Miloš Tomasović je od 2016. basista benda Quasarborn. Pre toga svirao je u Space Eateru kao live basista na evropskoj turneji 2014. godine, te snimio Live DVD u Domu omladine. Pored toga, kao session član radio je i sa bendovima Infest i Bane. Kao bubnjar, svirao je i snimao sa bendovima Atomic Shadows, Courtesy of None, The Horsemen, Melting Point.

Tri najbolja srpska metal izdanja i zašto?

Space Eater – Aftershock (Stormspell/Dark Lore, 2010./Metalizer, 2011.)

Imao sam 19 godina kad sam se prvi put upoznao sa Space Eaterom i malo je reći da nisam uopšte bio spreman na ono što ću čuti. Tada kao jedan neiskusan metalac i kao neko ko baš nije previše poznavao domaću scenu, nisam mogao ni da pomislim isprva da je to zapravo naš bend i da su momci iz Beograda. Omot albuma me je hipnotisao sa svom simbolikom koju nosi sa sobom, plus ta jarka žuta boja mača, koju nosi „Milosrdni anđeo“, je i bila prva stvar koja mi je uhvatila pažnju. Prva pesma koja je i otvorila album je „Say Your Prayers“ gde ja već na otvaranju naslućujem da ću dobiti ogroman napad adrenalina i već na pola pesme bio sam kupljen kao veliki fan ovog benda i albuma. Kroz ceo album sam prošao kao kroz jedno brzo putovanje i kulminacija je dostigla vrhunac na pesmi „FAA“ koja mi je i dan danas jedna od najvećih pesama u metalu. Moram još da napomenem da kada sam se upoznao sa celom pričom oko Boška koji je nesrećno nastradao, i da su poslednje dve pesme otpevane od strane Luke (Matković, Quasarborn – prim.ur.), ceo ovaj album mi je imao dodatnu težinu jer su iskorišćeni svi demo vokali koji su ostali za Boškom. Aftershock je za mene jedan od albuma koji me je preusmerio u jednom pravcu gde sam nastavio da idem i gde sam pronašao svoj put u metalu. Na kraju sam imao veliku čast da i budem deo ovog benda menjajući Karla na basu par godina kasnije na svojoj prvoj evropskoj turneji.

The Stone – Golet (Folter, 2011./Satanic Deathcult, 2012.)recenzija

Meni je black metal kao žanr jako dugo bio velika nepoznanica iz prostog razloga što sam poticao iz drugih pravaca metala, i muzike generalno. Da budem iskren, nisam znao „šta da radim“ sa svim tim mrakom i gde bih ga smestio i u koji tačno senzibilitet. Ovaj album je bio prekretnica tog momenta jer je uspeo da mi približi celu tematiku i veliki deo senzibiliteta koji nosi taj žanr. Produkcija je baš onakva kakva bi trebala da bude da bi dočarala svaku pesmu na albumu. Nefasovi tekstovi su nešto što ostavlja ogroman utisak na čitaoca, i celo dočaravanje istih pokazuje koliku veličinu imamo na našoj sceni. „Sekao duboko, zakopao plitko“ i „Nikad bliži smrti“ su pravi primer toga. Solaže koje je odsvirao Majki (Demonetras) se tako fino provlače kroz maestralne Kozeljnikove gitare, da postanete svesni da je ovaj album produkt velikog rada godinama unazad. Određene pesme su imale veliku ulogu u mom odrastanju i zvučaće čudno, ali pomogle su da se izvadim iz nekih mračnih perioda.

Centurion – Centurion (Samoizdanje, 2019.)recenzija

Ovo je bend koji sam prvi put čuo 2009. preko tadašnjeg Myspacea i čak mislim da je to zvanično prvi bend moje generacije sa kojim sam se kao tinejdžer poistovetio. Postojala je cela generacija metalaca sa trga, sa „bedema“ i iz Studenjaka koja je tada činila tu komunu koja je išla na svirke i nekako sam uvek povezivao Centurion sa celom tom „metal blejom“. „Odmazda“, „Ruka sudbine“, „Virtuelno ognjište“, „Hodočasnik“ sa ovog albuma je kao vraćanje kroz vreme u te neke malo bezbrižnije dane i vraćanje na
ta neka mesta koja su činila moju metal scenu. Đorđe i ja smo veliki prijatelji još od tih dana i prisustvovao sam stvaranju rifa za pesmu „Centurion“ u njegovoj sobi, što nosi težinu kao da sam deo benda. Svaki aranžmanski segment je vrlo promišljen, do detalja, da jednostavno nikad nisam ni zamerao što je toliko trebalo da izađe ovaj album iako sam ga jarko iščekivao. Dušan Mitrović je jedan od bubnjara u koje sam se ugledao još kad sam počinjao da sviram bubnjeve. Smatram da je vrlo stameno orkestrirao bubnjarskim aranžmanima (što bi on rekao „violinista broj A“) i ni u jednom momentu me nije ostavio ravnodušnim. Ja sam se bavio folklorom i našom kulturnom baštinom još od malih nogu i mogu slobodno da kažem da su etno motivi koji su prisutni na ovom albumu odrađeni bez greške. „Janjičar“ je jedna epska pesma koja mi venčava te dve ljubavi metala i folklora i vrlo je emotivno doživljavam. Veliko vam hvala momci na godinama svirki, zajedničkih putovanja i raznih drugih bleji koje smo proživeli zajedno. Svi ti momenti su mi sačuvani u ovom delu. Hvala mom velikom bratu i prijatelju što me je prihvatio kao da sam aktivni član ovog benda, jer mi je to mnogo značilo.

Komentari