Centurion – Centurion SMP 13/09/2019 Recenzije Za debitanski album ovo je jedno zaista jako kvalitetno ostvarenje. Malo tvrđa recenzija je samo u skladu sa činjenicom da se od Centuriona ne očekuje samo da izdaju dobar album, što su svakako uradili, već da u neku ruku pomera granice i postavlja standard za bendove te generacije Žanr: Progressive / Ethno / Heavy Metal Izdavač: Samoizdanje, 2019. Web: Facebook Piše: Igor Stanić Prvi, odavno najavljeni i dugo očekivani album beogradskog benda Centurion konačno je završen i spreman da ugleda svetlost dana, tamu noći ili nešto treće i to leta gospodnjeg 2019. Shodno tome, imam zadovoljstvo da budem jedan od recenzenata kojem je ukazano poverenje da materijal čuje i pre zvaničnog izlaska, a koji je zakazan za 13. septembar. Odmah, na samom startu, moram priznati i da je zaista trebalo vremena da se album adekvatno prostudira, jer je reč o izdanju koje je prilično obimno, tačnije, da budem precizniji, sastavljeno od 12 pesama od kojih samo „Janičar“ i „Čistilište“ zbirno traju nešto kraće od kompletnog Reign in Blood albuma. Imajući to u vidu, već sada je jasno da je u Centurion uložena ogromna količina truda i vremena. Sa akcentom na „vreme“. Pre svega, Centurion ima prilično jaku i lojalnu fan bazu, tako da ću zaobići priče o postavama i istoriji benda generalno. Prelazimo na pravu stvar odmah. Dakle, konstatovali smo da je Centurion za bend bio kolosalan poduhvat. Isto tako moram napomenuti da publika, od ovih 12, pet pesama zna od ranije. „Odmazda“, „Virtuelno ognjište“, „Ruka sudbine“, „Hodočasnik“ i „Tragedija genija“ su zapravo dobile na albumu svirački i produkcijski face-lifting. Žanrovski definisati Centurion kao bend, pa i ovaj album, uopšte nije jednostavno, ali držaćemo se odrednice koju čine tri termina. Heavy, progressive, ethno. Pri tome naravno, prva reč nosi najveći teret karaktera ekipe i njenog autorskog rada. Sviranje na Centurionu je zaista vanserijsko. Tu nikakve dileme nema. Poznajući Gosn. Lukovića (ex-Space Eater, Quasarborn), to je nekako bilo i za očekivati, jer odavno ovog momka smatram za jednog od najboljih gitarista na domaćoj sceni. Naravno, ništa manje efektan nije ni učinak ostatka ekipe. Za ovaj deo najveća ocena svima. Jedini segment koji je podložan nekoj kritici iz mog ugla bili bi vokali. Nisam siguran da li je u pitanju tzv. performans pevača, miks vokala ili pak obe stvari zajedno, ali mi se čini da je ovo nešto slabija, doduše samo za nijansu, stavka od ostalih na Centurionu, jer u par navrata deluje kao da je Miloš na limitu svojih mogućnosti. Pri tome moram isto tako napomenuti da zadaci postavljeni pred njega nisu niti malo lagani. Naprotiv. Kada smo već kod vokala, tu ću staviti prvu ozbiljniju zamerku. Prateći vokali mi se na momente ne dopadaju uopšte. Thrash, navijački, odrađeni su kako treba i efektno, ali u situacijama gde se traže malo prefinjeniji, koji treba da pomognu i ojačaju harmonije u pojedinim pesmama, ne ispunjavaju adekvatno zadatke. Podeliću odgovornost ovde kako na samo aranžiranje, tako i na miks istih. Jednostavno, sa moje tačke gledišta, ne postižu željeni efekat. Da li je ovakav pristup bio želja benda ili producenta, ja ne mogu da znam pa u tom slučaju neka odgovornost podele pola/pola. Takođe, moram reći da je isto tako, Centurion zbir jako velike količine ubojitih rifova i zanimljivih muzičkih rešenja gde su gotovo klasični heavy metal rifovi opelemenjeni sa pregršt prog elemenata koji su legli više nego odlično (u nedostatku prikladnijeg izraza) i sa isto tako određenom količinom deonica sa da kažemo, etno prizvukom, koje, koliko god zanimljive bile, nisu baš uvek, bar iz mog ugla, legle. Ovde ću se na trenutak zaustaviti i pokušati da malko dublje zagrebem u problematiku tog etno prizvuka. Realizaciju, sviranje istih ne dovodim u pitanje. Taj deo je vrhunski. Jednostavno mi se čini da se u ovom segmentu bend nije pomakao dovoljno napred. Verovatno je i vremenska distanca od perioda nastajanja pesama do perioda njihove realizacije uticala na ovakav razvoj događaja, no ovo je za poseban pasus, pa ću to ostaviti za završnicu teksta. Naravno, kako bih dodatno otežao sebi u pisanju ove recenzije, priznaću i da mi je daleko najbolji momenat na albumu pesma „Janičar“, monumentalna numera od cirka 14 i po minuta u kojoj benda demonstrira sav svoj talent, kako svirački, tako i autorski i mislim da je sama za sebe mogla da iznese teret jednog zasebnog izdanja. Centurion je zbir jako velike količine ubojitih rifova i zanimljivih muzičkih rešenja Miks, produkcija, tehnikalije. Zasebno, instrumenti mi zvuče jako dobro. Zvuk gitara je fenomenalan. Svetski. Bubanj solidan, bas gitara takođe. Vokali. Vraćam se par koraka unazad na dilemu oko vokala generalno. Taj suvi, dvodimenzionalni, in your face miks, koji je dominantan tokom albuma, iz mog ugla blago narušava atmosferu. Centurionu definitivno treba drugačiji pristup u ovom segmentu kako bi svaki naredni materijal dostigao željeni efekat prilikom slušanja. Da se razumemo, ja čak i nisam neki fan Centuriona, ali ne treba ni da budem da bih mogao da konstatujem da momci svakako imaju predispozicije za veće stvari nego što je ime na lokalnoj sceni, koje svakako već imaju. Ja lično, za sve prisutne problemčiće na ovom albumu bih krivca tražio, a već sam naznačio da ću se ovoj stavci posebno posvetiti, u prevelikoj vremenskoj distanci između pisanja i realizacije materijala. Takav je recimo i karakter tesktova. Oseti se da momci imaju šta da kažu, definitivno, ali ne mogu da se otmem utisku da bi sada to rekli nešto drugačije, poliranije, prefinjenije. Siguran sam, mada ne volim da radim na osnovu pretpostavki, da je cela ekipa za to vreme (uzimajući u račun i njihove godine), muzički i mentalno evoluirala, što ujedno važi i za Luku Matkovića, čoveka koji je zadužen za snimanje, miks i mastering materijala, mada produkciju potpisuje zajedno sa bendom, što znači da za deo nešto slabijih odluka po ovom pitanju, odgovornost snosi i sam bend. Kako završiti ovu recenziju, koji zaključak izvesti iz priložene analize? Kako oceniti ovu obimnu operaciju? Definitivno skidam kapu za uloženi trud i znoj. Jako dobro mi je poznato koliko napora iziskuje snimanje albuma i koliko stresa donosi rad na materijalu prvencu koji treba da potvrdi status jednog benda. Fanovi Centuriona će biti svakako zadovoljni. Svirački besprekoran, sa određenim manjkavostima na polju produkcije (ne miksa, produkcije generalno). Da su te iste manjkavosti drugačije rešene, siguran sam da bi Centurion bio još bolji, mada, ako je to karakter koji je bend izgradio vremenom, možda će me neki sledeći album pobiti u razmišljanju i pokazati mi kako moje teze zapravo nisu ispravne. Centurion po mom mišljenju zaokružuje jednu bitnu epohu u postojanju benda i postavlja temelj za njegov dalji rad i napredak. Za debitanski album ovo je jedno zaista jako kvalitetno ostvarenje. Malo tvrđa recenzija je samo u skladu sa činjenicom da se od Centuriona ne očekuje samo da izdaju dobar album, što su svakako uradili, već da u neku ruku pomera granice i postavlja standard za bendove te generacije. Za kraj, pohvaliću ekipu na vrlo dobroj kampanji pred izlazak materijala, tj. redovnim izbacivanjem singlova/spotova na YouTube platformi. I za „Janičar“ pod hitno spot. Obavezno. Bez diskusije. Centurion – Centurion spisak pesama: 1. 6. april 1941. 2. Odmazda 3. Ruka sudbine 4. Hodočasnik 5. Virtuelno ognjište 6. Tragedija genija 7. Janjičar 8. Asistolija 9. Centurion 10. Čistilište 11. Pomračenje uma 12. ∞ Centurion - Centurion Produkcija72% Originalnost80% Vizuelni identitet76% Uverljivost88%79%Finalni utisakKomentari