- Žanr: Progressive Metal
- Izdavač: Samoizdanje, 2011.
- Web: MySpace
- Piše: Bojan Vlajić
Starenje loše utiče na gotičarenje. Tako je u jednom trenutku Vladimir Lalić (gitara i vokal) odlučio da na traku zabilježi neke svoje ideje koje nisu mogle da prođu u okviru njegovog tadašnjeg benda Abonos. U realizaciji mu je pomogla koleginica iz benda Marta Vlahović (klavijature i vokal). Njih dvoje više nisu u tom bendu.
Tako nastaje OC u toku 2005. godine. Ekipa se okuplja, za bubnjem se našao stabilni Jeki, a na basu jedan Golubović. U toj postavi nastaje numera „We“ koja se nalazi na kompilaciji Pandemonium 2, a 2007. godine dolazi do smjene Golubovića (sada je tu Stefan na basu) i pridružuje se Aleksandar Đorđić (gitara i klavijature). Tada počinje i koncertna aktivnost. Čitavo to vrijeme se lagano radi na albumu koji je upravo ugledao svjetlo dana i mrak recenziranja.
Bend se nalazi u okvirima prog metala, a to podrazumijeva da se radi o vrhunskim muzičarima. OC nije izuzetak od tog pravila, ali vokalne mogućnosti Vladimira Lalića su posebno iznenađenje. Raspon fraziranja od Coreya Taylora pa do Farrokha Bulsare (i Minorua Niihare pri rep dionicama) je nešto što se ne sreće baš često. Dodajmo još na to savršen engleski naglasak i imamo pobjednika. Doduše, vrijedi napomenuti da se tokom čitavog albuma, kao kontrateža različitim Vladimirovim vokalnim bravurama, može čuti baršunasti Martin glas.
Bend se nalazi u okvirima prog metala, a to podrazumijeva da se radi o vrhunskim muzičarima
Ovo je njihov prvi album i ukratko se može opisati riječju „obilje“. A i „raskoš“. Ima svega. Postavka je prog metal, koji sam po sebi podrazumijeva širinu, a ta širina je mjestimično proširena dodirima avangarde. Ukupno 13 (+1) numera u trajanju 79 minuta. Album počinje sa numerom „Prejudice Idol“ koja pruža uvid u čitav spektar djelovanja. Sve je tu, i Stuck Mojo i Yes i Fantomas. I sve to zajedno ima smisla. Međutim, ostatak albuma nudi različite nivoe različitosti, posebno po pitanju aranžmanskih ideja gdje se vidi da su numere nastale u različitim vremenskim periodima. Iako konceptualan, album u prvom dijelu djeluje pomalo haotično gdje se čini kao da je bend htio da pokaže sve što umije a to može da zvuči usiljeno. Svaka pjesma je priča za sebe, i to dobra priča, međutim, tok je teško pratiti i lako se izgubiti. Drugi dio albuma, od numere „Love“ pa nadalje, je lakši za pratiti i shvatiti, manje je skokova među raspoloženjima. Vrijedi napomenuti da je tokom čitavog albuma, i uz sve promjene tempa i aranžmanskih argumenata, prisutna prepoznatljiva mračna atmosfera srodna bendovima Opeth i Pain of Salvation (posebno ovih drugih). Što se potencijalnih „JuĆub“ hit singlova tiče, uz već pomenutu numeru sažvakanog imena, izdvajaju se „Hey God“ (nije ona Bon Žouvijeva), kao i plačite za mnom jesenje kiše na #12 na španskom „La Sonrisa Eterna“, a na prvom dijelu taj potencijal najviše iskazuju već pomenuta #1 kao i vjerovatno najšizofreničnija, #6 „My Own Personal Garden of Sin“.
Ukoliko OC posmatramo kao bend iz Srbije, tu nema previše zamjerki. Jednostavno, konkurencija je malobrojna i zanemariva. Ukoliko OC posmatramo u okviru prog metal žanra, album je vrlo dobar. Međutim, ovdje iz svake note izbija toliki potencijal da OC posmatram kao bend koji bi mogao da zaradi mnogo zelenih novčanica na osnovu prisustva hit singlova na top listama opšte prakse. Oni bi komotno mogli u MTV konkurenciju. Tako i izgledaju. (Moram priznati da sam užasnut promo fotografijom. Doduše, moj modni uzor je Chris Cornell iz 1991. tako da nisam pretjerano relevantan.) Nego, za ostvarivanje ovog cilja, OC treba još jedan dobar par ušiju, producenta kasapina. Ne toliko zbog zvučnih rješenja, jer je sa te strane produkcija solidna do korektna, već idejno. Jer, producenti su ti koji od dobrih pjesama prave antologijske albume. Drugo je pitanje postoji li taj producent u Srbiji.
Dakle, rijetko dobar debi album prog metal benda, muzičko sazrijevanje i iskustvo skupljano godinama je adekvatno pretočeno i prikazano, apsolutna preporuka za ljubitelje žanra. Za prosječnog slušaoca, konzumirati u malim količinama, sve do navikavanja ili sljedećeg, nadam se, komercijalnijeg albuma.
Organized Chaos – Inner Conflict spisak pesama:
1. Prejudice Idol
2. Starise
3. Walking Through Water
4. We
5. The Beginning of Something Beautiful
6. My Own Personal Garden of Sin
7. Love
8. Inner Conflict
9. Hey God!
10. Bleeding Consequence
11. Beacon of Hope
12. La Snrisa Eterna
13. As Life Silences Us
14. Antidote
