Julijan Vojin je gitarista zrenjaninskog metalcore benda Forgotten Scream, jedan od osnivača i glavni krivac za količinu brejkova i terci u njihovim pesmama. Bavi se video montažom, te ako ga ne nađete kako snima demoe u Cubaseu onda verovatno montira u Premiereu. Takođe je i bubnjar u banatskom grunge bendu Direct Drive. Voli Star Wars, The Lord of the Rings i veliki je ljubitelj lošeg humora. Takođe, voli masnu hranu i često bleji iznad šporeta.

Tri najbolja srpska metal izdanja i zašto?

– Nažalost, sva tri izdanja koja sam odabrao su od bendova koji ne postoje više, što možda ukazuje i na to da čak i da izbaciš najbolje izdanje, veoma je teško opstati na našim prostorima. Ja sam s ovim želeo možda da nekima malo uteram nostalgiju, neki će možda naleteti na neke hitčine koje nisu čuli i bilo bi svakako šteta da promaše ova tri izdanja. Ja ću nastaviti da ih vrtim, nadajući se da će se jednog dana vratiti na scenu.

Hellmade – Amongst Fire (Samoizdanje, 2008.)

Naravno da će se u ovoj listi naći jedno zrenjaninsko izdanje, mora kuća da se ispoštuje. Zanimljiva činjenica je što, prva svirka (metal)koraškog tipa na koju sam išao, je upravo Hellmade u KC Zrenjanina. Prvi put sam doživeo tu atmosferu i bio sam oduševljen energijom. Pesme sam, naravno, posle toga puštao u nedogled, i skoro sam ih se podsetio kada je izašao ceo EP na Youtubeu. Produkcija nažalost nije izdržala test vremena, ali same pesme kao i izvedba definitivno jesu. Rifovi imaju taj “zrenjaninski šmek” (kontam da bi svaki grad isto za sebe rekao, al’ volim da mislim da smo po rifovima prepoznatljivi). Ceo EP je jedan rafal od 19 minuta. I dalje se oduševim Kačavendinim screamovima.

Hetera – Front to Back (SMP, 2019)recenzija

Takođe srednjoškolski period – period istraživanja bendova. Moj uvod u metal su bili BFMV pa sam na osnovu toga jurio bilo šta što je slično, i tako nailazio na KSE, All That Remains itd. E sad, takođe me zanimalo šta imamo mi da ponudimo u tom žanru. Preko fejsa naletim na Serbian Metalcore stranicu i zaintrigiralo me ime Hetera – odmah sam na YouTubeu potražio da čujem kako zvuče. Tada još nije bio ceo album dostupan, već samo nekoliko pesama. Odmah sam skinuo „Ikiritamu“ i „Goroneu“ na telefonu, zaljubio sam se u te refrene. Imaju tu Geteborg melodičnost, zvučali su kao i svi ti inostrani bendovi koje sam voleo. Srećom, sada je ceo album dostupan na netu i veoma mi je drago što su nam takve hitčine ostavili za slušanje.

Draconic – From the Wrong Side of the Aperture (Noisehead, 2009.)recenzija

Kao i sa Heterom, jednako oduševljenje sam doživeo i sa Draconicom, međutim nešto kasnije, kada sam uho navikao na te progerske fazone. Veoma zanimljivi aranžmani koji dosta odstupaju od standardnih metalcore formata. Vrhunska produkcija, mnogo kul rifovi, album komotno može da stane rame uz rame sa modernim izdanjima iako je izašao pre više od 10 godina. Ne znam kako čovek da se ne uzbudi kad čuje uvod u „Murder the Distance“, pa onda grune onaj rif… uf. Mislim da na našim prostorima nije bilo mnogo sličnih bendova nakon njih.

Komentari