Posve neočekivano, novosadski muzičar, kompozitor, i šta sve još ne, Đorđe Letić, objavio je novi album svog projekta Armageddon. Nakon nekoliko (što demo, što zvanično objavljenih) albuma, i poprilično duge pauze, progresivni sympho metal pionir na exYU prostoru aktuelan je sa albumom Egyptian Suite, objavljenim za nemački Karthago Records.

O nekim prošlim, sadašnjim, ali i budućim vremenima, razgovarali smo sa mastermindom lično.

SMP: Đorde, pre svega, hvala ti na vremenu izdvojenom za Srpski Metal Portal. Lično mi je zadovoljstvo popričati s tobom o nekim prošlim, ali i sadašnjim vremenima, pa da krenemo od prvih pomenutih. Kada si počeo da se interesuješ za muziku, i sećaš li se prvog susreta sa gitarom kao instrumentom? U kojim bendovima si svirao u tinejdžerskom dobu?

Đorđe Letić: Hvala Metal Portalu i tebi na mogućnosti za promociju novog Armageddona. Od kad znam za sebe interesuje me muzika. Još sa četiri godine sam lupao neke dečije minijaturne bubnjeve, sa šest krenuo na harmoniku, sa 14 na gitaru, sa 17 osnovao Armageddon. To je bilo daleke 1988. Povremeno sam gostovao u drugim bendovima, šarolike muzičke orijentacije, od rocka i punka, do thrash metala, speeda, jazza i klasike.

Ništa bez Pink Floyda!

Tvoj projekat Armageddon važi za pionira neoklasičnog progresivnog power heavy metala u bivšoj Jugoslaviji. Šta si u to vreme slušao, iz čega si crpeo inspiraciju?

Imao sam veliku sreću da su u to vreme bili u provcatu „mladi“ progresivni bendovi poput Helloween, Manowar, Queensryche, King Diamond, Accept, Warlock, Running Wild, Grave Digger, zatim vrlo komplikovani thrasheri i speederi Death Angel, Agent Steel, Megadeth, Testament, Overkill, Destruction, Rage, ali su i legende heavy metala izdavale vrlo progresivne albume: Iron Maiden („Powerslave“, „Somewhere in Time“), Black Sabbath („Eternal Idol“, „Headless Cross“), DIO („Holy Diver“, „Dream Evil“) OzzY („Diary of a madman“, „Bark at the Moon“). Ne smem zaboraviti ni gitarske virtuoze koji su tek počeli da krče put instrumentalnoj heavy metal muzici: Tony Macalpine, Vinnie Moore, Yngwie Malmsteen… Pored heavy zvukova odušavljavali su me i „klasičari“ (Vivaldi, Hendl, Teleman, Berlioz, Cajkovski, Korsakov, Rodrigo..), ali ništa od Armageddona ne bi bilo bez Pink Floyda!

armageddon02Koliko je lakše ili teže bilo baviti se metal muzikom u to vreme? Nije bilo interneta, mp3 formata (pa ni CDova), studiji i muzička oprema generalno bili su daleko skuplji…

Bilo je neverovatno teško, fraza zvuči otrcano, ali je tako. Presnimavali smo kasete tako što bismo postavili dva kasetofona jedan naspram drugog i sa jednog puštali muziku, a drugi je snimao preko ugrađenog mikrofona (dupli dekovi su bili retki i skupi). Tako su nastajali i prvi demo snici (koje još čuvam iz 1986.).

Kakva je situacija bila sa medijima tada? Kako ste promovisali vaš rad, da li je koncertnih prostora i publike bilo više nego danas?

Bilo je koncerata više nego sad, pošto je cela bivša Jugoslavija bila jedno veliko tržište (svi smo obožavali Osmi Putnik, Bombarder, Divlje Jagode i Orange/Pomoradžu, pored našeg Pergamenta, Demoniaca, Hellera i Annatheme). Uglavnom su fanzini (Explosive) promovisali rad i nekoliko radio emisija na radio Novom Sadu i Beogradu 202. Zatim su izašli časopisi Hard Metal i Rock Express…

Novi Sad je oduvek imao respektabilnu muzičku scenu. Koje bendove ili pojedince bi ti izdvojio kao posebno bitne u žanru koji nas interesuje?

Definivno bih izdvojio Pergament i pevača Branka Badžića, kojeg sam slušao još pre nego što sam kupio prvu električnu gitaru. Zatim je taj isti Branko Badžić, na moje veliko zadovoljstvo, pevao na prvom albumu Armageddona „The Eternal Mystery“ 1993. Inače, bend Annathema, koji ponovo svira i snima novi album, ostavio je neverovatan uticaj na thrash i speed scenu tog vremena, pošto su prvi imali bubnjara (Stavru) koji je koristio dva bas bubnja.

United Forces

Par reči o projektu United Forces… Tu su okupljeni aktuelni novosadski gitaristi i sl. Pesme poput Memories, Sounds of Thunder i sl. sigurno su među boljim metal numerama unutar srpske metal scene…

To su odlične numere, a moja uloga je bila da ih spasem zaborava, zato je cela A strana albuma popunjena takvim kompozicijama. Ljudi koji su ih radili ili više ne žive ovde, ili ne sviraju u tim bendovima, ili se bave nekom drugom muzikom. „Sound of Thunder“ mi je naročito draga, jer je okupila sve poznate novosadske muzičare tog vremena, Dragan Bošković Bole (Wamp) je maestralno odradio vokale, dok je Kića Maletić (Amajlija) nadahnuto odlupao bubnjeve. „Memories“ su zanimljive po gitarskom duetu Zlaja „Zack Black“ (Love Hunters) i Sale Friš (Neodoljivi, Pero Defformero).
Na B strani, pod nazivom Muzičke slike, nalaze se moje instrumentalne kompozicije. Tu je i čuvena akustična neobarokna kompozicija „Whisper of the past“, (menuet u e-mollu za tri gitare) koja mi je napravila prekretnicu u muzičkoj karijeri. Snimljena je 1994., a pet i osam godina kasnije je reizdata na albumima Tornada. Od svih kompozicija sa albuma „United Forces“ najviše se emitovala po radio stanicama, uključujući i stanice koje uopšte ne puštaju rock i heavy muziku, čak je pet godina korišćena kao muzička „podloga“ za jednu emisiju o klasičnoj muzici. Na taj način je veliki broj ljudi koji ne slušaju heavy metal čuo za mene i krenula su nagovaranja „zašto ne uradiš nešto isključivo tog stila“ i … nastao je V.I.T.R.I.O.L.

Posle Armageddona, bio si aktivan u sastavu Tornado, kao i u još jednom solo projektu, V.I.T.R.I.O.L. Šta se trenutno dešava sa pomenutima?

Sa muzičarima iz V.I.T.R.I.O.L.a počeo sam da sarađujem još 1992. Jedini koji je ostao iz prve postave je Florijan Balaž, profesor violine na Muzičkoj Akademiji u Novom Sadu. Pre 17 godina sam ga zamolio da mi odsvira neku kompoziciju koju sam napisao za violinu i akustičnu gitaru, čisto da čujem kako zvuči. To je bila tema koju sam hteo da stavim u Epitaf – poslednji stav Heavy Metal Simfonije, koju sam tad snimao. Kompizicija se zvala „Planinski Vetar“, inspirisana Tolkinovom trilogijom Gospodar prstenova, a toliko nam se dopalo kako zvuči u izvođenju violine, gitare i starog zidnog sata, koji nam je kao metronom davao tempo, da smo čvrsto rešili da jednog dana radimo isključivo takvu muziku. Kada je Epitaf iz Simfonije sa celog prvog albuma Armageddona „The Eternal Mystery“ bio najviše puštana kompozicija, a Whisper of the Past sa „United Forces“ je uspeo da nadmaši i emitovanja Epitafa, definitivno sam shvatio da širem auditorijumu prosto dugujem jedan takav akustični album. Ipak, trebalo mi je još pet godina da konačno snimim materijal. U međuvremenu sam izdao dve ilustrovane zbirke pesama, krenuo da sarađujem sa Tornadom, snimio još dva demo albuma Armageddona „Under Symphonic spell“ i „Savage Demo(NS)“, tako da je V.I.T.R.I.O.L. morao da čeka… Sve se desilo kranje neobično, kada sam se iz čiste zabave prijavio za učesnika „3K Dur-a“, takmičenje pevača koje se održavalo u novosadskom hotelu Park. To je bila neka vrsta odabira za finaliste koji će se kasnije pojaviti i takmičiti uživo na TV-u u „3K Dur-u“. Na opšte iznenađenje pobedio sam pevajući „Love Story“, pesmu iz istoimenog filma i osvojio izdavanje CD-a za neki lokalni TV Melos. Mislio sam da je to idealna prilika da plasiram V.I.T.R.I.O.L. Snimio sam 5 isntrumentalnih kompozicija i tri akustične balade koje sam otpevao. Međutim, ograničeni narodnjak od tadašnjeg direktora Melosa, je sa gnušanjem pitao „Kakva ti je ovo muzika? Gde su tu harmonike? Zašto nema bubnjeva? Ne dolazi u obzir!“. Ništa mi nije preostalo nego da taj materijal izdam sam, pod nazivom V.I.T.R.I.O.L. „Velika muzička čarolija“ 1999., a zatim se V.I.T.R.I.O.L. dalje razvijao zavhvaljujući velikom broju akademskih muzičara koji su hteli da se oprobaju i u „neoklasici“. U naredih 5 godina izlaze „Songs Of Fairies“, „In The Beginninig“ za Rock Express i „Viza“ – muzika za ilustrovanu knjigu aforizama Miće M. Tumarića.

Postoji li i najmanja šansa da dođe do nekog konkretnijeg aktiviranja Tornada? Da li je zaista toliko teško kompletirati postavu, i odraditi bar nekoliko koncerata?

Na ta pitanja će morati da ti odgovori Nebojša Tasić –Tasa. Tornado je njegova zamisao, ja sam tu pomagačka radna snaga. Koliko je teško oformiti kvalitetnu postavu za heavy metal govori i to da Armageddon još uvek nije ni jednom zasvirao uživo, tako da sam se već navikao da sam „one man band“, ili „projekat“ i ne smeta mi…

Sa druge strane, sa V.I.T.R.I.O.L.-om si nastupao uživo. Kakva iskustva nosiš sa tih koncerata? Planira li se treći album?

Nastupamo često i to u različitoj veličini sastava od tria do seksteta, zavisi od potreba svirke. Okosnicu V.I.T.R.I.O.L-a činimo Florijan Balaž – violina, Marta Balaž – sopran, moja malenkost – gitara i klavir, a gostuju nam flautisti, oboisti, čelisti, harfisti, perkusionisti i pijanisti… V.I.T.R.I.O.L. je vrlo fleksibilan, zato toliko dugo i opstaje. Svirka koja je dogovorena mora da se održi, čak i bez mene. Svi smo zamenljivi u sastavu i niko ne pravi problem oko toga, bitno je da V.I.T.R.I.O.L. opstaje i funkcioniše. Novi album se polako uvežbava i snima (to je četvrti po redu), a na njemu će se naći popularne kompozicije klasične, filmske i jazz muzike u našim aranžmnima. Morali smo popustiti na pritisak publike, pošto traže to od nas već godinama, a sada se najzad ukazala „vremenska rupa“ za studio, posle završetka Armageddon albuma „Egyptian Suite“.

armageddon03

Egyptian Suite

Vraćamo se na ono što je danas aktuelno – Armageddon. 2005. Rock Express Records je objavio prvi zvanični album Armageddona, kako ga je REX Records reklamirao (Heavy Metal Saga), na kojem su se našle pesme iz raznih demo faza tog projekta. Ove, 2009. godine izlazi drugi album, Egyptian Suite, za izdavačku kucu Karthago Records, bez ikakvih posebnih najava. Kad se počelo na njegovom radu, koliko je trajalo snimanje?

Rock Express je izdao kompilaciju sa dva zvanično objavljena albuma („The Eternal Mystery“ – Megaton, Novi Sad i „United Forces“ Stage Records, Smederevo), kao i neke pesme sa dva nezvanična („Under Symphonic Spell“ i „Savage DemoNS“). „Egyptian Suite“ je trebao da bude objavljen kao poslednje zvanično izdanje Rock Expressa, ali je igrom slučaja to propalo, pa sam potražio izdavača u prestonici sympho metala – Nemačkoj. Ništa ne bih uradio bez svog prijatelja i menadžera Dejana Ilića – Ilketa. On je pronašao izdavača, Karthago Records, za kojeg se ispostavilo da poznaje moj rad od ranije i da u svojoj izdavačkoj kući radi i distribuciju albuma „Heavy Metal Saga“!? Inače, Ilke mi je pronašao i izdavača za drugi album „United Forces”, tako da su nam se posle 15 godina, na moje veliko zadovoljsto, putevi sudbine ponovo ukrstili.

Veći deo posla ostao je na tebi, ali reci nam ko je sve učestvovao u stvaranju ovog albuma?

Od gostiju bih pomenuo članove V.I.T.R.I.O.L.-a, violinistu Florijana Balaža i opersku pevačicu Martu Balaž, klavijaturistu Aleksandra Acu Ristića i bubnjara Jovana Savina. Album bi bio nemoguć bez snimatelja i producenta Dragana Jovanića Snekija (Big Sound Studio), koji je napravio muziku i odsvirao gitare i bas u pesmi „Set, The Evil One“. Moram pomenuti i Nebojšu Tasića – Tasu (Tornado), u čijem su studiju T.N.T. snimane „skice“ i demo varijante pesama „Bastet“ i „Anubis, the Forbidden name“. Najveće iznenađenje bilo je kreativno igranje u studiu Barbun, kod mog prijatelja Barbuna (Atheist Rap, Ritam Nereda), gde je nastala pesma „Secret of Sobeck“, prvenstveno nazvana The Watch. Nekoliko meseci kasnije u istom studiju, montiran je i spot za hit kompoziciju Bastet.

Kako naslov i kaže, razrađivana je egipatska tematika. Par reči o tekstovima…

Album je konceptualan i svaka pesma predstavlja po jedno egipatsko božanstvo (zbog toga ima toliko različitih muzičkih stilova). U bookletu za svaku pesmu postoji objašnjenje po čemu je „glavni junak“ poznat, tako da je album edukativnog karaktera, kao neka muzička razglednica iz Starog Egipta. Inače, kompozicije su nastale na krstarenju kroz Egipat i poseti njegovim drevnim čudima. Pomenuo bih kompozicije koje su se izdvojile kao potencijalni hitovi: „Bastet“ (za koju je urađen spot) i „Horus, The Avenger“, čiji portret krasi naslovnu stranu albuma. Međutim, po meni su udarne pesme „Children of Ra – metal operetta“ i „Anubis, The Forbidden Name“, koje opisuju bitke između bogova i konačni obračun Horusa i Seta (dobra i zla). Obe su rađene u progressive sympho stilu, pa verovatno zato ne mogu da se „zalepe“ na prvo slušanje, ali ko voli komplikacije u aranžmanima, horske deonice i specijalne efekte, biće zadovoljan!

Gde bi svrstao ovaj album, u koji tačno žanr? Kojoj publici je namenjen?

Nemam tačno određenu etiketu da mu zalepim, ali volim da ga zovem art metal. Zapravo je ceo album kombinacija sympho rocka, neoklasike, klasičnog heavy metala, ali ima i speeda, ambijentalne i psihodelične muzike. Jedan nemački novinar je napisao recenziju gde je rekao da je to album za „open minded“ ljude i da se ne može svrstati ni u jedan žanr. Dejan Ilić Ilke ga je najkraće opisao kao „elektrificirani V.I.T.R.I.O.L.“

Planira li se koncertna promocija, da li je ovaj materijal izvodljiv uživo?

Koncerata za sada neće biti, dokle god se album ne proda u dovoljnoj količini da mi se isplati da sakupim i platim muzičare za neku ozbiljniju promociju po Nemačkoj. Izdavač i menadžer bi mogli da svašta srede što se svirki tiče, ali prvo mi u Srbiji moramo da se oslobodimo viza i još nekih drugih glupih stvari i ljudi. Armageddon bi u slučaju live nastupa, morao da bude bar sekstet, da bi se verno prenela atmosfera albuma, što opet komplikuje stvari. Naravno, tu bi bili i članovi V.I.T.R.I.O.L.-a… Sve u svemu, mislim da tek posle sledećeg albuma, ako dobro prođe, mogu da razmišljam o nekim ozbiljnijim koncertima.

Za dizajn omota zadužen je Bane Kerac, sa kojim si i ranije sarađivao. Da li si zadovoljan vizuelnom stranom diska, da li je adekvatno oslikana atmosfera pesama?

Po meni je omot fantastičan, do sada najbolji! Horus je na naslovnoj strani, u vidu pustinjskog sokola, koji nosi borbenu kacigu, sa koje visi Ank. U bookletu ima puno detalja i iznenađenja. Za svaku pesmu, pored detaljnog objašnjenja božanstva koje je muzički oslikano, stoji i hijeroglif kako je božanstvo u originalu predstavljano u Starom Egiptu. Naročito mi se dopada prizor sa unutrašnuje strane ispod diska, koji metaforički predstavlja Horusa kako se sprema da spusti ruku i mačem odrubi glavu Seta (to ćete saznati iz teksta).

Da li je rano da te pitam za dosadašnje reakcije medija u inostranstvu? Pozitivne ili negativne?

Recenzije u nemačkim časopisima su za sada ohrabrujuće. Od 10 poena u proseku dobijam 7,5 – 8. Glavna atrakcija je što je album iz Srbije, a svira se progresivna muzika. Dopao mi se komentar u jednom webzinu, koji kaže da su sve solo deonice na gitari „u službi pesme, bez puno gitaristickog ego tripa“, što sam upravo hteo i da postignem – pesme koje su uravnotežene kao celina, bez favorizovanja i jednog instrumenta ili vokala.

Ono što će zanimati naše čitaoce je svakako to, da li je album nabavljiv kod nas? Kolika mu je cena, i kako da fanovi dođu do originalnog primerka diska?

U muzičkoj radnji Mungos u Njegoševoj ulici u centru Novog Sada, mogu da se nabave SVI moji albumi (dva Armageddona, dva V.I.T.R.I.O.L.a, dva Tornada i jedna Rock Express kompilacija). Takođe, u knjižari Solaris na SPENS-u u Novom Sadu mogu da se nabave Armageddon, V.I.T.R.I.O.L. (sva tri zvanična albuma, uključujući i CD za knjigu Miće Tumarića). Za sve one koji nisu iz Novog Sada stoji na raspolaganju site www.rockexpress.org. Naravno, sva izdanja možete naručiti i direktno od mene preko maila vitriol@nscable.net i myspace.com/armageddon_vitriol. Cene variriaju od 600 -700 dinara za domaća izdanja do 10 – 11 Eura za nemačka izdanja.

Pratiš li današnju metal scenu, kako stranu, tako i domaću? Zanimaju li te moderniji trendovi u metalu?

Zanima me zaista svašta, ali naviše nemačka sympho progressive scena. Oduševio sam se bendom Freedom Call, obožavam solo projekte U.D.O.-a, kao i novije albume Grave Diggera. Sem Nemačke dolazi u obzir – Heaven’s Gate (koji su bili pravo otkrovenje za mene), tri poslednja albuma Angre (fenomenalno!), Rhapsody i Rhapsody of Fire (zadnja dva albuma), Sabaton (The Art of War), Avantasia i ostali bendovi koji kombinuju klasiku, jazz i heavy metal.

Šta možemo da očekujemo od Đorđa Letića u narednom periodu? Novi album Tornada možda, novi V.I.T.R.I.O.L. ili nešto treće?

Već uveliko uvežbavamo materijal za snimanje novog V.I.T.R.I.O.L.a. U pitanju su popularne kompozicije klasične i filmske muzike, u našem aranžmanu. Pošto nam verna publika to stalno traži, ispunjavamo im želju. Ovoga puta sve će biti minimalistički, što se produkcije i aranžmana tiče. Bez suvišnih nasnimavanja – uglavnom violina, gitara i operska pevačica. Pokušaćemo da prenesemo atmosferu sa naših live nastupa. To će biti album u stilu „live from studio“.

Još jednom hvala na intervjuu, i sve najbolje u promociji Egyptian Suitea.

Hvala tebi na svoj dosadašnjoj podršci i sve najbolje sa Portalom!

DISKOGRAFIJA:

Armageddon:
«The Eternal Mystery» 1993. – Megaton, Novi Sad
«United Forces» 1995. – ST Stage records, Smederevo
«Savage DemoNS» 1996 demo, Novi Sad
«Under Symphonic Spells» 1977 demo, Novi Sad
«Heavy Metal Saga» 2003. – Rock Express Records, Beograd
«Egyptian Suite» 2009. – Karthago Records, Nemačka

Tornado:
«Progressive Byzantine Metal» 2000. – Rock Express Records, Beograd
«Triumph of the King» 2002. Angular Records, Nemačka
«Triumph of the King» 2002. licencno za Irond Records, Rusija

V.I.T.R.I.O.L.:
«Velika Muzička Čarolija» 1999. demo, Novi Sad
«Songs of Fairies» 2003. Rock Express Records, Beograd
«In The Beginning» 2004. – Zavod za kulturu Vojvodine, Novi Sad
«VIZA» 2004 – muzika za knjigu Miće Tumarića, Novi Sad
«In The Beginning» + bonus tracks 2007. Rock Express Records, Beograd

Komentari