Druga polovina decembra donela je jedan od mojih ovogodišnjih domaćih favorita. Momcima iz Playdown želim sve najbolje, uz želju za dugotrajnim/plodonosnim bivstvovanjem, jer su kvalitetom koji je predstavljen na Paralizi sna to svakako zaslužili, kako na svoju, tako i na korist srpskog metala uopšte.
  • Žanr: Groove / Thrash Metal / Hard Rock
  • Izdavač: Samoizdanje, 2022.
  • Web: Facebook
  • Piše: Sava Karadžić

Zatvorite oči, zamislite metaliziraniju verziju Ritma Nereda, sa malo sofisticiranijim muziciranjem, ali podjednako dobrim pesmama, tekstovima i vokalom i tako ćete u zbilji dobiti prvenac aranđelovačkog sastava Playdown. Ako vam se takva zamisao dopada koliko i meni, onda ste u sred decembra otkrili jedno od najboljih ovogodišnjih srpskih metal izdanja.

Playdown je osnovan 2011. godine, ali je pre ovog debitantskog albuma odradio samo par demo snimaka, te je imao više nego dovoljno vremena da izbrusi svoj zvuk, što se itekako čuje. U odličnim (mada ne previše originalnim) rifovima oseća se jak uticaj modernog talasa melodic death metala s početka milenijuma, naročito Colony/Clayman faza In Flamesa, zatim thrash metala s kraja 1980-ih/početka 1990-ih, kao i metalcorea ala Killswitch Engage/Unearth, te alternativnih Machine Head tendencija.

Playdown

Paraliza sna ni jednog trenutka nije bezlična/monotona, jer svaka od osam pesama ima neki svoj pečat koji je izdvaja od ostalih, te vam do kraja drži pažnju. Nit koja vezuje većinu njih jeste gruv koji vas tera ili da ritmično tapkate stopalom u udobnosti doma svoga ili da budete voljni učesnici koncertnih šutki.

Paraliza sna ni jednog trenutka nije bezlična/monotona, jer svaka od osam pesama ima neki svoj pečat koji je izdvaja od ostalih

Uvodna „Do ambisa“ je upravo takva, razbijačka, u sličnom ritmu nastavlja „Bes“, dok sledeća „Armija parazita“ diže energiju za stepen više savršenim spojem Ritam Nereda/Killswitch Engage šmeka. Potom sledi fenomenalna obrada „U redu za sreću“, koju je u originalu izvodio sastav Zašto da ne?, finalisti Zaječarske gitarijade devedesetih, a koja se savršeno uklapa u zvuk/tekstualnu tematiku Paralize sna. „Rat“ nam donosi gostovanje Aleksandra Krčulja iz kovinskog thrash/groove metal sastava CounterIgnition, koji je vidno upotpunio još jednu jebeno hitičnu kompoziciju na izdanju. Sledeće dve, „Kamen“ i „Pohlepa“ malo usporavaju ritam, ali zadržavaju gruv i do tada sveprisutni kvalitet koji, avaj, unekoliko posustaje u završnoj, osmominutnoj „Antiheroj“, koja po meni predstavlja omaž eksperimentalnom/melanholičnom opusu Machine Heada, sa uspavljujućim/nabačenim dvominutnim instrumentalnim uvodom, koji prati lepa razrada u sredini, da bi se na kraju završila ponovo nepotrebno razvučenim dvominutnim instrumentalom.

Svih pet članova Playdown odradilo je svoj posao na zavidnom nivou, što se lepo prenelo i na „traku“ u studiju 22, te smo na kraju dobili veoma dobro usnimljen i produkcijski upakovan album koji nema previše šminke – sve zvuči energično, prirodno i zategnuto, baš kako i treba.

Za kraj, da ponovim, druga polovina decembra donela je jedan od mojih ovogodišnjih domaćih favorita. Momcima iz Playdown želim sve najbolje, uz želju za dugotrajnim/plodonosnim bivstvovanjem, jer su kvalitetom koji je predstavljen na Paralizi sna to svakako zaslužili, kako na svoju, tako i na korist srpskog metala uopšte.

Playdown – Paraliza sna spisak pesama:

1. Do ambisa
2. Bes
3. Armija parazita
4. U redu za sreću
5. Rat
6. Kamen
7. Pohlepa
8. Antiheroj

Playdown - Paraliza sna
Produkcija91%
Originalnost84%
Vizuelni identitet85%
Uverljivost98%
90%Finalni utisak

Komentari