Zaimus: Evolucija je smrt za metal

Zaimus je jedinstvena pojava na… dobro, ne možemo reći crnogorskoj metal sceni, jer ista praktično ni u tragovima ne postoji. Zadržimo se onda na činjenici da je ovaj black metal sastav svakako jedinstvena pojava u Crnoj Gori. Iza sebe imaju dva snimka, planiraju i album, a sa kakvim se nedaćama suočavaju, i koliko je teško baviti se metalom u Crnoj Gori, reći će nam Khamul, jedan od dva člana Zaimusa. Čini se da nije sve tako vedro i „morsko“ u državi crnogorskoj.

• Pitanja: Nebojša Lakić
• Odgovori: Khamul (vokal, bas gitara, programiranje)
• Web: Myspace.com/zaimuswarlords
• Copyright: SMP, 2010.

SMP: Pozdrav, i dobro došli na stranice Srpskog Metal Portala. Počnimo ovaj intervju sa pitanjem vezanim za ime vašeg benda – šta predstavlja Zaimus, krije li se neko posebno značenje iza te reči?

Khamul: Pozdrav! Ime Zaimus nije preuzeto ni iz jedne mitologije, religije, knjige… pa čak ni jednog jezika. Možda nešto i znači na određenom jeziku, ali mi nismo upoznati s tim. Ime nismo htjeli da preuzimamo niotkuda, već smo odlučili da smislimo, tačnije izmislimo jedinstveno ime. Riječ ima korijen u srpskoj riječi „zimus“ i to nije slučajnost, ali slovo „a“ je dodato, i riječ više nije dio srpskog jezika. Ime Zaimus predstavlja sav naš rad, i jednostavno, to je ime za alijansu koju čine Khamul i Asmodai. Nismo htjeli da dijelimo ime sa bilo čim sto nije vezano samo za naš rad i muziku. Kada smo u stanju da sami kreiramo, možemo i izmisliti ime za svu tu kreaciju.

Predstavi nam ukratko Zaimus… Od kada postojite, i kada ste se počeli interesovati za black metal?

Zaimus je crnogorski black metal bend oformljen 2003. godine u Podgorici. Do 2005. godine odradili smo dvije svirke, snimili dvije neizdate pjesme i prošli kroz manje promjene u sastavu. Od 2005. do 2006. godine bend je napravio pauzu u radu, a od zime 2006. Zaimus je ponovo aktiviran i naoružan novom energijom i idejama, ali nastavlja sa radom kao dvočlani bend kojeg čine Khamul – Branko Jugović (vokal, bas i programiranje) i Asmodai – Miloš Klikovac (gitare), koji su ujedno i osnivači benda. Od tada do danas postava se nije mijenjala. Za sada smo izdali jedan demo „Demo 2007“ i EP „The Unholy Spells Of Night“, koji je izdat u oktobru 2009. godine. Interesovanje za black metal se javilo skoro i kada interesovanje za metal, mnogo prije osnivanja benda.

Funkcionišete kao dvojac, što se u vašem slučaju pokazalo kao sasvim dovoljno kada su snimci u pitanju. Ali, šta je sa koncertima, planirate li proširivati postavu kako biste mogli eventualno da nastupate i uživo? Sa druge strane, pomenuo si da ste odradili dva koncerta…?

Snimanje pjesama i pisanje istih je glavni cilj Zaimusa, i naša najveća satisfakcija. Sa bubnjarom smo se razišli 2005. godine, od tada nismo nastupali. Posle toga bend je stagnirao, da bi se opet aktivirali 2006. kao dvočlani bend i ovoga puta rad usredsredili na pisanje novih pjesama i snimanje, što nam je i danas na prvom mjestu. Od live nastupa nećemo odustajati, mada je ovdje jako teško, skoro nemoguće naći bubnjara (kao i ostale muzičare na drugim instrumentima) koji je voljan da se priključi jednom black metal bendu, da je posvećen toj muzici, da je u stanju da radi poduži blast beat i sve ostalo što čini jednog black metal bubnjara, kao muzičara prije svega, a i naravno ne može se ni bez duha i stava. Ni bubnjar kojeg smo tada imali više nije u metal vodama (kao muzičar). Ali, ni ritam mašina za nastupe nije odbačena solucija, to mi je u skorije vrijeme palo na pamet i moguće da se realizuje. Ali kao što rekoh, snimci i autorski rad ostaju primarni, i glavni su razlog zašto smo se opet aktivirali 2006. godine. Prva svirka se desila u Baru 2003. godine na samom početku našeg rada, a druga otprilike pole godine kasnije u Podgorici, gdje smo nastupili na festivalu neafirmisanih bendova.

Iza vas su dva demo snimka (demo i EP preciznije), koji se nalaze i u našoj download sekciji. Kaži nam ponešto o uslovima i opremi za snimanje kojom raspolažete…

Demo i EP su snimani u mom kućnom studiju. Studio je za sada namjenjen samo za potrebe mojih bendova. Oprema u studiju sasvim zadovoljava naše trenutne potrebe, ali biće i bolje. Kako vrijeme prolazi tako se i ozbiljnija oprema kupuje, a i znanje vezano za produkciju i snimanje se nadopunjuje. To će se vjerovatno pokazati na budućim snimcima.

Koliko ste zadovoljni tim snimcima, i da li je album možda u planu?

Jako smo zadovoljni! Kada se uzme u obzir oprema sa kojom smo radili u trenutku snimanja, izvuklo se što se moglo izvući. Album je u planu. Snimanje bi trebalo da počne prije kraja 2010. Za sada ne bih mogao da kažem više detalja.

Kakve teme obrađujete u vašim tekstovima, i iz čega crpite inspiraciju?

Što se tiče snimljenih pjesama, tekstovi su uglavnom bazirani na našoj mašti i fikcijama ispunjenim mračnom, epskom i ratničkom atmosferom (u vrijeme srednjeg vijeka). Prisutna je i opsesija prirodom u kasnim satima noći i tajanstvenim energijama koje tama krije. Dva teksta sa „The Unholy Spells Of Night“ su bazirani na Tolkinu: „Iron Fortress“ i „Nine Riders of Black Sorcery“. Asmodai i ja smo veliki ljubitelji epske fantastike, i to ostavlja veliki trag na naš rad u Zaimusu. Inspiracijom se može smatrati sve što se vidi, čuje, pročita ili osjeti, a u isto vrijeme ostavi jak utisak na nas.

Crna Gora se baš i ne bi mogla pohvaliti metal scenom, drugim rečima, svega par bendova pokazivalo je i pokazuje aktivnosti iz vaših krajeva. Šta misliš, zašto je to tako? Šta sprečava CG metalce da se posvete sviranju i formiranju bendova?

Tačno tako. Crna Gora nema metal scenu. Nema metal tradicije, i nijedan od aktivnih metal bendova nije osnovan prije 2002/2003. godine. Mora se uzeti i u obzir da je Crna Gora mala zemlja sa svega 650.000 stanovnika, i logično da ima manje bendova od zemalja čiji samo glavni grad ima trostruko više stanovnika, a kamo li cijela zemlja, ali u svakom slučaju broj aktivnih metal bendova ovdje je mizeran. To vjerovatno ima veze sa mentalitetom i mnogo čim drugim, ali ne bih o toj temi. Nikada nije postajala ni čvrsta rock ‘n’ roll kultura, a kamo li metal. Malo je bendova, a još manje njih je posvećeno autorskom radu i promociji van Crne Gore. Bendovi se ne promovišu na pravi način. Vlada lijenost, nezainteresovanost i nedostatak duha. Nedostaje mnogo energije i truda koji su potrebni da bi se neka kavka-takva scena izgradila. Rad bendova je uglavnom usresređen na obrade i tribute svirke, a to je smrt za scenu. Bendovi ne traju, mijenjaju pravac, ime i gube se iz metal voda. Ostaju bez energije i želje za radom, jer su prethodno odradili desetak svirki i zadovoljili svoj ego. Malo ko ovdje svira metal iz duše i potrebe, a i nekim metal bendovima koji su se ugasili ovdje, metal je bio samo klinačka zaluđenost, a ti nikada nisu ni trebali da ulaze u svijet metala. Mnogi ovdje ne shvataju metal ozbiljno, pa ni oni koji ga sviraju i slušaju. Jako je malo onih koji ga vole i gaje pravu ideologiju i duh, a bez toga ne ide. Mnogi metal muzičari ovdje sebe prvo smatraju muzičarem, pa tek onda metalcem. E, i takvi ubrzo prestaju da benguju.

Koliko je vama otežavajuća ili olakšavajuća okolnost to što ste jedan od tek nekoliko metal bendova iz Crne Gore? Postoji li interesovanje za vaš rad, kako u Podgorici, tako i u regionu i šire?

Black metal nikada nije bio manje popularan u Crnoj Gori, i kamo sreće da je takva situacija i u svijetu. Dobar teren za underground, ali nažalost mizeran broj bendova koji su posvećeni istom. Olakšavajuća okolnost je ta što je Crna Gora mala i većini planete manje poznata ili nepoznata zemlja, i za black metal bendove koji dolaze iz takvih zemalja postoji solidno interesovanje u underground krugovima. Lakše se izdvojiti među 5-6 bendova nego 300, a i samo ime države je kao stvoreno za black metal. <smeh> Naravno tu su i otežavajuće okolnosti. Mali je izbor (ili ne postoji) određenih stvari koji su potrebni jednom bendu. Teško je naći prostor za probe, nema studija koji se izdaju za te potrebe, muzički magacini i studiji za snimanje su preskupi, jer ih je mali broj i ne postoji konkurencija, pa su tu u startu oštećeni bendovi koji nemaju želju i živaca da se bave ozbiljnijim snimanjem i produkcijom u svojim kućama. Gradovi u Crnoj Gori su prilično udaljeni od drugih većih gradova ex-YU zemalja, i to je otežavajuća okolost kada bend hoće da nastupi uživo u nekoj drugoj ex-YU zemlji… itd. Najveći problem ovdje je taj što je teško naći ljude koji su posvećeni, mogu i žele da sviraju ekstremnije metal pravce (death, black i ekstremniji thrash), a onih koji stvaraju je jako, jako malo. To je i jedan od razloga zašto je Zaimus bez bubnjara. Teško je naći ljude koji posjeduju iskreni metal duh, stav i ideologiju, a kamo li još naći takve muzičare. Mali je i broj iskrenih fanova. Interesovanje za metal uopšte u Crnoj Gori je slabo, tako i interesovanje za nas nije neko ogromno. Za sada smo prodali 10-ak diskova (EP-a) u okviru Crne Gore, što je čak i više nego što smo očekivali, ali znam da je velika većina metalaca iz Podgorice, kao i Crne Gore, upoznata sa našim radom, i kritike su pozitivne. Što se tiče regiona i šire, interesovanje je mnogo veće. Često šaljem naš materijal širom ex-YU zemalja kao i u mnoge zemlje van okvira ex-YU.

U kakvim ste odnosima sa bendovima iz CG? Da li bi nam možda skrenuo pažnju na neki noviji, za koji se još nije čulo i čije vreme tek dolazi…

U dobrim smo odnosima sa metal bendovima odavde, sa ostalim ne-metal bendovima nismo u kontaktu. Izdvojiću metal bendove odavde koji su po meni vrijedni pomena, prije svega zbog autorskog rada: BBCT (death/thrash) sa Cetinja i Goddamned (heavy/thrash) iz Budve. Samo da nastave sa radom, i još ekstremnije i brže. Tu je i autentični black metal projekat – Iguman. Neću ni preskočiti naša druga dva benda/projekta: KK Street Bangers (thrash metal) i Abhoth (atmospheric death metal). U Abhothu Asmodai svira gitaru, a ja sam basista i vokal. Ista je stvar i u KK Street Bangers, s tim što se ja u ovom bendu držim samo basa. Ovim bendovima posvećujemo jednaku pažnju kao i Zaimusu, ali su mnogo kasnije nastali i zato za sada nema konkretnih izdanja. Ali, KK Street Bangers je snimio EP, sada je samo ostao posao oko omota i štampe. Čekamo odgovor od čovjeka koji treba da ga nacrta. Mislim da će kroz mjesec-dva to biti završeno. Abhoth je počeo sa snimanjem EP-a, ali dalje ne mogu da otkrivam. Trebalo bi da ovaj materijal bude potpuno završen tokom 2010. godine. Ova dva materijala će biti dobar doprinos ovdašnjoj sceni, i nadam se da će se mnogi prijatno iznenaditi.

Kakvo je stanje sa svirkama u glavnom gradu Crne Gore? Da li je bilo iole zapaženijeg metal dešavanja nakon svojevrsnog metal festa iz 2004. godine, kada su tu svirali Interfector, Apocalypse, Demonium, Withed Tears, Deucalion…? Izvinjavam se ako jeste, slabo informacije stižu ovamo. <smeh>

Metal fest se od tada nije ponovio. Bilo je festivala gdje su nastupali i metal bendovi, ali to nije bio samo metal fest. Nikada više u tolikom broju metal bendova nije nastupilo na jednom crnogorskom koncertu/festivalu. Te noći su čak bila i tri benda koja nisu iz Crne Gore, što se nije ponovilo od tad. Jako se rijetko desi da jedan metal bend van Crne Gore dođe ovamo, a te noći su bila tri. Manjih svirki lokalnih bendova ima, ali većih koncerata nema. Da ne pominjem da svjetski poznati (a i manje poznati) metal bendovi do sada nisu ni provirili ovdje. Metal koncerti se ovdje za sada baziraju na jedno 2-3 benda iz Podgorice (ponekad i nekog drugog grada iz CG) koji često rade svirke, ali su to uglavnom tribute svirke. Od bendova koji su koncertno aktivni izdvoio bih Postmortem (heavy/thrash), koji su nastupili i na gore pomenutom festivalu 2004. Jedno su vrijeme bili jedini metal bend koji se mogao čuti uživo ovdje. Od nedavno Asmodai je član ovog benda kao basista na live nastupima, i on je prilično „iskvario“ bend, jer su proširili repertoar sa dosta ekstremnijim stvarima.

Sećam se i veoma dobrih fanzina iz Crne Gore, poput Demisea i Storberga. Kakvo je stanje danas, pretpostavljam da se, kao uostalom i svuda, promocija preselila na internet?

Preselila se u nedođiju. Nema ovdje nikakve promocije na internetu, webzinea ili nekih drugih medija koji prate metal dešavanja, a da ne pričam o štampanim fanzinima. Postoji trenutno samo jedan metal fanzin na ovim prostorima, a to je „Zapisnik“, koji piše i uređuje Milovan Novaković. Fanzine je čisto zlo. Cijeli je urađen na old-school način – cut and paste. Pun intervjua i dobro napisanih recenzija bendova koji su čist satanizam, iz zadnjih katakombi undergrounda. Svaka strana je posebno ilustrovana bestiјalnim crtežima. Ne postoji mračniji fanzin, i koji je urađen sa više duha i iskrenosti na ex-YU prostorima. Ko ga je držao u rukama zna šta pričam.

OK. Imate li uzore unutar black metal scene? Koje bendove poštujete, i da li se fokusirate samo na black metal, ili slušate i ostale (metal) žanrove?

Uticaj na Zaimus su izvršili uglavnom skandinavski black metal bendovi sa njihovim starijim radovima. Većina njih, pogotovo Norvežani, danas su druga priča, ali nikada neću pljuvati te bendove, jer su za sobom u periodu od 1990. – 1996. godine ostavili remek djela. Uticaj je bio najjači kada smo tek oformili bend, ali vremenom je opadao, i Zaimus sada radi bez ikakvih određenih uzora. Oni su nam bili skretnica i uticali su na to da počnemo svirati black metal. Što se tiče muzike koju slušamo – niti slušamo, a niti sviramo samo black metal. To pokazuje i činjenica da smo članovi i thrash i death metal benda. Čak je Asmodai najviše naklonjen thrash metalu, a ja danas najviše slušam black-thrash bendove tipa: Hellish Crossfire, Witchburner, Desaster, Warmonger, Necromessiah, Destroyer666… zaista sjajni bendovi. Što se tiče samo black metal bendova, izdvojiću: Enthroned, The Abyss (Švedska), Astaroth (Austrija), Cirith Gorgor, Immortal, Marduk…

EP koji ste nam dostavili, i vizuelno je sređen i adekvatan je doprinos ovdašnjoj black metal sceni. Pratite li domaću i ex-Yu scenu, i šta mislite o današnjem stanju black metal pokreta, kako kod nas, tako i generalno gledano…?

Kroz muzičku industriju black metal je iskompromitovan, i što je najgore postao je modni trend. Valjda će trend kao i svaki drugi zamrjeti vremenom, i ostaće pravi ljudi i bendovi, a black se vratiti u okrilje undergrounda gdje mu je i mjesto, i tamo ostati. Sada je black parodija na ono što je nekada bio, ali dobrih i istrajnih bendova ima i više nego dovoljno, mada, zatrpani raznim smećem od bendova, pa ih je nekada malo teže otkriti, ali ko traži nađe.

Što se tiče ekstremnog metala, ex-YU scena raste, i sve je više kvalitetnih bendova. Najviše sam upoznat sa radom bendova na području Srbije i R. Srpske, koji sviraju ekstremni metal, jer to najviše i slušam. Izdvojio bih nekoliko relativno novijih aktivnih bendova (ali nisu svi toliko novi): Vehementer, Blasphererion, Triumfall, Kozeljnik, Angelgoat, Infest, Disdained, Nadimač, Deadly Mosh, Awaiting Fear, Bane, Catastrophy, Zaklan… Bitno je samo da iskreni metal duh i energija živi i da ga budućnost i pomodarstvo koje nosi za sobom ne ubiju, kako na ovim prostorima, tako i šire. Što se tiče ekstremnog metala, uvijek je korak naprijed značio da se treba vraćati korjenima i održavati old-school i underground živim. Evolucija je smrt za metal. To se pokazalo na sramnim primjerima novoizmišljenih pravaca metala i njihovih fanova. Iskrenost, ideologija i duh na prvom mjestu! Bez toga nema (black) metala ni u snu! Naravno, sve ovo treba ispratiti jakom voljom i velikim trudom, i scena će biti na dobrom putu.

Šta možemo očekivati od Zaimusa u bližoj budućnosti?

Nadam se album. Svakako ćemo se truditi da na ovaj ili onaj način, koliko-toliko, oživimo metal u Crnoj Gori.

Hvala na ovom razgovoru, zadnje reči su vaše. Pozdrav i srećno u daljem radu!

Hvala i tebi! Svi koji su zainteresovani da stupe u kontak sa nama mogu nas kontaktirati putem našeg mail-a: zaimuswarlords@gmail.com ili MySpace stranice: www.myspace.com/zaimuswarlords. Preko ova dva kontakta može se naručiti naš EP „The Unholy Spells Of Night“, pa, ko je zainteresovan, neka se javi. Sve najbolje! ROGOVI UVIS!!!