Nadimač – Besnilo SMP 10/06/2017 Recenzije Jedini validan zaključak koji se može izvući je da je Besnilu evidentno pristupljeno jako ozbiljno i da je rezultat najbolji Nadimač album do sada Žanr: Crossover / Thrash Metal Izdavač: Xtreem Music, 2017. Web: Facebook Piše: Igor Stanić Pratiti evoluciju Nadimača i biti fan ove ekipe, a istovremeno zadržati objektivnost prilikom pisanja recenzije, u ovom momentu uopšte nije lak zadatak. Opasnost da pristrasnost, koja je jedna od sveprisutnih karakteristika mog pristupa u procesu seciranja albuma bendova koje zaista pratim i cenim, metastazira u neki oblik bljuzgavog hvalospeva, uvek visi nad glavom. Kao i mogući nusefekat da budemo svi zatrpani velikom količinom pljuvačke nakon jednog takvog teksta. Na sreću, i to pre svega po mene, sa Besnilom takav razvoj događaja je nemoguć. Album je, najkraće rečeno – sjajan, i za Nadimač predstavlja značajan korak napred po svim pitanjima. Dokazali su da za njih ne postoji opcija “safe mode”, nema igre na sigurno. Iako su generalno, kao i na svakom prethodnom ostvarenju u igri uvek isti parametri – brzo, sirovo, brutalno – nakon samo nekoliko slušanja se može, bez ikakvog razmišljanja, doneti zaključak da je ovo njihovo najkompletnije i najozbiljnije izdanje do sada. Album je, najkraće rečeno – sjajan, i za Nadimač predstavlja značajan korak napred po svim pitanjima Prva stavka analize Besnila ovoga puta će biti zvuk. Za Nadimač nikada bolji i prikladniji. Mada za nijansu možda ispoliraniji nego što smo navikli, ali nadasve grub i snažan, on deluje kao pravo sredstvo za transfer energije albuma na slušaoca. Zaista je teško ne osetiti soničnu moć Besnila. Izvođač radova, Luka “Tower” Matković, po ko zna koji put u proteklih nekoliko godina jasno stavlja do znanja da je u samom vrhu kada je u pitanju fabrikovanje kvalitetnog metal zvuka. Dakle, prvi preduslov za dobar album je ispunjen. Idejno, aranžerski, Besnilo donosi pravi balans između prepoznatljivo brutalnog Nadimačevog miksa thrash/HC/punk rifovanja i vrhunski odrađenih i još bolje doziranih, uslovno receno, “finijih” muzičkih elemenata. Tu pre svega mislim na odlična gitarska rešenja, nešto što se gotovo moglo namirisati na prethodnom albumu, a sada dolazi do punog izražaja. Pri tome udarac Nadimača na nervni sistem nije uopšte oslabljen. Naprotiv. Nadimač je ubojit kao i uvek, samo je arsenal ubojnih sredstava za ovu priliku znatno proširen. Iz mog ugla, pravi potez, koji mozda i ponajbolje služi kao dokaz za tezu “najbolji Nadimač ikada”. Dačini tekstovi, takođe nešto što je za ovaj bend standardno, nose ponovo snažan socijalno/politički pečat i specifično jak miris ulice, ali u sprezi sa gorenavedenim elementima daju, namerno ili ne, jedan dosta mračniji ton Besnilu u celosti. Besnilo se sluša u celosti i nikako drugačije Na kraju, posle dugog perioda konzumiranja albuma i nesrazmerno kratkog teksta, jedini validan zaključak koji se može izvući je da je Besnilu evidentno pristupljeno jako ozbiljno i da je rezultat, kao što već rekoh, najbolji Nadimač album do sada, u finalnoj verziji identiteta benda. I da se vratim na početak teksta, iako je objektivnost recenzije donekle osakaćena mojom privrženošću bendu, čisto sumnjam da će iko biti u stanju da ospori visok kvalitet ovog materijala. Sve je ovde vrlo očigledno. Album je jednostavno odličan. I naravno, favorite ne izdvajam, Besnilo se sluša u celosti i nikako drugačije. Nadimač – Besnilo spisak pesama: 1. Uvod u Besnilo 2. Palikuća 3. Jednom nogom u gradu 4. Kapitalizam je kanibalizam 5. Revolucija u izlogu 6. U podrumu žute kuće 7. Anatomija poslušnosti 8. Analni ovčar 9. Teraj se u kurac 10. Prvi put sa kevom na šemu 11. Rođen u ofsajdu (Nesportski dan) 12. Zemlja povraća 13. Crna štampa 14. Bez ograda, bez barijera Nadimač - Besnilo Produkcija92% Originalnost87% Vizuelni identitet73% Uverljivost96%87%Finalni utisakKomentari