Addicted to Flesh je zaista, zaista dobar album. Prikaz sadašnjeg Infesta u najboljem svetlu

  • Žanr: Death/Thrash Metal
  • Izdavač: Defying Danger Records, 2017.
  • Web: Facebook
  • Piše: Igor Stanić

Nema sumnje, apsolutno nikakve, da Infest postaje jedan od retkih značajnih izvoznih proizvoda srpske metal scene. Takođe, ekipa za nulilfikaciju hrišćanske misli i retorike je, shodno tome, sve češće van granica naše male zemlje na brdovitom Balkanu. Nakon tri godine posta (nesvetog naravno), Infestov arsenal je za ispunjenje tog blasfemičnog cilja bogatiji za devet (tačnije osam plus intro) komada teškog soničnog naoružanja, grupnog naziva Addicted to Flesh.

Imajući u vidu da sam razvoj materijala, silom prilika, pratio od samog početka, moram priznati da su očekivanja išla u sledećem smeru: da ćemo dobiti jedan Infestovski cattenatio, igru na sigurno, što u biti podrazumeva da u prvoj liniji odbrane stoji divlja, neobuzdana energija koju bend uvek nosi sa sobom, srednji red je rezervisan za dobru produkciju, po uzoru na prethodni album i u napadu baraž rifova i odveć brutalan i prepoznatljiv Vandalov vokal. Ono što je isporučeno je sve ovo zajedno na steroidima, plus par malih iznenađenja pride, što je ATF učinilo možda i najzrelijim i najboljim Infest albumom do sada. Vreme će ili potvrditi, ili pobiti ovu tezu, ali potpisnik ovog teksta je siguran u to što piše gotovo bez ikakve dileme.

Infest

Prvo, sam vizuelni kontakt sa izdanjem govori da je bend odlučio da napravi level up po svim pitanjima. Omot, urađen od strane gosn. Milana Mančića, (CrniAnđeo Design), perfektno oslikava karakter kako benda, tako i izdanja. Instant tri boda u gostima. Drugo, ponovna saradnja sa Lukom Matkovićem (Citadela Sound Production Studio), koji je trenutno, bez ikakve skromnosti, dominantana figura metal produkcije u Srbiji, daje najbolje produciran Infest album do sada. Nešto ispoliraniji nego prethodna izdanja, a i što bi die hard fanovi ili deathtrash puritanici očekivali, zvuk težine koja se meri u megatonama, daje prve naznake promena. A te promene su doista najizraženije u najbitnijem segmentu ATF – pisanje i aranžiranje. Ponovo važi konstatacija da je sve što Infest čini Infestom tu. Nema bojazni da se Vandal, autor kompletnog materijala, odlučio da album podvrgne nepotrebnim ili ishitrenim eksperimentima. Jednostavno, oseti se muzičko sazrevanje i napredak, ne toliko u tehničkom smislu, koliko u autorsko/aranžerskom. Možda čak i značajniji upliv uticaja, koje ja sada ne bih tražio lupom po ATF, jer ovo izdanje zaslužuje drugačiji tretman. Zaista, tokom ispiranja mozga besomučnim preslušavanjem materijala (standardni dril tokom rada na recenziji), ne baš mali broj puta sam bio iznenađen sitnim, ali efektnim muzičkim rešenjima, izraženim pogotovo u odnosu ritam gitara/bubanj. Kada je to izgovoreno, jasno je da je temelj postavljen pravilno i da tu promašaja biti ne može. Ja ću ponovo zadržati svoju davno usvojenu politiku da ne izdvajam pojedinačne favorite (dakako to vrlo retko radim), jer smatram da se albumi najbolje konzumiraju na tradicionalan način, slušanje od početka do kraja, sa kupljenog nosača zvuka, kojeg god on oblika bio, jer je to jedini ispravan način da se podrži bend koji naporno radi.

Osetno je muzičko sazrevanje benda i napredak, ne toliko u tehničkom, koliko u autorsko/aranžerskom smislu

Zaključak? Prosto, album je zaista, zaista dobar. Prikaz sadašnjeg Infesta u najboljem svetlu. Naravno, kada se napravi retrospektiva njihovih albuma, nije ovo nikakvo spektakularno odstupanje od već poznate Vandalove formule, ali ono što jeste evidentno je da sa ATF Infest jasno poručuje da ne da bend ima šta da kaže, već da je rast neminovan i da te male novine zapravo najavljuju pravu evoluciju benda u budućnosti i da slobodno svi možemo da tretiramo ATF kao potencijalni novi početak budućeg svetskog Infesta, pod uslovom da se ovakav karakter, ritam rada i visokoprofesionalni pristup, kao i nivo inspiracije, zadrže.

Koliko god ja lično želeo da više kritika uputim što na račun benda, što na račun svih učesnika u realizaciji albuma, jer sam sa većinom njih i sam u nekom obliku saradnje, urođena slabost prema žanru, koji je generalno na ovim prostorima neadekvatno zastupljen, kao i sam utisak koji ATF ostavlja, su to efektno onemogućili. Stoga, da se ne bi recenzija pretvorila u hvalsopevnu bljuzgu, a moja malenkost je zaista ove godine imala prilike da secira gomilu vrhunskih domaćih albuma, ona se završava istog momenta ovde. Neki bendovi to jednostavno rade dobro. All hail Deathrash Legion 666!

Infest – Addicted to Flesh spisak pesama:

1. Intro
2. Hail the Mother War
3. Deathrash Legion 666
4. Addicted to Flesh
5. I Bring You War
6. Nailed to Your Spine
7. Stigmatized
8. The Blind One Leads the Way
9. The Awakening Failed

Infest - Addicted to Flesh
Produkcija86%
Originalnost78%
Vizuelni identitet81%
Uverljivost97%
86%Finalni utisak

Komentari