David Jerković, bivši član vršačkog nu metal sastava MicroWave, otisnuo se u solo vode i pod imenom Dave Van Detta nedavno realizovao debi album A Revelation Retold. Nu metal je ispao iz priče, a David se usmerio ka ekstremnijem sympho metal zvuku sa primesama black metala.

– Verujem da je mnoge iznenadio prelaz iz nu metala, koji sam svirao sa MicroWaveom, u ovaj nazovi symphonic black metal. Dugo sam maštao da radim nešto ekstremnije od muzike koju smo stvarali tada. Vremenom sam počeo sve više da slušam ekstremni metal, pa je došao trenutak kada sam prosto morao da ostvarim nešto svoje u tom polju. S obzirom da slušam poprilično raznovrsnu muziku, nije postojao pogodniji podžanr za eksperimentisanje kombinacijama svih mojih najvećih uzora, koji potiču iz metala, rocka, popa i klasične muzike – kaže David u ekskluzivnom intervjuu za SMP.

SMP: Tvoj debi album koji si duže vreme najavljivao napokon je izašao. Kakve su kritike za sada?

David Jerković: Iznenađujuće pozitivne. Nisam čuo negativne kritike do sada. Ne bih nazvao „negativnim“ tuđe preference miksa i mastera, jer je to na kraju sasvim subjektivno, i nije sprečilo nikoga da uživa u slušanju.

Materijal je konceptualan, što nije tako čest slučaj, barem na domaćoj sceni. Možeš li čitaocima, odnosno slušaocima, malo približiti celu priču?

– Ostavio bih većinu priče slušaocima da shvate sami, jer mislim da bih pojašnjavanjem samo pokvario doživljaj, kao kada nekome moraš da objasniš foru koju nije skontao. [smeh] A Revelation Retold je prikaz biblijske apokalipse iz malo drugačije perspektive. Priča se može posmatrati kroz oči vernika kao bukvalna, a sa tačke gledišta ateista kao obična metafora. Govori o borbi čovečanstva sa „bogovima“, bavi se razotkrivanjem laži koje stoje iza religije, odnosno poručuje da je čovek Bog koji stoji iza svake religije. Takođe, tu su razni „easter egg-ovi“ za one koji se više razumeju u poreklo svih religija kojim nas obmanjuju hiljadama godina. Iako je album konceptualan, svaka pesma može stajati i zasebno kao jedna cela priča, svaka različita i u posebnom stilu. Skoro svaka ima nekoliko tematskih slojeva, a neke su i poprilično lične, poput „She Gave Me of the Tree, And I Did Eat“, tako da mislim da su podložne ozbiljnoj analizi. Sveobuhvatno, album se bori za ljudska prava i slobodnu volju, nešto što se danas sve više uskraćuje.

Ko je sve učestvovao u realizaciji albuma?

– Na albumu je učestvovalo nas sedmoro. Uroš Kiš na bubnjevima, Miodrag Halagić na bas gitari, Ljubomir Brščić je snimio gitarske deonice, a Pavle Popović je usnimio na violončelu neke detalje i solaže. Ja sam snimao klasičnu gitaru, kontrabas i vokale. Veliki učinak su napravili i naši divni tehničari Stefan Gaćeša i Dejan Sredić iz studija 3×2. Bez svih njih ovaj album ne bi bio ni približno ono što jeste.

Dave Van Detta

Da li ćeš ovu priču i dalje gurati kao solo projekat ili ćete možda prerasti u bend?

– Jedini razlog zašto je projekat solo je to što mnogi muzičari nisu u stanju ili situaciji da se posvete bendu, a kamoli da im to bude prioritet. Solo projekat omogućava članovima da sviraju koliko žele i mogu, i da se lako nađe zamena bez skretanja previše pažnje, što nije slučaj s bendovima. Doduše, vremenom je većina ovih ljudi postala stalna postava projekta, a dogovaramo se da sledeći album pišemo zajedno.

Dave Van DettaDa li planirate da nastupate uživo?

– Planiramo, ali ne u Srbiji… Barem dok ljudi ne odluče da počnu da dolaze na koncerte. A pregovori o turneji i promociji ARR nas čekaju nakon što kompletiramo spotove.

Koliko ti je muzičko obrazovanje pomoglo sa metal albumom?

– Može se reći i da jeste, i da nije. Pomoglo je kod pesama za koje sam snimao instrumente, poput „Opus Dei“, gde sam snimio kontrabas i klasičnu gitaru, zahvaljujući odličnim profesorima oba instrumenta. Aranžiranje, harmoniju i pisanje orkestarskih delova sam maltene samog sebe naučio, a za razvijanje mog sluha je najviše odgovorna moja maćeha Sonja. Razvitak albuma je uglavnom kočilo moje muzičko obrazovanje, jer je to, barem kod nas, jedan neorganizovan sistem koji je u stanju da ti okrene kompletan dan naopako.

Koliko instrumenata zapravo znaš da sviraš?

– Od instrumenata sviram kontrabas i klasičnu gitaru, a završio sam i solo pevanje. Amaterski mogu svirati još nekoliko instrumenata, ali prosto ne mogu reći da ZNAM da ih sviram. Dovoljno poznajem dosta instrumenata da bih mogao da pišem deonice za njih.

Da li možeš da nam pojasniš kakva se tačno kontraverza javila kod poslednjeg spota, koji je već pregledan više od 30.000 puta?

– Spot za pesmu „Dawn Has Appeared“ je izazvao razne komentare, od kojih su neki pretnje, kletve i slično. Uvredio je neke pripadnike muslimanske zajednice, što mu nije bila namena, iako je anti-religiozne prirode. „Dawn“, kao i ostatak albuma, napada one koji manipulišu i ispiraju mozak ljudima religijom, stvarajući moderno dobrovoljno ropstvo. Kao što sam u jednom komentaru odgovorio, moja muzika nije stvorena da vređa vernike, već da im otvori oči.

Rodom si iz Vršca, kakva je situacija tamo sa bendovima, mestima za svirke? Ima li prostora za ekstremniju muziku?

– Vršac je pun odličnih muzičara, a bendovi nastaju veoma često. Prostora za svirke nema mnogo. Odavno sam digao ruke od organizacije bilo kakvih festivala i koncerata tamo, jer je to zbog publike izgubilo smisao odavno, ali pojavi se povremeno neko iznenađenje, poput Tower Rock Festa, gde se pojavi ta publika koja se dugo krije negde. Za ekstremniju muziku poput Cece, Seke, Goge, Jece i Ace uvek ima prostora.

Komentari