Tatsuki Ishigooka Tatsu je tridesetsedmogodišnji japanski bloger i veliki fan srpskog heavy metala kojeg promoviše u svojoj domovini putem bloga The World Won’t Hold Your Hand. Red je bio da popričamo malo sa čovekom i proverimo kako je nastao ovaj blog, te odakle ljubav ka bendovima sa naših prostora. Metal Srbija do Metal Tokija!

SMP: Zdravo Tatsu, kako si? Gde se sada nalaziš i kako gledaš na ovu situaciju koja je zahvatila ceo svet?

Tatsuki Ishigooka Tatsu: Zdravo i iskreni pozdravi za SMP i vaše čitaoce! Odmah na početku bih želeo da vam se zahvalim na ponudi za intervju, zaista mi je ogromna čast kao blogeru i velikom fanu srpskog i balkanskog metala! Trenutno sam u Japanu i kao što znate, situacija nije laka. Posebno je teško putovati u inostranstvo, ali se isto tako nadam da ćemo odneti pobedu protiv Korona virusa.

Sasvim slučajno sam naišao na tvoje društvene mreže gde sam video da promovišeš srpski metal i predstavljaš ga Japanu. Sve to me je odvelo do tvog bloga. Kako si došao na tu ideju, kako je sve počelo?

– Blog The World Won’t Hold Your Hand pokrenut je 2018. godine sa idejom da se fokusiram na metal sa prostora Balkana, kao i na ostale relevantne teme. Pre samog starta sam počeo da uzimam časove engleskog jezika a učitelji su uglavnom bili iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Na moju sreću, neki od njih su metalci i to je zapravo presudilo da počnem da aktivnije pišem blog. Kroz razgovor sa „metal“ učiteljima sam zapravo osetio da ste vrlo druželjubivi i da na Balkanu postoji duboka i meni nepoznata metal scena. Nakon toga, moj muzički fokus i interesovanja su postali isključivo metal scena Srbije i Balkana, te sam odlučio da pokrenem sopstveni blog koji bi obrađivao te teme.

Molim te nam predstavi TWWHYH koji uređuješ. On je kompletno na japanskom jeziku? Kakve su reakcije, da li su tvoji zemljaci zainteresovani? 

– Na blogu možete pročitati moje impresije i recenzije. To je, da kažemo, najveći deo sadržaja. Takođe, možete pronaći i predstavljanje balkanske kulture – knjige, hranu, tradicionalnu muziku itd. Da budem iskren, moj blog trenutno nije toliko poznat, ali povratne reakcije su dobre. Na njemu postoji i online prevodilac, pa ga možete koristiti ako ste zainteresovani. Zaista se nadam da su moji članci lep uvod i predstavljanje srpskog metala za čitaoce.

Tatsuki Ishigooka Tatsu

Na Instagramu sam video da si kolekcionar srpskih metal izdanja, albuma, demosa, majica i da ih imaš gomilu. Kako dolaziš do istih? Šta ti nedostaje u kolekciji?

– Meni je vrlo bitno da imam fizička izdanja. Mišljenja sam da pored muzike, stvari poput omota, dizajna bukleta prikazuju kompletnu muzičku umetnost. Uglavnom koristim Discogs i BandCamp kako bih došao do srpskih metal diskova, vinila i majica. Ta mesta su vrlo korisna, pogotovo za osobu koja živi daleko. Srpska metal scena je, kako bih rekao, i duboka i široka, tako da mi nedostaje MNOGO toga. Sve ovo je dugo putovanje i istraživanje!

Kada spominjemo srpski metal i Japan, ne možemo da te ne pitamo da li si čuo za novosadski Senshi? Upravo u Japanu su izdali debi album, te imali turneju.

– Mislim da je Senshi jedan od najpoznatijih srpskih bendova ovde. Omiljenja pesma mi je „Rise Again“, i na njoj gostuje Yuzu Natsumi, devojka koja svira šamisen. Za one koji ne znaju, šamisen je tradicionalni japanski trožičani instrument. Nema sumnje, Senshi je sjajna kombinacija metala sa japanskim ukusom.

Voliš da putuješ, posetio si i neke balkanske zemlje. Kako ti se čini bivša Jugoslavija? Šta ti se dopalo, hrana, sport, tradicionalna muzika? Šta ti se pak nije dopalo?

– Posetio sam Srbiju i Bosnu 2019. godine, bio sam u Beogradu, Novom Sadu, Užicu, Kragujevcu i Sarajevu. Pogledao sam nekoliko koncerata u Srbiji, dok sam u Sarajevu posetio Sarajevo Beer Fest a ispratio koncert sastava Mostar Sevdah Reunion. Iskustvo je neprocenjivo, dopada mi se atmosfera koju nosi bivša Jugoslavija. Svi ljudi su bili vrlo ljubazni i druželjubivi. Probao sam Karađorđevu šniclu, burek, gibanicu, ćevape, ajvar… Sve je aposlutno sjajno! Sa druge strane, ponekad su se tokom putovanja dešavale iznenadne oluje, te mi je to bilo pomalo zastrašujuće. (smeh) Sve ove priče možete pročitati na mom blogu, naravno, ako vas interesuju.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Tatsu (@tatsu_wwhyh)

Da li si imao priliku da pogledaš neke domaće metal bendove uživo? Posetio neke festivale? 

– Daaaa, gledao sam Sacramental Blood u Novom Sadu 2019. kada su otvarali za Cannibal Corpse. Takođe, iste godine sam posetio Arsenal Fest u Kragujevcu gde sam gledao Mud Factory, Dead Joker, Pero Defformero i Alitor. Svi ovi koncerti su mi bili odlični i zaista sam se zabavio. Upoznao sam i dosta srpskih metal fanova, družio se s njima, zaista mi je sve to ostalo u lepom sećanju.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Tatsu (@tatsu_wwhyh)

Tatsu, hvala ti na izdvojenom vremenu. Da li imaš neke planove za budućnost? Hoćeš li da pozovemo domaće bendove da te kontaktiraju kako bi bili promovisani?  

– Naravno, želeo bih ovom prilikom da pozovem sve srpske metal bendove da mi se jave putem e-maila worldwontholdyourhand@gmail.com. Otvoren sam za svaku vrstu saradnje. Hvala i vama još jednom na ovom intervjuu, zaista sam uživao odgovarajući! Trudiću se da održavam blog sa interesantnim stvarima za sve čitaoce.


Najbolja srpska metal izdanja

Na našem portalu postoji rubrika koja se zove TOP3, a kako pretpostavljamo da si do sada poslušao gomilu naših bendova, koja tri albuma ili benda bi izdvojio?

– Nisam siguran da je moje znanje o srpskoj metal sceni u ovom trenutku dovoljno, ali ću svakako pokušati da izaberem dosadašnji TOP3. Metalac sam još od srednje škole i najviše volim black, death, thrash i gothic što se tiče podžanrova. Mogu reći da sam opsednut mračnijim metalom i zato se moj TOP3 izbor sveo na black metal izdanja.

May Result – Tmina (CCP 2001./Careless, 2020.) 

Kod ovog albuma osećam jednu vrlo misterioznu i romantičnu notu. Takođe je i zlokoban, a ponekad zvuči i simpatično. Obožavam atmosferu i osećanja koja izaziva. Potpuno magični sympho-black!

Ophidian Coil – Denial | Will | Becoming (Obscure Abhorrence, 2015.)

Ovaj EP je razorio moje uši i um! Naleti blastbeata i nemilosrdnih rifova potvrđuju potpunu ludost koju predstavlja black metal. Vokali na neki način izbacuju svoj unutrašnji otrov. Iz svega proizilazi inteligencija. Balans između svih ovih elemenata je vrhunski! Mnogo dobro!

Paimonia – Disease Named Humanity (Exalted Woe, 2013./Humanity’s Plague, 2014.)

Neverovatan izraz mizantropije i nihilizma. Ne postoje boje, samo tmina. Melodije nisu sladunjave, ali jesu emotivne. Skoro pa savršeni black metal. Odličan posao!

Komentari