Miloš Slavković je urednik i voditelj jedne od retkih muzičkih video emisija na ovim prostorima – Hard Peak Balkan Music Magazine. Kako kaže, trudi se da emisija „pokrije“ i ostale gitarske žanrove (pored metala) i stvarno bi u tom smeru da ide, ali se priča „nekako uvek završi na metalu“.

Tri najbolja srpska metal izdanja i zašto?

– Pre svega, puno uspešnih radnih dana želim SMP-u i hvala na trudu i entuzijazmu. Bravo! Nakon prebiranja po glavi i pitanja „Koji je najbolji metal album ikada“ odlučih se za taktiku razvrstavanja po kvalitetu, po žanru, po godini izdavanja, po medijskoj podršci kako bih lakše „izfiltrirao“ favorite… i naravno poludeo. Rezultiralo je samo haosom još većim nego u startu. Veoma je teško fokusirati se na samo tri albuma. Isto pitanje povlači potpitanja kao što su „Najbolji muzički?“, „Najbolje produciran?“, „U pravo vreme izdat?“, „Najbolji efekat na kvalitet scene?“, itd., itd… Vreme od početka rađanja metala u nas pa sve do danas prepuno je odličnih i onih manje dobrih izdanja. Pred pisanje ovoga sam imao ideju da ipak pomenem izdanja koja su totalni mainstream, a jako blizu onome što znamo kao metal zvuk, jer su ipak doprinela da upute neupućene klince i poguraju one koji znaju potražiti, a to je veoma važno, jer im daje inicijalnu varnicu da nađu ono što je zaista vredno pažnje u metalu. Nažalost, i od toga sam odustao, jer bi bilo nepravedno prema bendovima koji se cimaju bez ikakve medijske podrške. Na kraju se odlučih da uradim ono što radim i u samoj emisiji Hard Peak – da se fokusiram na novija izdanja koja su stvarno vredna pažnje.

The Father of Serpents – Age of Damnation (Satanath/Sadist, 2017.)recenzija

Prvi koji bih pomenuo je bend The Father of Serpents sa albumom Age of Damnation iz 2017. godine. Iako sam nesvesno doom ostavljao uvek po strani i na nekom „čekanju“, ovaj se album vrlo brzo „primio“ kod mene. Jasno je na prvo slušanje već i zašto. Album obiluje konkretnim idejama, jasnim i zanimljivim deonicama i inteligentnim uplitanjem neočekivanog. Vrlo je pitak za svoj žanr, a u isto vreme dovoljno agresivan da povuče i nas koji volimo nešto jači zvuk. Napomenuo bih da ono što čujete na albumu je tačno ono što ćete čuti i na svirci, s tim da The Father of Serpents na svirci zvuče upravo onoliko agresivnije koliko im, po mom ukusu, na albumu nedostaje i time stvaraju izuzetan doživljaj koji bih ovom prilikom svakom preporučio da okuse! Sjajan bend!

Nadimač – Besnilo (Extreem, 2017.)recenzija

Drugi je album Besnilo, takođe iz 2017. godine. To je upravo ono što lično očekujem da čujem pre polaska u grad ili gde god. Ono što me brzinski napuni i drži sa osmehom na licu narednih par sati. O samom albumu… Primetno zreliji od pređašnjih, ali u dovoljnoj meri koja nikako ne doprinosi udaljavanju od onog što je Nadimač. Tematski takođe ostaje u okvirima poznatim slušaocu od ranije. Energija svojstvena svetskim bendovima, poludeli vokali i zahuhtavanje u sekundi nakon svake pauze između pesama. Nema odmora! Sve je lepo i pametno upakovano tako da se guta u jednom zalogaju, bez da neka koščica zagrebe grlo. Primerak vredan pažnje i jedan od onih koji će „trajati“ i pominjati se još dugo. O živim nastupima benda ne bih trošio reči. Čista rapsodija!

Scaffold – Years of Decadence (Miner, 2018.)

Ne mogu da ne ubacim u ovo i nešto što je možda i lično, jer je nastalo u periodu kad sam se muzički već debelo prikovao za death metal, a što traje i danas. Radi se o bendu Scaffold koji je sjajan primer kako se može živeti, razumeti i istinski voleti death metal, ali ne samo u obliku muziciranja i ikonografije, već deatha koji se bavio oduvek temama poput kompleksnih shvatanja okoline, sveta, uma i da ne preteram ali eto – bivstvovanja jedinke u opštem kosmičkom balansu. Škola pristupa ovom žanru koju je, da kažem, pokrenuo i usavršio legendarni Chuck Schuldiner (Death) kome treba podići spomenik kao liku koji je od metala napravio filozofiju. Malo se udaljih, ali pokušavam objasniti moj odabir Scaffolda kao bitnog faktora u srpskom metalu, jer se i sam taj bend fokusira na slične teme i pristupa i muziciranju na sličan način, naravno obojen svojim šarmom i načinom pristupa temi. Kako god, eto na listi i Scaffolda sa svojim EP izdanjem Years of Decadence. Stara škola, meni jako draga!

Komentari