(FOTO) Riverside u Novom Sadu: Metal osvojio pozorište!

Eto, da mi je neko rekao da će se to desiti ne bih verovao, ali u 2020., pored svakojakih bizarnosti o kojima nećemo ovom prilikom, desilo se i nešto lepo: čvrst zvuk je ušao u pozorište! Doduše, zaista je maksimalno razvlačenje pojma nazvati poljske vedete prog zvuka Riverside metalom, ali poseduju oni ipak određenu dozu distorzije da možemo da ih svojatamo bez nekog većeg znojenja i izvinjavanja… A i priznaćete da lepo zvuči kad se ovako kaže.

Na sreću svih onih koji su pohodili prošlogodišnji izvrsni nastup benda u Domu omladine, reči lidera benda Mariusza Dude na kraju koncerta nisu bile samo šuplja priča za uvlačenje fanovima već čvrsto obećanje koje se obistinilo… Ruku na srce, donekle – ali bitniji deo je ispunjen. Naime, Mariusz je tad rekao da će bend već sledeće godine ponovo doći u Beograd na novom delu turneje koja promoviše aktuelni poslednji studijski uradak Wasteland. Beograd nije, ali Novi Sad jeste, i poslednji deo ove turneje kojom se promoviše album koji je doneo novi život bendu obuhvatio je i našu zemlju (nadam se da su do sada već svi upućeni da je jedan od osnivača benda, gitarista Piotr Grudziński preminuo 2016, a da je Wasteland uzdizanje feniksa iz pepela i prvi znak novog života).

U skladu sa izdanjem s kraja prethodne godine Acoustic Session koji je doneo numere sa navedenog izdanja u ogoljenim intimnim verzijama, bend je rešio da i aktuelna turneja bude u jednakom raspoloženju. Ovaj put, izbegavajući formu klasičnog rock koncerta u standardnim prostorima, za poprište dešavanja je odabrana velika sala Pozorišta mladih a sam prostor je ograničenog kapaciteta na 450 sedećih mesta – priznaćete, niko od nas nije baš navikao na tako nešto, ali sama ideja nastupa benda kojem je u bogatom arsenalu najjače oružje emocija koja ostavlja bez daha u ovako intimnom izdanju je u najavi izgledala apsolutno primamljivo. Po samoj ekskluzivnosti nastupa i formi u alternativnom izboru koncertnog prostora vašem izveštaču se odmah povukla u glavi paralela sa još jednim bendom za koji sad već slobodno mogu reći da su srpski prijatelji, Islanđanima Sólstafir koji su takođe u martu prošle godine odradili specijalni nastup u Novom Sadu. Predgrupe ovaj put Riverside nije poveo, što je po meni i bolje,  jer je celo veče bilo u znaku samog benda i ne u formi klasičnog koncerta već iskrenog otvaranja duše pred starim prijateljem s kojim se opet nalazimo i koji je došao to veče samo zbog nas.

U skladu sa imenom benda, nebo se otvorilo taj dan i sipalo reke kiše po nama, ali po pristizanju na odredište odmah raduje činjenica da se ispred ulaza stvorila gužva a po zauzimanju sedećih mesta se uviđa da je jedva koje ostalo slobodno, što će reći da je malo falilo da koncert bude rasprodat. U ciframa to bi bilo negde oko 450 ljudi što je za nijansu više nego prošle godine – u mojoj knjizi pobeda i činjenica koja može samo da nas obraduje i organizatoru da vetar u leđa što mu se ovaj pomalo rizični potez isplatio. Što se organizacije tiče, sve je teklo kao sat, zauzimala su se mesta bez po muke a sama konfiguracija je omogućavala da se bend vidi kao na dlanu, te činjenica što sedimo po prvi put na ovakvom dešavanju nije bila tako čudna.

Bend stupa na scenu ravno u 21h po zakazanom vremenu i kreće svoju priču sa dve numere sa Wasteland, „Acid Rain“ i „Vale of Tears“. Momentalno u uho upada činjenica da je zvuk apsolutno bezgrešan, audio varijanta meda i mleka: svaki instrument se kristalno jasno čuo, savršeno postavljen u celokupnoj slici i dovoljno glasan da se ne izgubi iluzija rock koncerta a sa druge strane tolikog nivoa zvuka da nam ne probija uši u ovako malom prostoru. Publika (u kojoj se moglo videti čak i roditelja sa decom, još jedna stavka koja greje srce) je odmah vatreno podržala bend koji je vidno radostan što je tu – sam Mariusz je rekao da smo ipak slovenska braća i da im je posebno drago što je tu. Što se tiče njegovog obraćanja publici, nije preterivao i oduzimao dragoceno vreme na uštrb same svirke, ali kad je to radio bilo je jasno da nisu u pitanju čiste floskule, već je čovek zaista duboko srcem u onome što radi i uživa u koncertnom izvođenju delova svog srca, a po licima članova benda je takođe jasno da dele takav sentiment. S druge strane, naša publika je u skladu s prostorom u kom se nalazimo apsolutno odmereno i kulturno, a opet vatreno kad situacija nalaže podržala dešavanja koja su se odigravala ispred nas. Opet kažem, možda je bilo malo čudno sedeti na ovakvoj svirci, ali s druge strane, nije da u sedećem položaju ljudi nisu imali akcije a opet se moglo još dublje utonuti u predivne dimenzije koje nam je Riverside ponudio.

Što se tiče setliste, jeste da je turneja i dalje u znaku predstavljanja Wasteland i da se odigrala u kratkom vremenskom roku posle prethodnog koncerta, ali opet pored numera koje su se očigledno morale čuti u ovakvoj konstelaciji bilo je i razlika u nekoliko pesama u odnosu na prošli nastup. Pokušavam da u glavi izdvojim vrhunce nastupa, ali da budem iskren ne mogu, ceo koncert je tako lepo tekao i širio tako uzvišenu energiju koja je nosila svojim tokom da prosto nemam srca da ga seckam na pojedinačne delove. Naravno, našlo se vremena za obavezno pominjanje pokojnog Piotra i obnarodovanje činjenice da je touring gitarista Maciej Meller sada zvanični četvrti član benda, što nam govori da bend nema nameru da se preda i posle najveće tragedije koja ga je zadesila – još jedna u nizu crta za sreću iz ove priče. „River Down Below“ je označila zvanični kraj koncerta kad je publika po prvi put i ustala sa svojih sedišta i gromoglasnim aplauzima dozvala bend na intimni bis koji je uključivao obradu klasika Pink Floyd „Wish You Were Here“ i zanimljiv izbor, intro za poslednji album „The Day After“, produženu u trajanje regularne numere.

Koliko god da je prošli koncert bio sjajan (a bio je), po mom mišljenju ovaj ga je čak i prevazišao zbog specifičnosti prostora i neprejebivog zvuka, a Riverside je kao i uvek bio na najvišem nivou. Nažalost, Mariusz je rekao da sledeće godine neće biti još jednog nastupa, ali ja ne sumnjam da ćemo se ponovo sresti kad tad na našim prostorima, što će svi koji su bili sinoć svedoci ovoga o čemu sam pričao više nego željno dočekati.

Komentari