Album poseduje sve preduslove da bude okarakterisan kao solidan, pruža kompletno zadovoljstvo u kompozitorskom smislu…

  • Žanr: Atmospheric Doom / Death Metal
  • Izdavač: TPG Records, 2012.
  • Web: Facebook
  • Piše: Marko Sinadinović

Atmospheric doom/death metal dvojac iz Podgorice, Placid Art, objavio je debi album Rainbow Destruction Process za TPG Records iz Detroita (USA). Na tome im svakako treba čestitati, jer Crna Gora (nažalost) i dalje poprilično kvantitativno i kvalitativno zaostaje za metal scenama u regionu.

Grupa je osnovana 2010. godine, a u postavi su Nikola Radović (gitara, bas gitara, programiranje i glas) i Sonja Milićević (klasični instrumenti i glas).

Šta, dakle, imamo ovde? Placid Art, kao što pomenusmo, čine samo dva člana, te se mogao očekivati prilično minimalističan pristup zvučnoj slici, ali Sonja i Nikola ipak uspevaju u onome što je esencija žanra – da stvore melodramatičnu atmosferu, a da pesme ne postanu sladunjava opna za patetične duše.

Album tokom svog trajanja balansira između drame karakteristične za filmske darkwave teme i potencije doom/death metala stare škole. Obično sekcije u pesmama kreću jednim aktivnijim tokom, da bi došlo do izmene ka darkwave/orchestral teritoriji, i taj kružni sistem komponovanja pesama koji se vezuje za najmračnije misli odavno nedostaje svima koji žale za novim Brave Murder Day ili Turn Loose The Swans, ali i kvalitetnim funeral doom metalom.

Ako bih morao da uporedim neko izdanje iz bogatije metal scene sa ovim, da služi kao referenca, izabrao bih Skumring iz Norveške.

Gitarske deonice su progresivne, smenjuju se melodični i čvrsti tonovi i odišu zrelošću izvođača koji definitivno poznaje ovaj instrument. Bas gitara ne predstavlja nikakvu snagu na ovom albumu, mada smo na to već navikli ako klavijature imaju prominentniju ulogu na albumima. O klavijaturama i orkestracijama može se dosta toga reći, ali ne mnogo toga dobrog – odabir jednoličnih boja i digitalno simuliranih orkestralnih tonova guši potrebnu dramatičnost, mada se mora reći da se taj izbor slaže sa ženskim vokalom koji po pravilu prati te deonice. Verovatno je na taj rezultat i ciljano, ali ličnog sam mišljenja da je takva odluka više oduzela pesmama nego doprinela. Programirani bubnjevi dobili su na ekspresivnosti pojačanjem na agresivnijim deonicama i uglavnom od starta utiču na pravac koji svaka pesma ima. Što se vokala tiče, oni su uobičajen miks clean i growl stila, sa izuzetkom recitatorskih sekvenci i vokala u stilu crkvenog pojanja Sonje Milićević.

Na kraju, album poseduje sve preduslove da bude okarakterisan kao solidan, pruža kompletno zadovoljstvo u kompozitorskom smislu, prepun je melanholične lepote, ali najveće razočarenje je to što su svi instrumenti produkcijski spojeni u jednu celinu sa prazninama, nejednakom jačinom zvuka i neveštom postavkom instrumenata u miksu. To ume da zvuči iritirajuće, jer onemogućava slušaoca da dublje zaroni u svet koji Placid Art želi da opiše i zavoli ga.

Očekujem značajan napredak na sledećem izdanju sa obogaćenom postavkom benda novim članovima.

Spisak pesama:

1. The Beginning of the Final Chapter
2. In Silence… Of the Dark Dawn
3. Psycho Path
4. Rainbow Destruction Process
5. Placid Art
6. On the Other Side
7. Wrath of the Sun
8. Salvation is Thy Choice
9. The Ninth Circle

Komentari