• Scenario: Mladen Đorđević
  • Uloge: Mihajlo Jovanović, Ana Jovanović, Predrag Damjanović, Radivoje Knežević, Ivan Đorđević, Srđan Miletić
  • Žanr: horor/drama/triler
  • Trajanje: 110 minuta
  • Godina: 2009.
  • Recenzirao: Davor Pavlović

Mladi srpski režiser Mladen Đorđević, koji je izazvao oduševljenje kod većine mlađe publike, a podozrenje kod konzervativnijeg dijela sa filmom Made in Serbia, dokumentarcem o porno industriji u Srbiji, ponovo je izazvao senzaciju sa igranim filmom Život i smrt porno bande.

porno+gangRadnja prati amatersku grupu umjetnika, pod vođstvom Marka, koji žele da promijene granice u umjetnosti. Oni putujući po selima izvode svoje predstave istražujući marginalnost društva uz pomoć pornografije i nasilja. Na kraju, sve prerasta u jednu opštu apokalipsu i snuff film.

Prvih petnaestak minuta filma je napravljeno u stilu vođenja video dnevnika glavnog aktera i film vodi u jednom novom i drugačijem pravcu, ali kako radnja odmiče takav pristup blijedi i nastaje mješavina trash i snuff filma, ali koja je samo površinska maska za režiserovu mnogo dublju analizu i kritiku savremenog društva u Srbiji i svijetu. U svakoj sceni je vidljiva neka metafora ili zgražavanje nad društvom u kojim živimo, a u nerijetkim trenucima je vidljiva posveta književnim genijima poput Šekspira ili Dostojevskog. Režiser Đorđević je spojio nespojivo, tačnije povezao je horor, crni talas i art film u jedno. U filmu nema suvišnih dijaloga, patetičnosti i moralnog nadmudrivanja, a glavni junaci su najveći marginalci današnjeg društva, pederi, transvestiti, narkomani, dok su njima suprotstavljeni seljaci i policija. Tu se gubi razgraničenje ko je lud, a ko normalan.

Ono što će mnogima zasmetati je taj snuff, tačnije krv i sperma koji teku u potocima, ali oni su se izvrsno uklopili u film produbljujući jezu koju nosi današnje društvo. Junaci pokušavajući da „plivaju“ u takvom društvu, traže izlaz kroz umjetnost koji vodi do tragičnog kraja.

Nepoznati glumci su odlično dočarali ideje režisera, a koji su takođe pokazali da nepotrošena lica mogu da budu i te kako zanimljiva, a ne samo ona koja smo navikli da gledamo. Režiser je sa ovim filmom pokazao da se na jedan „jeftin“ način može snimiti jedan dobar film, čak jedan od boljih filmova koji su snimljeni u posljednje vrijeme, iako u njemu nećete uživati.

Komentari