Marko Jovanović (Podmuklać) je osnivač i gitarista barskog benda Rikavac. Takođe je svirao u rasformiranom melodic death sasatavu Neman iz Crne Gore, a tokom godina sarađivao je sa više lokalnih sastava, među kojima je kratko vreme bio i Abhoth. Student je Arhitektonskog fakulteta, a hobiji su mu produkcija, elektrotehnika, streljaštvo i kampovanje.

Tri najbolja srpska metal izdanja i zašto?

– Nije mi lak zadatak da izvojim tri domaća benda koji su ostavili jak utisak na mene. Naravno, razlog tome nije nedostatak kvalitetnih domaćih izdanja već to što sam sam sebi komplikovan i izbirljiv po pitanju muzike kojoj se rado vraćam i koja može da me pogodi na isti način kao i prilikom prvog slušanja. Ono što pored ovog odabira moram pomenuti je da očekujem album Gavranova u skorije vreme. Siguran sam da su unikatni po pitanju zvuka i stila koji plasiraju – spoj Njegoša na guslama u metal izdanju. Tokom slušanja „Pjevanije prve“, poželim da puštim brkove, uzmem gasser i vratim Skadar.  Zbog toga mislim da postoji veliko očekivanje publike, kao i veliki potencijal za uspeh Gavranova na široj, svetskoj, sceni.

Bane – Esoteric Formulae (Black Market, 2018./Corde Raide, 2018./Funeral Hymns, 2019.)recenzija

Kao obožavaocu malo melodičnijeg zvuka, interes mi je već na prvo slušanje privukao album Esoteric Formulae. Smatram da je ovo izdanje jedno od kvalitetnijih sa ovih prostora, iz razloga što mi je već na prvo slušanje urezan u pamćenje zbog vrhunskih melodija kao i dinamične strukture pesama sa povremenim pauzama i promenama tema. Takođe osećam potrebu da povežem švedski Dissection sa ovim albumom, jer osećam jak uticaj njihove muzike na članove Banea i pesme na albumu. Naravno, ne optužujem za kopiranje i slične stvari, već jednostavno postoji neka energija i vajb u tom stilu. Ugrubo opisano, melodije sa atmosferom i rifovi sa brutalnošću. Moje subjektivno mišljenje, ali verovatno bi se i publika koja ima sličan muzički ukus složila sa mnom.

Hostis – Hostis (Miner, 2016.) – recenzija

Jedan od retkih metal bendova sa crnogorske metal scene koji je izdao full-length izdanje. O kvalitetu Mišovića, Klikovca i Dragojevića nema potrebe mnogo govoriti, oni su veterani naše CG scene, i iza sebe imaju ogroman broj projekata, bendova i nastupa, ali nažalost, nedovoljno snimljenog materijala. Propratne i česte melodije preko masnih gruv rifova sa povremenim harmonijama, daju neočekivan spoj različitih segmenata koji su u koheziji jako dobro uvezani – kao političari u kriminal. Očekujem da se oforme i  zasviraju uživo neki nov materijal, siguran sam da imaju u trezoru još muzike, jer nam je potrebno još ovako kvalitetnih bendova na sceni. Imaju dosta potencijala i mogu mnogo da ponude nastupom – možeš se šutkati, možeš stajati negde po strani i jednostavno uživati u melodijama, ili se utemeljit’ ispred bine i mlatit’ glavom uz gruv dok ne nabiješ vratne mišiće kao Fisher.

Bloodbath – Traumatic Memories (Explosive, 1992.)

Najčešće slušam old school death metal jer mi najviše godi za uho. Sam kvalitet i boja snimka me čine zadvoljnim, postoji neka draž u prirodnoj i sirovoj boji bubnja, u krckanjima i manjku čistoće na takvim snimcima. I naravno, nemoguće je da ne pomenem Bloodbath, srpski old school sastav, kad govorimo o toj kategoriji. Jasno je svima da su oni veterani domaće scene nastali daleko ranije od švedskog Bloodbatha. Siguran sam da zvukom i kvalitetom pariraju sa švedskom, holandskom i američkom (Florida) OSDM scenom. I smatram ih u vrhu te liste, jer žanrovski ne zaostaju za svetom. Nažalost, nisu istrajali i doživeli veću slavu na svetskoj sceni. Stvarali su u vremenu kad snimanje albuma nije bilo lako dostupno svima, u vreme raspada države i pored svih tih otežavajućih okolnosti, stvorili i ostavili kvalitetnu žaostavštvinu na DM sceni. Za mene definitivno jedan od najboljih domaćih death metal albuma.

Komentari