Razloga za razgovor sa Markom Ticom, u narodu znanog i kao Mr. Metal, bilo je i više nego dovoljno, što nas je, onog trenutka kad smo došli do tog zaključka, navelo da dotičnog kontaktiramo, i predstavimo vam kako njegov lik, tako i delo. Čovek je jedan od glavešina pomalo posrnule Terra Nostre, vođa sastava Decontrolled, i gazda novopokrenutog labela – Mr. Metal Records. Ako tu pridodamo i činjenicu da je u pitanju strastveni fan alkoholnih pića (dok se žene podrazumevaju), jasno vam je da je reč o zajebanom deliji, i pravom metal ratniku.

  • Pitanja: Nebojša Lakić
  • Odgovori: Marko „Mr.Metal“ Tica
  • Web: Decontrolledband.com
  • Copyright: SMP, 2009.

SMP: Self Portrait je debi izdanje Decontrolleda, koje je napokon ugledalo svetlost dana. Pre nego što se upustimo u detalje, predstavi bend našim čitaocima, uz, recimo, omiljeno alkoholno piće svakog člana :).

Marko: Dok je bend došao do ove postave, prošao je manje-više sito i rešeto. Od solo projekta do sedmočlanog ansambla. Bend je danas sastavljen od šest ljudi. Tu imamo Pavla Lekića na poziciji vokala, čovek koji svojim stasom ne obećava oslonac u masovnoj tuči, ali kad se treba drat’ nešto, ta tanka stabljika postane ko kamion lavova, on je veliki fan pelinkovca i kuvane rakije. Na poziciji gitariste imamo grofa Vuka Kazimirovića, to je naš najsvežiji član, pojačanje iz inostranstva, metalhead plemićkog porekla, totalni zavisnik od isključivo Nikšićkog piva. Poziciju basiste svojim širokim atletskim stasom zauzima astralna kopija Jasona Newsteada, Miloš Milić, inkarnacija Thrash Metala i tamanitelj svih tamnih piva. Po bubnju krči i lupa Matija Dagović, bubnjarska legenda sa istančanim ukusom za rakije i kobasice. Dalje, ono što čujete da nešto zuji, krči i melodiše, to je naš klavijaturista Sanjin „Picika“ Ćorović, jedan od najlepših i najinteresantnijih mladića iz našeg okruženja, gotovo nikad ne pije, uzor svoj deci. Drugu gitaru svira Mr.Metal, on takode nešto petlja i oko nekih vokala.

Decontrolled je beogradska skupina koja je radila sa čak tri lead vokala. Kako je to funkcionisalo, i kakva je situacija danas? Koliko ste zadovoljni vašom izvedbom na koncertima?

Rad sa tri vokala jeste bio dosta zahvalniji nego sa dva. Dok je Alex bio u bendu, sve je tu lepo funkcionisalo. Mada ni sad nemamo nekih problema, jer u međuvremenu je i Vuk počeo aktivno da peva, tako da se to balansira sasvim lepo. Izvedbom na koncertima smo uglavnom zadovljni, najveće probleme nam prave razglasi i monitorinzi, pošto bend ima jako karakterističan setup na bini, koji prosto mora da se desi da bi bend mogao da izvede pesme onako kako je to snimljeno na albumu.

Koliko ste nastupa do sada imali, i koji su vam ostali u najboljem sećanju?

Najiskrenije da kažem, nemam pojma. Svirali smo prošle godine jako mnogo koncerata i par festivala. Usaglasili smo se da nam je nastup na banjalučkom Neofestu 2008. svima najdraži, što je zapravo ironično, jer tu smo u jednom trenutku imali opak problem sa overhead mikrofonima na bubnju. Otvoreno mogu da kažem da je to prvi nastup na kojem su tehnički zahtevi benda bili potpuno ispoštovani, da ne spominjem da je banjalučka publika malo reći manijakalna. Bilo je predobro, i rado bismo to ponovili.

Muzika koju prašite može se grubo svrstati u nu metal, iako taj žanr danas praktično ni ne postoji. Metalcore, nije baš ni to u potpunosti. Pa da ja ne bih nagađao, prepuštam ti čast da opišeš šta tačno svirate, i na koju publiku ciljate…

Ovo je onaj trenutak kad moram da se pravim pametan, kao i svako drugi ko je ikada davao intervju i bio primoran da definiše svoj bend. Ja za našu muziku volim da kažem da je Modern Metal. Zašto? Zato što je sam album pravljen više od tri godine. Za to vreme bend je prošao kroz hiljadu faza praveći pesme i tražeći stazu kojim pravcem eventualno da krene. Ima tu i Nu metala, Metalcorea, Gotika, Sweden Melodic Deatha, Progresiva, ali ničega konkretno u nekom tradicionalnom smislu. Zato kažem da je modern, jer je to naša moderna interpretacija segmenata starijih pravaca i pod-pravaca. U budućnosti ćete moći da očekujete mnogo progresivniji zvuk, ali svakako se nećemo odreći ni naših nu-core elemenata, uprkos tome što su ti pravci postali nekako nepopularni kod nas.

Dobro, da se prebacimo sada na album. U rukama držim Self Portrait, kažu podaci na poleđini diska, Automatik Records je izdavačka kuća, koja je u stvari licenca Warner Music za Srbiju ako sam dobro razumeo? Kako izgleda ugovor sa Automatikom danas, i koliko ste zadovoljni razvojem situacije?

Saradnjom smo zadovoljni, jer na samom početku teško je naći izdavača koji zapravo hoće da izda neki metal. Automatik je odlučio da prodre malo u tu sferu, što je pohvalno, jer svi znamo da se čak i mainstream izdanja slabo prodaju u Srbiji. Piraterija hara i neće ni prestati da hara u skorijoj budućnosti, tako da izdavaštvo umire polako. Automatik je ispoštovao sve što je bilo dogovoreno i verbalno, a kasnije i precizirano ugovorom. Dali su nam neke medijske podrške, koliko je to bilo moguće. Tako da, za sada je sve sasvim u redu. Za budućnost ćemo već da vidimo.

Primetio sam da je bilo nekih problema vezano za omot diska, nedostajao je buklet u prvoj turi diskova koji su se našli u prodavnicama. Kako je došlo do toga, i da li je sve sređeno na kraju?

Da, to je popularno pitanje ovih dana. Istina je da se potrkala greška u fabrici u Nemačkoj gde su štampani diskovi. Tamo se štampa zillion diskova dnevno i takve stvari se prosto dešavaju. Konkretno, stigli su diskovi sa feleričnim, tačnije praznim bukletima. Greška je kasno primećena pa su neki otišli i u prodaju. Sve je rešeno sa jednom lokalnom štamparijom iz Beograda. U nastavku, ako iko zapravo kupi jedan od tih diskova, može da ga zameni za ispravan preko oficijalnog sajta benda: decontrolledband.com.

Album je snimljen u Senti kod Nikole Mijića, u Chainroom studiju. Koliko ste vremena proveli tamo, i u kakvim uslovima ste radili? Da li je bilo kakvih zanimljivih događaja, ili eventualnih poteškoća tokom snimanja?

Mnogim ljudima koji imaju bendove, snimaju i izdaju, touring i promocija su im najbolji delovi posla. Kod mene nije tako, meni je snimanje najlepši deo. U Senti smo sa par prekida proveli skoro tri meseca. Snimanje je počelo još i pre nego što je renoviran studio, tako da je naš album prvi koji je zapravo završen u novom studiju. Uslovi su bili po svim standardima „metala“, tona gitara, pojačala, opreme, piva, rakije, ajvara, prljavih čarapa, polu golih muškaraca, slike golih žena, žice, kablovi, cigare, pelinkovac, rad od 8 ujutru do 9 uveče. Šalu na stranu, uslovi su bili i tada super, sada su još bolji, tako da jedva čekam novo snimanje. Bilo je raznih tripoznih, smešnih i zanimljivih situacija, poteškoća je bilo jako malo i uglavnom smo ih brzo otklanjali. Mnogo pesama je promenjeno na samom snimanju, dan pred snimanje smo odlučili da spustimo kompletan štim za još jedan stepen i time dobili prilično mudast snimak, što je jako radikalan potez. Evo još jedna zanimljivost, kompletan bubnjarski opus je snimljen za samo nekih 5-6 sati. Ima nekog video materijala, potrudiću se da to pokačim po netu, pa da ljudi pogledaju umesto da trošim ovde prostor.

Iza vas je Terra Nostra Menadžment, samim tim što si ti, kao originalni član benda, jedan od osnivača Terra Nostra Promotions. Da li planirate iskoristiti tu prednost, i stečene kontakte sa menadžerima širom sveta upotrebiti u svrhe potencijalnog proboja Decontrolleda u inostranstvu? To bi bio sasvim logičan potez sa vaše strane…

Iskren da budem, napravio sam već dosta kontakata. Dosta bitnih ljudi je zainteresovano za bend, pa čak i izdavača koji su zainteresovani za drugi album koji još nije ni na pomolu. Neću ništa da ureknem, niti smem da spomenem ime izdvačke kuće sa kojima je već dogovoreno, ali mogu da kažem da će sledeći album sigurno izaći za inostrani label, koji neće biti indie, niti osrednji. Solidan metal label je u pitanju. Sada se koncentrišem na promociju ovog albuma, distribuciju istog u inostrantsvo i bookingom za letnje festivale u okruženju.

Ovom prilikom bismo svakako trebali popričati i o trenutnoj situaciji sa Terra Nostra Promotions, ali i podsetiti se nekih događaja iz bliže prošlosti. Nakon otkazivanja Castle Festa, potom otkazivanja Judas Priesta, šta je u stvari preživelo od koncertne organizacije kakva je Terra Nostra? Stvari su krenule odlično, međutim, danas baš i ne izgledaju pozitivno. Ako bi bio ljubazan da u kraćim crtama pojasniš šta se tu dešavalo, kako je do svega došlo, i da li postoje neki konkretni planovi za vraćanje Terra Nostre u igru? Izvini na ovom kilometarskom pitanju.

Možda ću da te razočaram, ali na kolimetarsko pitanje stvarno ne postoji i kilometarski odgovor. Vrlo je prosto, Castle je pao u vreme velike krize kod nas, gorele su ambasade, koncerti su otkazivani, ljudi prosto nisu verovali, jer ipak ovo je Srbija i takve stvari se kod nas ne dešavaju često. Ljudi iz inostranstva su se uplašili Srba varvarina koji pale zgrade i hoće da pokolju predstavnike svake veće evropske nacije i Amerike, pa su odlučili da im se tako i ne ide na metal u Srbiju, mame i tate prosto nisu pustile decu, odrasli su se prosto plašili. Poverenje kod domaće publike bilo je malo reći labilno, u to vreme je otkazano par koncerata i onda se pojavi neka agencija sa gigantskim festivalom, naravno da svi čekaju zadnji dan da kupe kartu, što ne valja, jer bendovi neće da dođu dok se ne pokriju troškovi, a bez prodaje karata nema ni para za te troškove, tako da je sve to otkazano. Pokušali smo da spasimo makar nešto od toga koncertom Judasa na Tašu, ali da maler bude najveći, desi se svima poznata tragedija sa Glenom Tiptonom. Tu smo pretrpeli gubitak od kojeg se oporavljamo i sada, i oporavljaćemo se još neko vreme. U svakom slučaju, Terra Nostra i dalje radi i ima planove, a i projekte, neke nove ćemo objaviti i u sledećih par dana.

Ti si relativno skoro pokrenuo izdavačku kuću Mr. Metal Records. Kakve planove imaš sa tim labelom, šta nudite bendovima, i da li ćete biti orijentisani na određene žanrove, ili svi metal sastavi mogu dobiti priliku? Koja su izdanja u najavi?

Poenta Mr.Metal labela je prvenstveno management i napokon filterisanje i profilisanje bendova koji se zapravo ozbiljno bave metalom. Većini ljudi koji su duže u muzici i koji ulažu velike pare i u opremu i u ozbiljna snimanja je prilično muka od trpanja u isti koš sa prvim srednjoškolskim bendom koji je snimio dva demoa kući na računaru. Mr.Metal će da radi i kao izdavačka kuća koja će godišnje da ima jako ograničen broj izdanja koja će morati da budu dobra produkcijski, i iza kojih će morati da stoji bend koji je spreman na rad, guranje i ulaganja da bi se nešto postiglo. Svi bendovi naravno imaju šansu da izađu za taj label. Ali verujem da ćemo da prihvatamo bendove koji vidno rade na sebi i koji sviranje metala/rocka ne shvataju kao mali hobi za bleju i ne nadaju se uspehu preko noći. Takođe tu mora biti prisutan muzički kvalitet, pa i originalnost. Ne shvatite pogrešno, niko ne želi da pravi elitističku izdavačku kuću, ali selekcija će da postoji. Većina bendova će makar da dobije priliku da se pojavi na kompilacijama koje ćemo da izdajemo na godišnjem-šestomesečnom nivou, pa ćemo da vidimo. Ozbiljnih, radnih bendova već ima dosta kod nas i većina ih je već pod našim managementom, nadamo se da ćemo tu bazu da proširimo u budućnosti. Svi bendovi mogu da se informišu preko sajta mr-metal.com, i da nas kontaktiraju sa pitanjima oko izdavanja, uslova, itd.

Ok, da se vratimo na bend. Koliko često sastav poput vašeg radi probe na mesečnom nivou? Koliko vam je potrebno da biste ostali usvirani i spremni za live nastup?

Što se tiče prvog albuma, te pesme su usvirane, pa su usvirane. Sada se dosta posvećujemo i nekim novim pesmama. Imamo oko 10tak proba mesečno, malo manje kad imamo nastupa jer nastupi su vežba sami za sebe. Jedina stvar koja ikad može da nam sjebe nastup je alkohol kojeg smo svi ljubitelji i fanovi (osim Sanjina naravno, on ne pije). Ali ni to se još uvek nije desilo tako da uvežbanost, bar za sad nije problem. Ako se ulenjimo u budućnosti, upotrebiću razne štangle da ponovo nateram sve da vežbamo (smeh).

Da li su članovi Decontrolleda u potpunosti posvećeni ovom sastavu, ili imate i neke side projekte (ne računajući Matiju koji je i za bubnjevima u Consecrationu)?

Pa nema nekih side projekata koliko ja znam. Kao što si rekao Matija lupa i u Consecrationu, Vuk gitaru svira i u Yobou. I to je to. Uglavnom smo svi skoncentrisani samo na Decontrolled. Realno je najbolje raditi jednu stvar i raditi je dobro. Kada se sa Decontrolledom postigne nešto što će moći da se nazove uspehom, onda ćemo možda i više da se bacamo u egzibicije oko side projekata.

Vidite li perspektivu u bavljenju sa ovom muzikom kod nas? Planirate li dalje u budućnost, ili se jednostavno držite one stare i svakako proverene kombinacije – „metal, žene, alkohol“?

Ta proverena kombinacija će makar kod nas uvek da radi. Perspektivu vidimo, ali se ne nadamo ne znam čemu. Prvo, naši tekstovi su na engleskom, drugo, sviramo fuziju pravaca koji su kod nas jako malo popularni, tako da bilo koji veći uspeh od ovoga bi bio samo bonus. Očigledno je da ćemo uskoro da se okrenemo ka okruženju više nego prema SRB ili BIH. Ako u nekom trenutku ljudi požele da nas prihvate i vide, uvek ćemo da dođemo i da širimo naš deo metala ovde (smeh). Realno, od muzike se može napraviti mnogo, da preteram i da kažem da se čak može i živeti, ali ako se konstantno radi na tome. Jer uspeh u bilo kom poslu nije stvar sreće nego napornog rada. Naša je sreća što uz sve ovo radimo i ono što najviše volimo u životu. A kad je tako, prepreke ne postoje.

Šta vas očekuje u narednom periodu i koje korake preuzimate što se koncertne, ali i medijske promocije materijala tiče? Da li je možda snimanje spota u planu?

U planu je zapravo snimanje više spotova. Realno idemo na to da snimimo jedan-dva ozbiljna spota za TV. Pored toga biće snimljeno i par spotova koji će da se pojave kao web-release i kasnije na DVD-u. Što se tiče koncerata za februar i mart, planiramo da prođemo sever Srbije, onda ćemo verovatno da se vratimo u Beograd i da nestanemo u periodu april-maj. Otići ćemo malo do Sente…da nešto malo vidimo (smeh). Posle toga sledi festivalsko leto. Posle toga ćemo da vidimo. Duga je godina.

Zahvaljujem ti se na razgovoru, ako je ostalo šta da smo zaboravili pomenuti, sad je vreme…

Hvala i tebi.
Metal je rat©
Metal je pobeda©

Mr.Metal™

Komentari