve traženo i potrebno za pristojno predstavljanje je dostavljneo momentalno. Da je kooperativnost parametar recenzije, u ovom segmetu ocena za njih bila bi 10/10 tj. po SMP-u 100%. Što se EP-ja tiče, on je zapravo paketić kompresovanog mraka i atmosfera (subjektivno) mu je dakako primarni adut. Teško, hladno, mračno. Ne može bolje za početak. Gitarski poslovi su odrađeni vrlo dobro, rifovi su odlično osmišljeni i ubedljivi, a sve to je ispraćeno ritam sekcijom koja sebi život ne komplikuje previše, sve je dozirano, na momente se čini šturo, ali izuzetno, izuzetno efektno. Da li je namera bila da se muzičari pojedinačno ne guraju na limit svog znanja i mogućnosti ili ne, ja lično ne mogu da prosudim, što samo po sebi dovodi do zaključka da je aranžiranje odrađeno efektno i znalački. Prvi element koji je, ruku na srce, zbog žanrovske opredeljenosti i samog muzičkog izraza benda, podložan određenom stepenu tolerancije, je povremeni klinč gitara sa štimerom koji ume blago da iritira. Druga i iz istih razloga uslovno rečeno, sporna stavka i koja još malo muti sveobuhvatno vrlo pozitivnu sliku su gitarske solaže. Njima bi se bez puno griže savesti mogao dodeliti epitet tipa „dežurne“, jer se stiče utisak da je jedino oko njih Domus Occultis imao određene dileme kako da ih sprovede u delo, te su malo neubedljive. Korektne, ali ništa više od toga. Nasuprot tome, vokali, koji sami za sebe ne predstavljaju težište EP-ja, su jako dobro legli u kontekst svega. Sa produkcijom se išlo na sigurno, Luka „Tower“ Matković je potpisuje, što znači da je kvalitet tu, iako ovo definitivno nije njegov niti najbolji, niti najgori rad, već nešto što je po ulasku u Citadelu zagarantovano. Gosn. Matković je istovremeno i gostujući muzičar i on je odgovoran za dva gitarska sola, što bi moglo da znači da je on bio iznuđeno, prelazno rešenje za tu problematiku. Na kraju ću, krajnje dobronamerno (i pod budnim okom supruge naoružane kristalnom vazom koju je spremna da upotrebi ako previše budem kritikovao DO, jer je njoj, kao i meni na sreću, EP legao odma’), dati sugestiju vezanu za cover i vizuelnu prezentaciju benda. Ona (opet ponavljam), mora imati više prostora, jer previd ovog tipa u velikom broju slučajeva doprinosi sporijoj afirmaciji benda, što bi za DO bila jako velika šteta, jer debitantski EP je, povrh svega, jako dobar i ništa manje ne očekujemo od njih u budućnosti. Spisak pesama: 1. Domus Occultis 2. Magija 3. Raskol Domus Occultis - Domus Occultis Produkcija79% Originalnost71% Vizuelni faktor64% Uverljivost77%73%Finalni utisakKomentari