(VIDEO, FOTO) Saturnus i Esoteric u Novom Sadu: Doomeri konačno svoji na svome

Možda bih na početku ove pisanije mogao izbaciti kakav metal kliše i reći da se sinoćni događaj u SKCNS Fabrika odigrao u pravo vreme u prohladnoj novembarskoj noći ali odista, nekako su se sinoć sve zvezde poklopile (ili nebo zatamnilo… u redu, prestajem). Ali zaista ne mogu da se setim da je našu zemlju ikada pohodio ovako usko profilisani doom metal paket, žanr koji je pomalo specifičan i nema horde fanova jer ne počiva na bilo kakvoj blještavosti, već na sirovoj emociji koja se otkriva strpljivima, ali eto i to se desilo. Esoteric i Saturnus, oba imena slobodno mogu reći velikani u svojim mikrosferama, dođoše u Novi Sad u sklopu aktuelne turneje i napraviše ugođaj za pamćenje. No, krenimo redom…

Nekoliko dana pred koncert švedski gothic doom sastav When Nothing Remains je otkazao učešće na turneji zbog cena goriva u porastu, adekvatna domaća zamena nije uletela (na žalost ili sreću, kako ko već tumači) i sa desetak minuta zakašnjenja od najavljenog – što se u konačnom skoru neće pokazati kao minus ali doći ćemo i do toga. Na scenu izlaze bez mnogo pompe engleski teškaši Esoteric i bez ikakve najave kreću svoju ukletu seansu. S početka sam se malo uplašio da posećenost neće biti neka, jer ispred kluba nije bilo baš mnogo ljudi, ali ispostavilo se da su se svi tempirali za sam početak te je prostor bio sasvim fino popunjen, po slobodnoj proceni nešto više od 200 duša što je po meni za ovakav koncert sasvim solidno.

Esoteric se sa pravom smatra jednim od najvećih imena funeral doom podžanra i sinoć su na delu pokazali i dokazali u nekih sat vremena kako su do tog statusa stigli. Njihova svirka nema melodijske crte finske škole kao što to rade npr. Skepticism, već su pogano funeral doom death nasleđe dISEMBOLWELMENT-a odveli u još ekstremnije sfere uz pomoć mase efekata i psihodeličnih manipulacija zvukom. Nema ovde mnogo priče ni dodvoravanja bilo kome, Esoteric svirka je svojevrsna misa koja sve humano baca u crnu rupu koja melje život i ostavlja samo pustoš za sobom, te je ostalo samo prikloniti se strahoti koja se odigrava pred nama i uplivati u reku koja nezadrživo nosi.

Mnogi u publici su se poslužili čepovima za uši u zaštiti od siline a mogu se zakleti da sam čak video ljude kako se u toku koncerta udaljavaju od bine – možda im je bilo dosadno, ali ja volim da mislim da su se ipak uplašili zveri koja proždire sve na šta naiđe. Bend koji je predvođen čuvenim producentom Greg Chandlerom, koji jeste da sa bežičnim mikrofonom izgleda kao Britney Spears, ali ispušta neljudske krike kao umirući mastodon i neumoljivo vodi celu priču, gazi svojim tempom bez ikakve pauze, ali jedinu senku na nastup bacaju problemi sa razglasom. Laik sam za tehničke detalje, ali činilo se da se negde oko pola nastupa nešto desilo s razglasom i zvuk je bio posle toga slabiji, a teško je bilo čuti šta se dešava na solo gitari a taman sam uživao u vibracijama koje su strujale celim telom. Video sam Esoteric već na otvorenom i ovo mi je bilo bolje iskustvo, na intimnijem zatvorenom prostoru su adekvatnije doneli svoje vizije kraja i u krajnjem skoru pokazali na terenu poentu svog funeral doom pristupa obesmišljenja svega živog i totalne devastacije kroz sporost i brdo efekata.

Posle ovakvog nastupa nešto u neku ruku slično, ali opet totalno drugačije: Saturnus su dobro poznate vedete melodic doom žanra i mogu slobodno reći da su u Srbiji uvek uživali status kultnog imena: albumi Paradise Belongs to You ili Martyre su svojevremeno bili na boljem glasu od mnogo izvikanijih imena sličnog zvuka te je „Christ Goodbye“ pre par dekada bila nezaobilazan deo metal nightova. Bend stupa na scenu uz „Forest of Insomnia“ sa poslednjeg albuma Saturn in Ascension koji je izašao pre celih 10 godina (Saturnus nikad nije bio poznat po brzini rada ali opet, kom doomeru se žuri… obećao sam da ću prestati s ovim šalama). U uši upada odmah veoma dobar zvuk uprkos svim problemima s ozvučenjem (oni su se najviše odražavali na vokalu Thomas Jensena koga je zaista bilo teško razumeti između pesama i ritam gitari koja je mogla biti glasnija), a kako i ne bi bio kad se na mestu tonca nalazio naš prijatelj Danilo Nikodinovski, najveći Saturnus fan kojeg poznajem i koji zna šta bendu treba.

Dvojica gitarista su došli u bend 2020. godine i moglo se primetiti da za nijansu više vole klasičan HM kitnjasti stil lid gitare od suptilnijeg pristupa koji je jedan od kamena temeljaca ovog benda i koji je ovenčao slavom još davno čuveni Kim Larsen. Kad smo već kod postave, još jedna vrlo očigledna stvar je koliko sam bend uživa u onom što radi: svi momci u bendu se sve vreme smeju, komuniciraju između sebe i nekako je očigledno da je to skupina ljudi koji se vole i kojima je drago što su tu gde jesu pred publikom koja je odmah gromko odreagovala što je bend koji se čekao bezmalo decenijama konačno tu. Naravno, to nije presudan detalj, ali u svakom slučaju lepo za videti i kako se pokazalo kasnije, isplatilo se u krajnjem skoru.

Odmah posle prve pesme sledi „Softly on the Path You Fade“, jedan od najsjajnijih bisera s pomenutog Martyre, i posle toga bend uglavnom zasniva setlistu na Veronica Decides to Die: čak 6 od 8 komada sa pomenutog albuma je odsvirano što je možda malo čudno imajući u vidu da je album izašao pre 16 godina, ali nedavno je izašlo reizdanje (koje nije bilo dostupno da se pazari sinoć, grrr) pa možda i tu treba tražiti razlog centralnog mesta tog albuma u setlisti. Saturnus odlučuje i da predstavi dve nove pesme u živom okruženju domaćim fanovima, ako sam dobro razumeo album izlazi u aprilu sledeće godine i na osnovu ono što smo čuli, imamo se rašta i radovati – reč je o klasičnom stilu ovog benda i na prvo slušanje je sve to zvučalo prilično lepo. Možda je riskantan potez predstaviti uživo pesme koje fanovi još ne znaju, ali naša publika je potpuno ispoštovala i ovaj deo koncerta a za kraj je za divnu podršku i nagrađena kulminacijom naravno uz „Christ Goodbye“, gde ekstaza dostiže vrhunac, kako je to i očekivano.

Tu se pokazalo da pohvale koje nam je Saturnus upućivao sa bine i utisak koji su ostavljali nije bio samo šuplja priča metal bendova jer su nas počastili sa još dve numere za bis, „Rain Wash Me“ i „A Fathers Providence“. Suma sumarum, 13 pesama te ako se setlist.fm dobro ažurira na ovoj turneji niko nije više dobio od nas. Zahvališe se oni po ko zna koji put, vreme trajanja koncerta probijeno debelo, ali mislim da nikog nije bilo preterano briga jer se za ovako predivne osećaje i dolazi na koncerte i posle toliko godina.

Sve u svemu, izuzezno uspešno veče za doom metal u Srbiji, poseta jeste kao što sam rekao bila prilično dobra – možda organizatori neće napuniti džepove od ovoga, ali zasigurno ovo ostaje veče koje će se prepričavati godinama i o kojem se će se pronositi glas među pravim obožavaocima i poznavaocima, a na kraju krajeva to je ono što se i računa.

Komentari