Alitor, ako ih je uopšte više potrebno posebno predstavljati imajući u vidu hiperaktivnost ekipe, je bend čiji uspon karakteriše gotovo aritmetička progresija. Taj uspon je konstanta, taj uspon je zaslužen, taj uspon je zarađen i iza njega stoje rad, red i disciplina – sveto trojstvo muzičara rešenih da istraju i izbegnu margine muzičkog postojanja.

Nakon svega tri godine od prvih rifova sabranih u jedan vrlo dobar debi EP („Embittered“) i nakon stravično i po svim pitanjima, kvalitetnog albuma prvenca „Eternal Depression“, Alitor stoji kao jedan od stegonoša ne samo thrash metala, žanra u koji su svrstani, nego i kompletne domaće metal scene.

  • Pitanja: Igor Stanić
  • Odgovori: Marko Todorović
  • Web: Facebook
  • Copyright: Srpski Metal Portal, 2015.

Deleći bine svih dimenzija sa najaktivnijim i najafirmisanijim bendovima iste, ove godine dočekuju i mini nagradu za njihov celokupni trud u vidu poziva za nastup na EXIT festivalu (u okviru Explosive bine, naravno). Unapred znajući da se iza brutalnog i agresivnog karaktera muzike Alitora, krije ekipa skromnih momaka i nerazdvojnih drugara, SMP je pokušao da iz frontmena i basiste benda, Marka Todorovića, izvuče još po koji tajni sastojak iz recepture Alitora. Iskren i direktan u svojim odgovorima, ovaj momak otkriva da je formula dosadašnjeg uspeha svetlosnim godinama daleko od komplikovane.

– Alitor ima samo jedan program po kome radi. Svo slobodno vreme članova usmereno je na sam bend. Ako ne sviramo, onda razmišljamo o našoj muzici, razgovaramo, delimo ideje i utiske. Uvek se traži pravi rif, prava fraza, prava melodija koja će nam pomoći da naše emocije budu iskazane na pravi način. Muzika Alitora je refleksija naših ličnosti, našeg napretka i razvoja kao muzičara i autora – kaže Marko u razgovoru za naš portal.

alitor003SMP: Eternal Depression je doneo svežiji, originalniji pristup pisanju. Iako je velika doza old school rifovanja, koja je dala karakter debitantskom EP-ju, još uvek prisutna, na albumu se oseti upliv mnogo novih elemenata koji daju poseban kolorit pesmama na njemu. Tačno ili ne?

Marko: Tačno, tačno. Sva četvorica smo zapravo odrasli na old school thrash zvuku i nama je uvek drago kada ljudi primete da je taj duh uvek prisutan u našoj muzici, ali smatram da kvalitet Alitora leži u našoj otvorenosti ka novijim rešenjima, idejama koje iskaču iz konteksta thrash pravca i sposobnosti da ih u pravim dozama ubacimo u naše pesme, čime, nastojimo da stvorimo jedinstveni izraz. Nema spuštenih štimova na primer, ali pokoji blast beat je tu, vokali su sve raznovrsniji. Konstanto istraživanje je stalno prisutno u našem radu. A završnu reč u stvari daje subjektivni osećaj da li je nešto što smo uradili dobro ili ne. Ili zvuči dobro ili ne. Ili osećaš nešto dok sviraš ili ne. Vodimo se uvek našim emocijama.
Ni produkciju niste prepustili slučaju. Dva izdanja, isti producent. Odnos sa Lukom Matkovićem funckioniše besprekorno, čini se?

– Od kako se bavim muzikom poznajem Luku. On je sjajan producent, kvalitetan muzičar i naš prijatelj, tako da nikada nismo videli razlog zašto bi zadatke oko snimanja, miksa i masteringa poverili dugoj osobi, kada je najkompetentnija pored nas. Naše poverenje u njega ide tako daleko da mu je čak dozvoljeno da se ponekad umeša i u samu realizaciju ideja i da svoje mišljenje. On stvarno jeste još jedan član Alitora kada je studijski rad u pitanju i on jedini potpuno razume naš pristup muzici. Mi smo maksimalno opušteni u radu sa njim.

Takođe, marketinški ste izuzetno pokriveni. Majice Alitora na primer, nosi veliki deo publike na koncertima i drugih bendova. Skoro je konstatovano od strane jednog kolege da bi bendovi mogli od vas možda nešto i da nauče po tom pitanju. Ima li tu specifičnog, Alitor, recepta?

– U eri kada su informacije dostupne, a njihova distribucija izuzetno olakšana socijalnim mrežama i blagodetima interneta, koje zdušno i bez ustezanja koristimo, ja stvarno želim da verujem da je najveći uzrok popularnosti Alitora i Alitor mercha samo i isključivo naša muzika.

Sjajno rečeno.

– Hvala!

Strani izdavač. Može li koja reč o tome?

– Witches Brew je u underground krugovima poznata i priznata izdavačka kuća. Bendovi poput Toxic Holocaust, Gamma Bomb su bili na ovoj etiketi, a od skoro je tu i NadimaČ, naši prijatelji. Saradnja sa WB se odvija besprekorno, svi rokovi se poštuju i apsolutno ne postoji razlog zbog koga bi bili nezadovoljni. Naprotiv. Imamo stopostotnu podršku, što je fenomenalno. Svakom bendu bi to značilo.

Preferiramo klupske svirke

SMP: Velika bina ili klupska svirka?

Marko:
Za sada preferiramo klupske svirke sa prisnijom atmosferom. Doći će vreme i za ove druge, nadam se. Pustili smo da stvari idu svojim tokom, nećemo previše forsirati ništa. Mi smo stvarno zadovoljni razvojem događaja za sada.

Ipak, nasuprot tome, velika bina kao nagrada. EXIT, Explosive stage.

– Za EXIT ćemo se pripremiti najbolje što možemo i odraditi ono što se od nas očekuje. Kada se sve završi, sabraćemo utiske i dati update odgovora na ovo pitanje. Za sada neću ništa unapred da govorim i prognoziram. Nakon EXIT-a Alitor čeka puno posla, rekoh već, radimo na novom materijalu, to će nam biti i glavna preokupacija ove godine, pored promocije trenutno aktuelnog albuma Eternal Depression.

Ceo prošlogodišnji ciklus je završen jednom mini evropskom turnejom…

– Tih desetak dana na putu koje smo proveli sa bendom Space Eater (nominalno headlinerom turneje) je bilo od neprocenjivog značaja za bend i mene lično. Prvo, to je poduhvat koji iziskuje mnogo vremena i uzrokuje veliku količinu stresa. Samim tim, sazrevanje benda je ubrzano, što se naravno, odražava i na nas kao jedinke. Pozitivno. Drugo, u kontaktu smo bili sa mnogo inostranih bendova i mogu slobodno i sa zadovoljstvom da kažem da srpska metal scena defintivno ima šta da ponudi. Ne postoji nikakva razlika u kvalitetu domaće underground scene i inostranog ekvivalenta, čak štaviše – na našim prostorima postoji i radi niz sjajnih bendova. To je defintivno. Takođe, prezentovali smo našu muziku novoj publici, proširili ime benda, što je sjajno. Treće: kilometraža. Nakon turneje imamo mnogo veću „kilometražu” u nogama – dosta odsviranih koncerata, smatram da nas je to učinilo mnogo stabilnijim live bendom.

Sada Alitor ide punom parom napred. Novi materijal već polako dobija formu, ako smo dobro shvatili?

– Da, da. Rekoh već, ideja nam ne manjka. Energije takođe. Alek i Jovan, gitaristi benda su ovaj put iskočili u prvi plan i donose enorman broj kvalitetnih rifova i rešenja. Mogu sa sigurnošću da tvrdim da će novi materijal vrlo brzo biti doveden pred finalni oblik. I još jednom da napomenem, ne bojimo se da dopustimo da nas vode emocije i ne bojimo se uticaja bendova iz drugih podžanrova. Uvek će se kod nas čuti i malo death metala, malo black metala, malo progressive elementa… To u mnogome podstiče kreativnost Alitora. To je naš pristup pisanju muzike. Otvoren um. Ništa više od toga. Od Alitora se ne može očekivati da bude ukalupljen i da se ponaša po šablonu. Svako izdanje mora biti muzički korak napred. To je ono ka čemu težimo.

Gitarista u telu basiste

Sada sledi par pitanja vezanih specifično za tebe. Prvo, za muzičare par informacija. Trenutno sviraš Schecter Stilleto, petožičanu bas gitaru. Da li imaš nekog drugog favorita među alatkama sa tim debelim žicama.

– Da, Fender Jazz ili PJ bass (USA).

Četiri ili pet žica?

– Korišćenje petožičane bas gitare na snimanju našeg albuma u mnogome je proširilo zvuk benda, tako da – pet žica.

Aktivna struja ili pasivna?

– Svejedno, samo da mogu da izvučem ton koji želim. Ali bih pre izabrao aktivnu elektroniku.

Pojačalo?

– Od prvog kontakta sa pojačalom na kojem sam snimio album, za mene više ne postoji drugi zvuk. To je stari Acoustic 220. Agresivno, ali sa karakterom. Nema dalje.

Pedale?

– Ne preferiram pedale, eventualno štimer.

Trzalica?

– Trzalica, definitivno. Ja sam gitarista zarobljen u telu basiste. <smeh>

Earplugs?

– Na našim koncertima ih nosim ponekad, dok sviram, sve zavisi od monitoringa i zvuka na bini. Ali na koncertima drugih bendova preferiram da uvek imam čepiće kod sebe. Loše podnosim preveliku buku. Muzika i koncerti predstavljaju jednu od najbitnijih stvari u mom životu. Nameravam da budem aktivan dokle god budem mogao na tom planu i za to mi trebaju zdrave uši i normalan sluh.

Infest?

– Sjajnih godinu dana mog života! Infest je jedno od najznačajnijih imena na heavy metal sceni Srbije. To je fakat. Kao član klana Infest shvatio sam šta znači biti profesionalac, kako zaista uspešno voditi jedan bend i šta znači biti posvećen poslu do srži. Ovo su za mene bile lekcije od neprocenjivog značaja, koje gotovo svakodnevno primenjujem u poslovima oko Alitora. I naravno, ono što je meni lično najdraže, stekao sam prijatelje za sva vremena, što nije poremetio ni moj odlazak iz Infesta. Kada je došlo vreme da se razilazimo, to je urađeno na jedini mogući način. Prijateljski. O Zoranu Sokoloviću i celoj ekipi Infesta, samo najbolje.

Komentari