Beogradski black metal kult The Stone posredstvom izdavačke kuće Folter Records 15. septembra je realizovao šesto studijsko ostvarenje, album Golet. Sve je to istovremeno adekvatno ispromovisano obimnom evropskom turnejom koju je grupa tokom septembra i početkom oktobra odradila zajedno sa Inquisition, Revenge i Corpus Christii.

Jedan od osnivača benda, gitarista Kozeljnik, za SMP kaže da ni jedan segment vezano za proces stvaranja Goleti nije ostao nedorečen, niti prepušten slučaju.

– Mislim da je upravo to jedan od glavnih faktora koji pravi razliku i daje svojevrsnu prednost u odnosu na ostale ploče koje smo snimili. Takođe, iskustvo koje posedujemo doprinelo je da priča ima još teži, rekao bih ozbiljniji karakter, što je negde i prirodna stvar posle ovoliko godina rada – kaže Kozeljnik u razgovoru za naš portal.

SMP: Materijal ste snimili u češkom Hellsound studiju. Koliko je posao bio jednostavniji ili teži u poređenju sa Kazablankom ili studijom Draft gde ste ranije radili?

Kozeljnik: Jedan od glavnih razloga, pored onih koji se odnose na sam kvalitet produkcije, leži u činjenici da boravak u Hellsound studiju za bend predstavlja i određeni zaokret kada je u pitanju rad na samom usnimavanju. Hermetičnost koju smo imali tokom boravka u studiju je upravo ono što smo godinama unazad zapravo i želeli da iskusimo. Apsolutna predanost materiji, bez preteranog uticaja faktora spoljnog sveta koji remete fokus. Potpuna posvećenost suštini, što u mnogome čemu olakšava posao koji želiš da na što efektniji način privedeš kraju.

thestone-golet

Upućeni znaju da su tekstovi pesama jedno od najjačih oružja kojima The Stone raspolaže. I na novom albumu imamo više primera brilijantne poezije, a zanimljivo je da ste nakon duže vremena uradili i nekoliko tekstova na engleskom. O čemu Golet, generalno, govori?

– Tekstualno album predstavlja metaforu duhovnog putešestvija kroz ništavilo, manifestaciju umiranja i gašenja životnog impulsa. Golet, pustoš, jalova zemlja, mesto gde sav život prestaje da biva, granice sveopšteg duhovnog i telesnog posrnuća, korak ka smrti. Sa druge strane karakter Nefasovog lirskog izražaja na vrlo specifičan i samo njemu svojstven način tretira ovaj fenomen. Nihilistički spektar sivila i maligni eho sarkazma kojim negira život i moralne kodekse istog, sveprisutni su u poeziji koju piše i što ga na volšeban način čini vrhunskim pesnikom sa istančanim osećajem za tamu i mrak ljudske psihe, duha i uma.

Omot albuma i ovaj put je poprilično inspirativan, a vi ste poznati kao bend koji mnogo pažnje ulaže i u vizuelni segment cele priče. Šta tačno predstavlja naslovna strana, i ko je bio zadužen za omot?

– Vizuelni momenat je vrlo bitna karika u našem radu i uvek mu prilazimo sa posebnom pažnjom. Naslovnu stranu je uradio Dragan Paunović sa kojim sarađujemo već neko vreme i koja na slikovit način predstavlja monument pustoši, odumiranja, negacije života, jednostavno rečeno vizuelizacija suštine koja prožima tekstove albuma i daje vrlo jasnu i direktnu poruku.

thestonekozeljnikThe Stone se skoro vratio sa evropske turneje. Kakve utiske nosite sa tog pohoda?

– Utisci su zaista odlični i sve je prošlo na maksimalnom nivou. Definitivno naša najplodnija i najprofesionalnija turneja do sada, a u isto vreme i veliko iskustvo za bend. Uz sve to bitno je reći da se termin početka turneje poklopio sa datumom izlaska novog albuma što je dalo dodatni akcenat čitavoj stvari. Naravno, na tome se nećemo zaustaviti jer već sada planiramo narednu masivnu turneju za sledeću jesen, kao i nekoliko festivalskih datuma i mini turneja tokom proleća i leta naredne godine.

Nasvirali ste se po Evropi tokom poslednjih nekoliko godina. Koliko su okolnosti pogodnije vani za bavljenje ovom vrstom muzike?

– Pogodnosti su neuporedivo bolje. Jednostavno u svim pravcima situacija ovde i tamo je nemerljiva, pre svega u pristupu i odnosu prema muzici kao globalnom fenomenu. Naravno, tradicija koju većina evropskih zemalja poseduje predstavlja polaznu tačku uspeha koji i tamo zadržava kategoriju relativnog, ali put kojim se do istog dolazi je utemeljeniji i prohodniji nego što je to slučaj u ovom našem balkanskom kavezu. Nažalost, mnoge stvari koje se van granica naše zemlje podrazumevaju, kod nas i dalje predstavljaju nedokučive daljine i sudbinu tavorenja u amaterizmu, neznanju, a vrlo često i neumeću, što je zaista poražavajuća činjenica. Situacija u kojoj se nalazi izdavaštvo, koncertna infrastruktura, sposobnost medija da deluju aktivnije i konkretnije (čast izuzecima) su zaista na najnižem mogućem nivou ako sve to poredimo sa ostalim evropskim, i ne samo evropskim zemljama. Generalno porediti okolnosti van ovih naših životnih prostora je poprilično nezahvalno. Sa druge strane porediti publiku ovde i vani, a uzimajući u obzir sve malopre navedene okolnosti je u neku ruku nepristojno, pre svega zbog limitiranosti izbora sa kojim se ista ovde suočava. Mi kao bend vrlo smo ponosni na ovdašnju publiku i podršku koju nam tokom niza godina bezrezervno i iskreno poklanja. Na tome smo im veoma zahvalni.

The Stone je već godinama udarna pesnica srpskog black metala. Međutim, skoro je došlo do određenih promena u postavi – Nefas je ponovo preuzeo vokale, dok je Milan Rakić napustio bend. Vreme, bez sumnje, donosi promene. Koliko će te promene uticati na vaš rad, posebno imajući u vidu Milanove promoterske aktivnosti i veze širom metal zajednice?

– Pa ne bih rekao da je došlo do suštinskih promena koje bi dovele do nekakvog vratolomnog zaokreta, pre svega mislim na kreativni momenat. Nefas je oduvek bio pevač i tekstopisac benda. Njegovo višegodišnje apstiniranje kada su u pitanju uživo nastupi takođe nije imalo uticaj niti ostavilo posledice na malopre pomenutu kreativnu stranu grupe, a njegov skorašnji povratak na binu predstavlja dodatni impuls za sve nas.

Milanovo prisustvo u bendu, kada je svirački momenat u pitanju se pre svega ogledalo u sviranju koncertne bas gitare, popularno rečeno „session live bass“ i nije imalo direktnog uticaja na komponovanje i idejni karakter benda, izuzev klavijaturno instrumentalnih momenta koji se prožimaju kroz naše albume, počev još od „Zakona Velesa“, a koje je on komponovao ekskluzivno za bend. Poznato je da Milan godinama vodi izdavačku kuću Grom Records, a obim obaveza koji se stalno povećavao imao je za posledicu nedovoljnu posvećenost bendu, pre svega u preko potrebnom sviračkom smislu, tako da su promene ovakve vrste bile neminovnost i došle kao posledica svega toga. Što se tiče promoterskih aktivnosti i kako ti kažes „veza“ ne vidim zašto bi priča tu imala svoj kraj, jer je Milan pre svega veliki fan benda The Stone još od njegovog osnivanja i zaista ne vidim nijedan valjan razlog zašto bi prekinuo da promoviše bend, uprkos činjenici da nije više deo sviračke postave. Sa druge strane, promocija benda nije isključivo vezana za jedan izvor tako da bend ni u kom slučaju nije na gubitku.

Važiš za jednog od najjaktivnijih srpskih metal muzičara. Višegodišnji rad sa The Stone i May Result upotpunio si i sa solo projektom Kozeljnik. Odakle crpiš toliku inspiraciju, znajući koliko truda to sve zahteva?

– Nikada nisam bio opterećen kvantitetom ili tendencijom da svoj kreativni rad implementiram u što više različitih grupa, mada, gledajući sa strane, moja ambicioznost bi nekome mogla da govori upravo suprotno, ali zaista to nije slučaj. Znam da je kliše ako kažem da inspiracija koju crpim isključivo dolazi iz mojih sopstvenih resursa, bili oni način na koji gledam život ili prosto činjenica da moje kreativno oslobađanje dejstvuje u neraskidivoj sprezi sa onim što sam odabrao kao svoj duhovni put.

Kakve su trenutne May Result i Kozeljnik aktivnosti?

– Trenutno oba benda imaju status mirovanja jer The Stone ima prioritet. Mislim da ćemo novi materijal za Kozeljnik raditi dogodine, a za May Result ćemo još videti da li i kada ćemo nešto novo ponuditi. U svakom slučaju kada bude bilo konkretnih novosti, znaće se.

Šta možemo da očekujemo od The Stonea u budućnosti? Mnogo je izdanja, osvojenih teritorija… Šta te još uzbuđuje, tj. postoji li neki cilj kojem težiš?

– Cilj je podići bend na što je moguće viši nivo, a to pre svega znači mnogo veću prisutnost kada je koncertna aktivnost u pitanju, što predstavlja jedan od glavnih planova na koji želimo da se fokusiramo u budućnosti. Pored toga, uslediće i rad na novom materijalu kada za to dođe vreme, tako da ciljevi i ispunjavanje istih nikada nisu bili problem za ovaj bend.

Zahvaljujem ti se na vremenu izdvojenom za Srpski Metal Portal. Želim vam sve najbolje u daljem radu.

– Hvala ti na podršci koju nam pružaš tokom svih ovih godina i sve najbolje i tebi u daljem radu.

Imamo svoj put!

Metal scena se tokom poslednjih godina poprilično izmenjala. Trendovi, standardno, dolaze i prolaze, najbolji ostanu, većina otpadne. Black metal danas nije u žiži interesovanja mlađe publike, a era fanzinaštva i underground distribucije skoro potpuno je završena. Koliko sve to utiče na vaš rad, i kako generalno gledaš na sve što se dešava metal muzici u poslednjih desetak godina?

– Što se nas tiče nikada nije bilo lako bez obzira na okolnosti koje nas okružuju. Suštinski nikada nismo bili potpomognuti vetrom u leđa i uvek smo se oslanjali na plodove sopstvenog rada. The Stone je bend koji je uvek naporno radio da bi došao do ostvarenja postavljenih ciljeva i mesto koje nam pripada je isključivo rezultat upravo tog rada. Naravno da današnje tendencije i transformacije na sceni koje si pomenuo imaju određeni uticaj na bend ali skučenost izbora nam ostavlja jedinu ispravnu mogućnost, da idemo dalje svojim putem pa dokle stignemo.

Komentari